Nije rijetkost da dobar, vrijedan rad nekog novinara ostane gotovo nezamijećen, sve dok ne objavi ekskluzivu, koja za tren "zapali" medijski prostor. Ili dok on osobno ne upadne u malu medijsku aferu. Što znači doživjeti pet minuta takve slave na vlastitoj je koži osjetila mlada Šibenčanka Valentina Baus, novinarka Nove TV. Mnogi su se u njenom Šibeniku pitali "gdje je nestala Valentina Baus".
A onda se dogodila "afera paketići". Umjesto priloga o priredbi u zagrebačkom privatnom katoličkom vrtiću "Blažena Hozana", koji je toga dana posjetila ministrica Nada Murganić, u prvi je plan izbila prilično priča o njenim poklonima za "najpotrebitije".
Obavljajući benigni novinarski zadatak u privatnom katoličkom vrtiću otkrila si mini-aferu. Ta je situacija ponudila svu čar rada na terenu…
- Rad na terenu svakako je izazovan dio novinarskog posla, bez obzira na temu koju radiš. Ideš s određenim planom, no moraš uvijek biti svjestan svega oko sebe i spreman brzo reagirati. To je i najljepše kod ovog dijela posla.
Kod nas nerijetko biva da dobar, vrijedan rad nekog novinara zna ostati nezamijećen, dok se ne desi neki skandal. U Šibeniku su se neki prije afere „paketići“ pitali „gdje je nestala Valentina Baus?“ Srećom, afera nije buknula zbog tebe, već si je ti otkrila!?
- Svi oni koji me poznaju znaju da već dvije godine radim na televiziji i da već, evo skoro šest godina, živim u Zagrebu. Što se tiče priče oko paketića, tako je. Mi smo tu priču otkrili i prvi objavili, a ostalo je sve već dobro poznato.
Zanimljivo, Nova TV je bila prva koja je objavila prilog o tome kako se ministrica Murganić zahvaljujući, prije svega, nepažnji našla u neugodnoj poziciji. No, vjerojatno nisi očekivala takav odjek u javnosti?
- Televizija je moćan medij i ovo je samo još jedan dokaz tomu. Moje dominantno područje u informativnoj redakciji su druge teme i bilo mi je zanimljivo pratiti kako će se cijeli slučaj razvijati.
Dojam je da ti politički teren posebno dobro paše?
- Teme koje pratim nisu toliko vezane za politiku – to su veliki koncerti i manifestacije, turizam, humanitarne priče... To je i ono što mi najviše odgovara, no u ovom poslu je, bez obzira koje područje pratili, svaki novi dan novi izazov, a svaki izazov prilika za novi uspjeh.
Koliko interesantan i nepredvidljiv može biti rad na terenu iskusila si i prošloga ljeta. Tada si usred javljanja uživo s pozornice doživjela poljubac od Petra Graše?
- U svakom se trenutku može dogoditi nešto neplanirano - bilo to u redakciji, na terenu ili za vrijeme javljanja uživo. Nepredvidljive situacije ponekad mogu biti stresne, no kada se kamera upali – sve mora biti u redu i gledatelji to ne smiju osjetiti. No, na to se navikneš, to je i čar rada na televiziji.
U redakciji Nove TV radiš već dvije godine. Jesi li novinarski posao zamišljala takvim kakav je danas?
- Kada sam prije dvije godine stigla u redakciju Nove TV, znala sam da je to to što želim raditi.
Očito pucaš od samopouzdanja kada si rekla da si „zadovoljna sa svakom svojom pričom, koju si napravila“. Ima li neka priča koju posebno pamtiš ili zadatak, koji ti je dosad bio najteži?
- Nije tu riječ o samopouzdanju. Iza svake priče stoji naporan rad cijelog tima ljudi, počevši od kolega snimatelja pa sve do naših dnevnih urednika. Mislim da, kako u novinarstvu tako i u svakoj drugoj profesiji, treba dati sve od sebe i odraditi posao najbolje što možeš. Na kraju dana, znam koliko je truda uloženo u svaku priču i to je ono što me čini zadovoljnom.
U novinarstvu, kažeš, nemaš uzora. No, vjerujem da posegneš za savjetima od starijih, iskusnijih kolega u redakciji, koja već godinama stvara najgledaniju središnju informativnu emisiju u Hrvatskoj?
- Uvijek pitam za savjet i volim učiti od starijih, iskusnijih kolega koji su već godinama dio redakcije našeg informativnog programa. No, učim i od mlađih kolega. Danas netko pomogne meni, sutra ja njemu. Tako mi funkcioniramo.
Jesi li sebi postavila neke novinarske ciljeve? Vidiš li se na mjestu voditeljice Dnevnika?
- U ovom sam poslu dvije godine. Za neke stvari je to dosta vremena, a za neke druge, jako malo. Trenutni mi je cilj nastaviti brusiti svoje vještine i još puno toga naučiti. Ne volim previše planirati, planovi se lako poremete, pa često na kraju ispadne nešto sasvim drugo od onog planiranog. Idem korak po korak, ne valja preskakati stepenice.
Novinarski put započela si u Šibeniku, makar si jednom kazala kako si mislila da se nećeš vratiti u rodni grad. Fali li ti Šibenik, obitelj, prijatelji, more ili barem dalmatinska spiza?
- Na ljeto 2015. godine radila sam na portalu Šibenik IN i to je bio jedan od mojih prvih susreta s novinarstvom, kada govorimo o praksi. Iako sam tamo provela svega nekoliko ljetnih mjeseci, jako puno sam naučila. Nedostaje mi moj grad, ali najviše roditelji i mamina kužina.
Ima li mlada novinarka vremena za opuštanje, noćne izlaske? U čemu najviše guštaš kad nisi na poslu?
- Sad kada sam diplomirala i nemam fakultetskih obveza već samo posao, imam i više slobodnog vremena koje se trudim kvalitetno iskoristiti. Volim izaći s prijateljima, otići do grada na piće ili pogledati dobar film u kinu...