DUBROVČANIN U SPLITU

NIKŠA JE BIO EKONOMIST PA SE OKRENUO GLUMI 'Ne bih mogao raditi na projektu koji ne osjećam, zato sam odbio ulogu u sapunici'

    AUTOR:
    • Tomislav Kukec

  • OBJAVLJENO:
  • 12.11.2019. u 08:46

Nikola Vilić / CROPIX

Markantni Dubrovčanin, koji je postao glumačka zvijezda splitskog HNK, mnogo je napravio do skore 34. Za Studio govori o ulozi Kaligule i novoj predstavi ‘Laponija’  zbog koje uči finski

Mladi glumac splitskog HNK, Dubrovčanin Nikša Arčanin, može biti zadovoljan godinom koja je na izmaku. Uskoro će proslaviti 34. rođendan, a do Isusovih godina, koje ove godine proživljava, itekako je mnogo napravio. Oduševio je publiku na ovogodišnjem Splitskom ljetu sjajnom igrom u zahtjevnoj predstavi “Kaligula/Britanik”, igrao je u “Umišljenom bolesniku”, glumio u dugovječnoj drami “Smij i suze starega Splita”, a imala ga je priliku vidjeti i zagrebačka publika.

U “Kušnji”, potresnoj drami po tekstu Arthura Millera (poznatijem kao “Vještice iz Salema”), pred posjetiteljima Gavellinih večeri sjajno je utjelovio tamničara Ezekiela, mračnog tipa opsjednutog idejom progona vještica i vještaca.

Uloga u “Kaliguli/Britaniku” bila je tim više zanimljiva jer se radilo o dvostrukoj predstavi, predstavi unutar predstave, pa je Nikša tako zapravo istovremeno tumačio čak dvije naslovne uloge. Bio je to, kaže, zanimljiv izazov.

- Mnogo smo radili, predstava je bila vrlo zahtjevna, ali zapravo nije riječ o dvije, već o jednoj ulozi. Jer, kroz Britanika dočaravam Kaligulino ludilo i oni se isprepliću. To su vrlo zanimljivi tekstovi. Osobno bih volio igrati samo Kaligulu, ali je i ovako bilo interesantno - kaže.

Ante Čizmić / CROPIX
 

Sve gleda

Nikša mnogo radi i vidi se da je kazalište njegov život, ali nije često u središtu medijske pažnje. Skroman i samozatajan, nije često gost crvenih tepiha, ne viđamo ga u “skandal rubrikama” tabloida, a vrlo se malo zna i o njegovom privatnom životu. Simpatični glumac ne doživljava se zvijezdom, što dokazuje i činjenica da je jedan od rijetkih u svijetu teatra koji redovito odlazi na gotovo sve predstave svojih kolega, čak i na studentske ispite na splitskoj Akademiji dramskih umjetnosti.

- Ne znam zašto neki moji kolege ne vole odlaziti na tuđe predstave, ali vidim da ih nema. Ja volim pogledati sve što stignem, a na Akademiji imam mnogo prijatelja, među kojima i neke koje sam pripremao za prijemni, pa odem vidjeti i njihove ispite - objašnjava nam Nikša.

Uoči premijere 2017. se pripremao za ulogu Arapina Aziza, zbog čega je, kako su tada izvijestili mediji, u sklopu svog posla morao redovito na - kupanje i sunčanje, kako bi dovoljno preplanuo. Tada su ga i slikali na plaži u kupaćem kostimu, a nikad mu za ulogu nije bilo strano niti razodjenuti se. Kaže da se na sceni, ali i u životu, uvijek lakše izražavao tijelom jer mu “mozak radi prebrzo”, pa često ode u digresiju kada razgovara.  No, nisu sve pripreme tako ležerne da zahtijevaju sunčanje na plaži, smije se, pa otkriva kako je za ulogu koju upravo priprema čak morao učiti i finski.

HNK Split, naime, priprema novu predstavu “Laponija” u režiji i dramaturškoj obradi Nenni Delmestre u kojoj Nikša igra Finca za kojeg se udala Splićanka.

- Riječ je o zabavnoj igri u kojoj sam morao učiti finski, ali morao sam i istražiti kako bi to zvučalo da Finac pokušava govoriti hrvatskim. Projekt je zanimljiv, samo nas je četvero na sceni u ulozi dva bračna para, a zaplet humora i tragedije počinje već u prvim minutama, kad se otkrije da, eto, Djed Mraz ne postoji - otkriva Nikša o predstavi koja bi se na daskama HNK trebala premijerno odigrati u prosincu. Kaže da mu je na sceni jako bitno kakva je energija među suradnicima, a to mu je i uvjet za prihvaćanje uloga.

