Dugogodišnja HRT-ova novinarka Ruža Ištuk jedno je od zaštitnih lica Informativnog programa nacionalne televizijske kuće. Ovih dana nije joj lako. Godinama se u novinarstvu bavi sektorom zdravstva, upravo onim koji je trenutačno najpogođeniji uslijed pandemije novog koronavirusa.
Zbog toga joj radni dan nerijetko traje i više od dvanaest sati, a kako nam je kroz smijeh ispričala, često se i usred noći budi kako bi provjerila je li se što novo dogodilo. Ruža Ištuk redovito se javlja za sve informativne emisije Hrvatske televizije te nas obavještava o najnovijem razvoju situacije, kao i o novim uvedenim preporukama Nacionalnog stožera civilne zaštite.
Ovu prekaljenu reporterku s više od 15 godina radnog iskustva, “ulovili” smo u utorak na jednom od rijetkih slobodnih dana koje je provela u šetnji zagrebačkim Maksimirom uz, kako nam je rekla, maksimalno poštivanje razmaka i ostalih sigurnosnih mjera. Otkrila nam je kako izgleda jedan radni dan televizijskog reportera u vrijeme pandemije.
Najpotresniji dan
- U mojem sektoru, zdravstvu, sada se sve događa, a počelo je s prvim zaraženim u Hrvatskoj. Radim gotovo svaki dan - govori nam kolegica. Kaže kako je najpotresniji dan svakako bila nedjelja, kad je Zagreb pogodila serija razornih potresa. Iako joj je podrhtavanje tla porazbijalo stvari u stanu na zagrebačkom Kvaternikovom trgu, zbog čega je, kako kaže, u pidžami morala izjuriti na hladnoću, tog dana nije bilo vremena za sanaciju štete. Trebalo je izvještavati.
- Izgledala sam užasno, iz kuće sam otišla čak i neumivena, ali morala sam raditi. Shvatila sam da je sada najmanje bitno to kako izgledam. Obilazili smo bolnice, provjeravali kakvo je stanje, bili smo i na Medicinskom fakultetu, gdje je potres napravio veliku štetu. Bila sam među navijačima koji su pomagali ispred bolnice u Petrovoj. Toga smo se dana uistinu naradili - prisjeća se Ruža Ištuk.
Pokazuje nam fotografije među ruševinama u strogom centru Zagreba, kako s maskom na licu intervjuira sugovornika. Priznaje kako je u dugogodišnjem novinarskom stažu situacija epidemije pa potresa najintenzivnija i najzahtjevnija s kojom se susrela.
Duh zajedništva
- Pogotovo jer se sve mijenja iz sata u sat i nikada ne znate kako će dan završiti. Kada dan i završi i kada dođem doma, još satima provjeravam vijesti, čitam priopćenja, gledam jesam li štogod propustila i pripremam se za novi dan. Drugim riječima, radimo stalno - kaže Ištuk.
Kaže kako je ponašanje ljudi tijekom potresa bilo potpuno suprotno od svega o čemu je do tada danima izvještavala.
- Govorili smo da se ne smije grupirati, kako treba imati maske, ali ovo je bila izvanredna situacija, i svi su naprosto morali izaći zajedno, pomagati jedni drugima. Bilo je to neobično iskustvo, izvještavati o nečemu što je apsolutno suprotno od onoga što sam dotad govorila. No, ni u jednom se trenutku nisam bojala za sebe.
Pridržavam se svih mjera, u redakciji imamo dovoljno zaštitne opreme i dezinfekcijskih sredstava... Zdrava sam pa osobno ne nosim zaštitnu masku, dijelom i zato što smatram da ih treba ostaviti zdravstvenim djelatnicima koji su najviše izloženi ovom virusu - govori hrabra reporterka.
Kaže kako joj se čini da su sve ove nedaće vratile duh zajedništva među građane, a tu ubraja i svoje kolege.
Podijeljeni smo u grupe, uglavnom isti timovi rade zajedno. Fantastično funkcioniramo - otkriva.
A kada dođe kući, pazi da provodi sve propisane mjere.
- Odmah odvojim odjeću, operem ruke, ali pokušavam ne pretjerivati i ne paničariti - kaže.
Na kraju dana najveće joj je zadovoljstvo razmisliti o gledateljima.
- Nakon svake presice Stožera dolaze mi brojna pitanja, primjedbe građana. Trudim se svima odgovoriti i postaviti na konferencijama sva relevantna pitanja koja zanimaju ljude. Mislim da je novinarstvo sada iznimno bitno. Na nama je da izvijestimo javnost i mi smo sada glas građana, a vidim da to primjećuju i sami građani - zaključuje iskusna HTV-ova reporterka.