U sklopu posebnog potprograma tvrđave Barone "Čime se bave šibenska dica?" u srijedu navečer prikazana su dva filma glumca Leona Lučeva. Dok u "Teretu" igra glavnu ulogu, u filmu "Malo se sjećam tog dana" stao je iza kamere i preuzeo ulogu redatelja debitanta - riječ je o obiteljskoj drami u kojoj su međusobno suprotstavljene teme života i smrti te žalosti i sreće, piše portal Šibenik.in.
- Dugo sam imao potrebu snimiti film, bio mi je u glavi, ali bio sam nesiguran. Postojala je dilema trebam li se na taj način artikulirati. Odabrao sam ekipu s kojom ću raditi, a znao sam da u filmu želim puno naturščika jer sam radio meni blisku i intimnu priču. Čak sam snimao u svojoj kući, moja bivša partnerica bila je scenograf, a glume moja djeca i rodbina - rekao je Lučev.
- Što više gledam film, to si više mislim zašto sam to radio. Iz koje potrebe? Da iskomuniciram koliko ne komuniciram? Da iskomuniciram bol koju osjećam ili da ja sam shvatim što je bilo toga dana kojega se ne sjećam. Ne znam. Gledajući scenarij, tema je život i smrt koji su paralelne pojave. Je li to pitanje rata koji čovjek prođe pa se stvori neki motor koji pokreće... Ne znam. Sam sebi odgovaram kroz film, pa tako i vama - iskreno govori šibenski glumac.
A što se tiče filma "Teret", on se razlikuje od ostalih filmova ratne tematike jer ne prikazuje eksplicitne scene ratnih grozota kojima se inače pokušava šokirati gledatelje - ovo je film ceste koji prati vozača kamiona koji za vrijeme NATO-ova bombardiranja Srbije 1999. prevozi tajanstveni teret s Kosova do Beograda.
Kad je riječ o filmovima koji otvaraju pitanje istine, Lučev se uvijek vraća na "Svjedoke" iz 2003. godine, koji je obradio temu obitelji Zec.
- Bilo je važno da nakon rata svi počiste svoje dvorište, bar umjetnički. Neki to nisu napravili ni dan danas, a mi smo to s 'Teretom' radili i prije dvije godine u Srbiji - imao sam osjećaj da smo kao diverzanti zbog načina na koji smo radili i što se sve događalo. Uz novinarstvo, umjetnost je jedina koja se bavi takvim temama.
- 'Teret' smo u Beogradu snimali pod prijetnjom ubojstvom. Čovjek mi je prišao s pištoljem i doslovce rekao da će nas pobiti ako ne stanemo snimati. Nastavili smo. Ponekad si mislim: 'Kako smo iz rata izašli prije 20 godina, a gore mi je nego kad sam bio tamo' - izjavio je naš cijenjeni glumac za Šibenik.in.
Otkrio je i kako se spomenuti film snimao pod lažnim imenom "Bijeli kamion" kako bi izbjegli više neugodnosti, ali nije ih nedostajalo.
- Kad smo snimali u mehaničarskoj radionici, prišao nam je mladić i pitao snimamo li film o bijelom kamionu. Rekao sam da snimamo. Otkrio nam je da je on tovario jedan takav kamion. Svi smo se gledali, on je nastavio priču kako se sjeća da je utovario dječju nogu s crvenom čizmicom. Dobio je živčani slom od kojega se liječio deset godina. To su neke od stvari koje su pratile snimanje filma - prepričao je Lučev i naglasio kako ovaj film redatelja Ognjena Glavonića ne osuđuje, nego govori o novoj generaciji i novoj nadi, ali preuzima i odgovornost za učinjeno.
- Ljudi su uzeli puške u ruke. To je odluka, a mogli su reći ne - zaključio je Lučev.