Nikola Vilić / CROPIX
 

Vedra narav

- Nemam ništa protiv nijedne uloge, ali ne bih mogao raditi na projektu koji ne osjećam. Nudili su mi ulogu u sapunici. Nisam snob pa da iz nekih razloga ne bih glumio u sapunicama, ali ovdje se nisam vidio i morao sam odbiti. Sve je to posao i znam da se među glumcima oko toga vode polemike. Važna mi je ta energija na sceni. Naročito mi je bitno s kime radim. Ipak s tim ljudima provedeš nekoliko mjeseci, družite se i nakon proba, tako da je važno da si međusobno odgovaramo.

Primjerice, imam sjajnu suradnju sa Ksenijom Zec i Sašom Božićem, s njima mi je prekrasno raditi. Isto tako, volim izazove. Volim kada redatelj iz mene izvuče nešto neplanirano, što nisam ni znao da postoji - objašnjava. Zanimljivo je kako je Nikša najprije trebao biti ekonomist, a tek se onda dogodila gluma.

- Odmalena me privlačila pozornica, htio sam biti na sceni i nešto drugima pokazivati. Ali, bio je tu pritisak okoline. Govorili su mi da moram završiti nešto konkretno, fakultet od kojeg ću moći živjeti, klasična priča. Tako da sam upisao ekonomiju, a radio sam i s majkom u računovodstvu. No, nije to bilo za mene. Pokušao sam upisati zagrebačku Akademiju, no u tom trenutku bio sam u teškom privatnom razdoblju i nisam to odradio kako je trebalo.

Kasnije, kada sam došao k sebi, otišao sam na prijemni u Split i upisao Akademiju - prisjeća se Nikša koji otkriva kako se sve i bolje posložilo nego da je u Zagrebu.

- Volim Zagreb, nekada dođem, ali bez mora ne bih mogao. Ne mogu vjerovati kada dođem ljeti i vidim Zagrepčane na Bundeku ili Jarunu (smijeh), ne bi mi to moglo zamijeniti more. Oduvijek sam vezan uz more i ne bih mogao živjeti bez tog ugođaja - kaže. Razgovor nas odvodi na poznati mit kako su glumci s bilo koje druge akademije osim zagrebačke često u nezavidnijem položaju. Teže dolaze do uloga, nisu u “prvim redovima” medijske pozornosti, manje ih viđamo u velikim ulogama, na filmu, serijama…

- Ne bih rekao da je to toliko rašireno, i nije to stvar nekog animoziteta prema drugim akademijama, nego naprosto kulturnog miljea. Studenti sa zagrebačke Akademije unutar tog su miljea, više se druže, imaju više audicija i možda im je nekada lakše doći do posla. No, osobno nikada nisam imao problem doći do uloge, radio sam s brojnim kazalištima, a u HNK Split radim još otkako sam bio njihov stipendist. Možda bih volio malo zaigrati i u Zagrebu, čisto da razbijem rutinu, ali Split je moj izbor - kaže.

Govoreći da nije često u medijima, vraća se na pitanje sapunica.

- Sve je to legitimno i nemam ništa protiv kolega, ali primjećujem da pojavljivanje u takvim projektima ljude automatski lansira u “medijska lica”. Čak i ako nisu glumci. Svaka čast, ima nekih ljudi koji su odradili fantastičan posao, iako nisu školovani glumci. Svatko radi na način na koji misli da treba - pomirljivo zaključuje mladi glumac.

Nikola Vilić / CROPIX
 

Woody Allen

Iako je u Kušnji igrao mračnog tipa, osobno nije ni približno takav. Zaigran je, vedar i srdačan, pa za sebe kaže da ima u njemu nešto Petra Pana, dječaka koji odbija odrasti. Pokazuje to i njegov izbor filmova. Poklonik je rane faze redatelja Tima Burtona, poznatog po mračnim crtićima i filmovima poput Edvarda Škarorukog. Nikša voli i fantasy žanr, rado je pogledao “Terminatora”, “Batmana” i “Maleficent”, a najdraži mu je “Harry Potter”. Baš bi rado igrao u filmovima poput onih o Harryju, kaže Dubrovčanin pa se smije na opasku da je, iako mlad, pomalo prestar za ulogu dječaka čarobnjaka.

- Možda bismo trebali napraviti neku odraslu verziju za nas malo starije. Tko zna, ja sam sanjar, možda jednom nešto izvedemo. Da mogu letjeti na metli u Hogwartsu, pred “green screenom”, to bi bio moj posao iz snova - smije se Nikša.

Ideja se, zapravo, uopće ne čini loša, pa možda netko od splitskih redatelja ipak odluči adaptirati najpoznatiju seriju knjiga o čarobnjaštvu na svijetu. U međuvremenu, Nikša, kako kaže, ide od uloge do uloge, ne zamarajući se dugoročnim planovima. Skroman je, pa teško iz njega možete izvući informaciju kako se vidi u budućnosti. Kada ga prisilimo maštati, kaže da bi, u nekom idealnom scenariju, volio raditi s redateljima poput Quentina Tarantina ili Woodyja Allena, no kaže da “ima još posla kojeg valja obaviti prije Hollywooda”.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo