Nakon brojnih angažmana u stranim produkcijama i iznimnim serijama poput “Posljednji panteri”, “Fargo”, “Uspjeh” i drugih, Goran Bogdan nedavno je u Walesu snimao film radnog naslova “Concrete Plans”, a jedan je od ključnih likova u zadnjoj sezoni američko-britanske akcijske hit-serije “Strike Back” koja se nedavno počela snimati u Hrvatskoj.
Posljednja, osma sezona te popularne serije prva je koja će se u cijelosti snimati i producirati kod nas. Kako bilo, Bogdan s punim pravom može reći da je naš najangažiraniji glumac kad je riječ o stranim produkcijama, a prema već ustaljenom običaju, opet mu je pripala uloga negativca
- Što se može, tako me dopalo. Ne mogu baš odavati radnju, ali i ovaj put sam neka druga nacionalnost, ali opet sam loš, zlikovac. Što reći, nije on kriv, život ga nije mazio. Klasična balkanska priča. Može se reći i da sam poduzetnik, a ne zlikovac. Imao sam kroz život od koga učiti, uzora je napretek. Neću sad spominjati učitelje, neki su na slobodi, neki nisu - kroz šalu opisuje svoj lik u seriji.
Uz njega, u seriji “Strike Back” od domaćih zvijezda su i Branko Đurić Đuro te Ivana Miličević, uspješna glumica naših korijena, ali s američkom adresom i nizom zapaženih uloga hollywoodske produkcije. Ovaj trojac bit će protagonisti prve dvije epizode finalne sezone serije.
Preko agenta
- Ivana me oduševila u svakom smislu. Iza nje su veliki uspjesi. Tu su ‘Prijatelji’, ‘James Bond’. Ljudina je, nema šta - kaže Bogdan za svoju kolegicu s impresivnom karijerom u Hollywoodu.
Do uloge je, kaže, došao klasičnim putem, preko svog agenta. Snimanje je u tijeku, a u trenutku razgovora glumac je baš završio dan na setu u Kninu.
Goran Bogdan
Poseban projekt
Angažmana mu niti malo ne nedostaje, a samim time ni nevjerojatne energije s kojom ulazi u svaku ulogu. Na set Cinemaxove serije stigao je iz Beograda, gdje je dovršio snimanje druge sezone serije “Senke nad Balkanom”, ali i gdje trenutačno radi na filmu, koji mu predstavlja velik izazov i zadovoljstvo.
- Pripremam jedan projekt, ne baš klasičan. Riječ je o lijepom filmu Ivana Mikića koji se zove ‘Korisnici’. Maruša Majer i ja jedini smo glumci, ali glavni su protagonisti djeca s poteškoćama u razvoju. To nikako nije specifičan film, zapravo djeca su glumci, a mi više nekakva podrška i igramo odgojitelje. Uistinu hvalevrijedan projekt i jedan od ljepših angažmana. Taj scenarij je dobio rezidenciju u Cannesu, u sklopu filmskog festivala i stvarno je fantastičan - naglašava Goran.
Svi glumci, odnosno djeca, štićenici su doma za djecu Sremčica, pokraj Beograda.
- To snimanje je bilo predivno. Oduševljen sam njima. S obzirom na svoja ograničenja, toliko su iskreni, prisutni, dobro igraju, sve osjećaju, emotivni su. S njima je užitak glumiti, a s obzirom na njihov nivo glume, traži od tebe da se stalno vraćaš, budeš prisutan. Stalno se moraš korigirati, biti s njima u tome. To mi je i kao čovjeku bilo fantastično i izazov kakav dosad nisam iskusio. Svaki dan kad stignem tamo, jer dosta smo radili probe, kakav god da dođeš, u kakvom god raspoloženju, vraćaju te na pravu prugu. Podsjećaju te i uče životu. Taj cijeli projekt tek počinje, ne radi se o klasičnom snimanju i puno ovisi o fizičkim uvjetima, tako da ćemo ga raditi dok ga ne snimimo, da djeci to ne bude veliko opterećenje. Ne možeš ih forsirati, to je drugačija vrsta koncentracije. Ovisimo o puno faktora, polako radimo i ne forsiramo ništa. Ne znamo kad će biti gotovo. Ali, već sad se osjećam super, mislim da te ta djeca tjeraju da budeš bolja osoba - siguran je glumac.
A djeca su u posljednje vrijeme obilježila i druge njegove velike uloge. Primjerice, u filmu “Otac”, koji smatra svojom najzahtjevnijom rolom, dosad glumi s iznimno talentiranim mladim glumcima debitantima Ajlom Šantić i Muharemom Hamzićem, koji glume njegovu djecu.
S Ninom Violić
- Divno iskustvo bilo je raditi s Ajlom i Muharemom, a to je stvarno bilo nešto najzahtjevnije što sam dosad igrao. A i u prvom filmu Nine Violić ‘Kućna prašina’, koji smo nedavno radili, imao sam malog kolegu Brunu, koji je predivan glumac i koji je također glumio mog sina. Pretalentirano, divno stvorenje i baš me oduševio. U posljednje sam vrijeme dosta radio s djecom i to je mojoj glumi dalo jednu finu patinu, novu svježinu i neke nove poglede prema mom poslu i na tome sam im zahvalan - priča Bogdan.
Među svim stranim i domaćim angažmanima, nedavno je u Velikoj Britaniji snimio film “Concrete Plans” s impresivnom glumačkom ekipom. Riječ je o trileru u čijem je središtu radnje šarolika skupina građevinara koji prihvate posao na udaljenoj farmi, i od strane vlasnika aristokratskih korijena bivaju odsječeni od svijeta, a stvari malo-pomalo potpuno izmiču kontroli.
- Snimao sam film u Walesu. Sve je nekako išlo jedno za drugim, prvo Nina Violić, pa taj Wales, pa sad ‘Strike Back’. Filmu je radni naslov ‘Concrete Plans’ i bila je izvrsna ekipa. Ne smijem ništa otkrivati, jer sve je u fazi postprodukcije. Ali, to je isto tako jedno lijepo iskustvo, a posebno kolege, poznati britanski glumci poput Chrisa Reillyja, Stevea Speirsa, Kevina Guthrieja i Charleyja Palmera i Williama Thomasa. Sve redom super glumci - tvrdi Bogdan.
West Herzegowina
S obzirom na brojnost stranih projekata, engleski mu je postao sve češći jezik kojim se služi, a zbog toga ga stalno mora i brusiti.
- Skoro da ga koristim kao materinji, samo ne znam koji me lošije ide. Doduše, dok nisam radio ovim tempom, uzimao sam satove engleskog u Zagrebu, a kad uhvatim više vremena, vraćam se opet - najavljuje.
Na pitanje vodi li njegova karijera prema Hollywoodu, odgovara u svom stilu.
- Što ja znam gdje to sve vodi. Neka Bog da zdravlja i da sve ovo prođe, pa nek’ me odvede u krevet da se odmorim. U Zagrebu nisam bio lani od kolovoza, sve nešto kapnem po jedan dan. A čini se da neću još neko vrijeme. Ne znam gdje mi je više doma, najčešće sam ustvari na relaciji Beograd - Zagreb - ispričao je.
Ovog ljeta u njegovu rodnom Širokom Brijegu održat će se 17. West Herzegowina Fest, šaroliki festival koji je Bogdan još davnih dana osnovao sa skupinom prijatelja, a koji je kroz godine izrastao u itekako ozbiljnu manifestaciju koja pokriva područje filma, glazbe, književnosti, likovne umjetnosti, a od lani i gastronomije. Ipak, priznaje, unatoč odluci da ove godine počne na vrijeme s pripremama, opet se u koštac s programom uhvatio u zadnji čas. No, kao izvođači su već potvrđeni Parni valjak i Massimo.
- Ove godine smo krenuli malo ranije, ali kao da oko tog festivala ima neki Bermudski trokut, pa stalno vuče u stres. Ali, ove godine je ipak malo lakše, nije toliko sve nategnuto. Realno, s pripremama bi trebalo početi već početkom siječnja, a evo, već nam je 17. godina. Sporo učimo, a dogodine smo punoljetni. Postao je dosta relevantan festival. Razvijamo ga i dalje, ima taj likovni moment, a siguran sam da će za koju godinu biti pokriveno i kazalište. Koji god vid umjetnosti postoji, mi bismo ga htjeli zastupati, da to bude šareno, pravi miš-maš - objašnjava.
WHF je prilika i da neko vrijeme provede s obitelji i prijateljima iz djetinjstva i to je, kako kaže, odličan spoj ugodnog s korisnim.
Bez svirke
Samokritičnost je stalno prisutna u njegovu radu, a poznati glumac nikad nije potpuno zadovoljan svojim rezultatima, ali to ga, napominje, samo tjera da ne uđe u rutinu i stalno nadograđuje svoj glumački talent.
- S godinama sam sve gori i gori po pitanju samokritičnosti. Nekako sam već istreniran da takav budem, a to je i znak da mi je još uvijek stalo. Ne želim da me to prođe. Volim se nadograđivati, a kako puno radim, ne bih volio da mi posao postane automatika i samim time prijeđe u površnost. Mora stalno biti prisutna emocija i treba stalno preispitivati svoj pristup glumi. Možda je navika najbolji lijek tom odnosu prema samom sebi. Ne bih rekao da je to isključivo kritičnost prema sebi. S obzirom na to da sam u zadnje vrijeme često radio s djecom, oni su me podsjetili na tu zaigranost, ljubav prema poslu, i tu se onda krije ta samokritičnost, da ne odem u rutinu i postanem preozbiljan. Treba zadržati taj omjer zaigranosti i stalnog učenja - kaže Bogdan.
Pred njim su i neki novi projekti, o kojima je još rano govoriti, a i s aktualnim angažmanima ima još posla. No, bit će, kaže, vremena i za odmoriti se.
Odmorit ću se uskoro, nadam se, a organizirat ću i festival, koji mi dođe kao odmor.
Nekad je s kolegama glumcima u njihovu bendu Luni Megumi ozbiljno zagrizao za glazbu, no vremena za to posljednjih mu godina, malo je reći, nedostaje.
- Već dugo nisam svirao i to mi je žao, ali obaveze stišću - kratko napominje.
Privatni život za njega je od samog početka karijere svetinja i o tome, u pravilu, nikad ne govori, iako publiku, mahom obožavateljice, posebno zanima glumčev ljubavni status.
- To je moje i to ne treba nitko znati - zaključio je.