.jpg)
Malo je glazbenika koji su se uspješno oduprli mijeni vremena i trendova i koji su bili i ostali omiljeni kod svih generacija. Upravo takvi su Novi fosili koji ove godine slave pola stoljeća postojanja. Proslavu 50. obljetnice benda koji se može pohvaliti time da ne postoji osoba u našoj zemlji koja ne zna barem jednu njihovu pjesmu održat će 1. listopada u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”, a Sanja Doležal, Marinko Colnago i Vladimir Kočiš Zec ispričat će priču o bendu na koncertu pod nazivom “Za dobra stara vremena”. Probe za koncert počet će uskoro, a Sanju pitamo je li teško napraviti listu pjesama koje će otpjevati i tko će na kraju odrediti što će pjevati, a što ne.
- Set-lista još se dorađuje i vjerujem da će tako biti do zadnjeg časa. Nije lako staviti na kup pedeset godina postojanja jedne grupe. S obzirom na jubilej, odlučili smo kronološki prikazati na filmu sve što se zbivalo od početaka do danas. Kontaktirali smo i članove koji su bili na početku grupe, nadamo se da će nam se neki od njih pridružiti i otpjevati pjesme iz tog razdoblja. Na primjer, mnogi ne znaju da su Novi fosili, kad su ih Slobodan Momčilović Moka i Marinko Colnago osnovali 1969. godine, bili samo muški bend. Iz tog razdoblja mnogi znaju pjesmu ‘Kad naš brod plovi’, a ne znaju da su je snimili i izveli baš Novi fosili. Šest godina kasnije, bendu su se pridružili Đurđica Barlović, Vladimir Kočiš Zec i Rajko Dujmić. Pjesme iz tog razdoblja izvodimo obavezno, a ovaj put ćemo izvesti i neke iz razdoblja kad su u bendu pjevale Nataša Mirković i Jelena Fošner. Dakle, mnogo je ljudi stvaralo ovaj bend, svatko je ostavio dio sebe i dao svoj pečat grupi. Mislim da je dobro da ispričamo priču o grupi koja je ostavila trag u pop-glazbi na ovim prostorima - otkriva Sanja.
Novi fosili, kažu kritičari, ali i publika, naša su inačica ABBA-e. Što Sanja misli, postoji li uopće netko tko u našoj zemlji ne zna neku njihovu pjesmu i koja je njoj pjesma Novih fosila najdraža?
Posebne emocije
- Mnoge su naše pjesme prošle test vremena i ostat će među ljudima i kad nas više ne bude. Koja je meni najdraža? Ne volim to pitanje jer je teško izdvojiti samo jednu. Možda, ipak, ‘Samo mi se javi’, predivna balada koju je još ljepše otpjevala Đurđica i pjesma ‘Još te volim’. Obje u meni bude posebne emocije i uvijek ih rado pjevam - kaže pjevačica obiteljskog benda čiji su članovi osim prijateljskim, povezani kumskim vezama. Tko je kome kum u Novim fosilima?
- Kad si toliko godina zajedno, normalno je da prođeš i lijepe i ružne trenutke. Razvijaju se prava prijateljstva pa i kumstva. Marinko je Rajkov vjenčani kum, a ja sam Zecova vjenčana kuma - govori jedina žena u bendu. Jesu li Sanju, s obzirom na spol, tretirali poput princeze ili je ravnopravni član benda? Konkretno: tko joj nosi kofere kad odlaze negdje na put?
- U bendu smo uvijek sve dijelili ravnopravno... I prava i obaveze i prihode i rashode. Naravno da su dečki pomagali kad je trebalo pomoći pri nošenju. To je stvar odgoja, a činjenica je da sam kao žena nosila najviše kofera na turneje - priznaje Sanja koja je u Nove fosile ušla kao 20-godišnjakinja, nakon što je iz benda otišla Đurđica Barlović. Je li tada kao djevojka, koja je dotad pjevala u tinejdžerskoj grupi Prva ljubav, uopće bila svjesna što je čeka?
Novi Fosili
Himna Dinamu
- Nisam bila svjesna veličine i značaja grupe. Upisala sam studij sociologije i vjerovala da će mi pjevanje u Novim fosilima biti divan hobi koji će mi donijeti putovanja i podebljati studentski džeparac. Dogodilo se da faks nisam završila, što mi je žao, jer sam voljela studij. Pjevanje mi je postalo profesija i moj je život krenuo drugim tijekom. Drago mi je zbog toga i s veseljem se sjećam početaka u bendu - prisjeća se Sanja, a mi se još malo vraćamo njezinu prvom bendu, Prvoj ljubavi, s kojim je kao 16-godišnjakinja snimila jednu od omiljenih pjesama dinamovaca “Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad...”
- Istina, snimili smo pjesmu, Dinamovu himnu, a posebno pamtim nastup na stadionu 1982. godine, kad je Dinamo postao prvak. Nikad to neću zaboraviti - ističe Sanja kojoj ulaskom u Nove fosile nije bilo teško početi preko noći živjeti pod medijskim povećalom.
- Kad si mlad, godi ti pažnja. Nisu to bila vremena u kojima je bilo teško živjeti pod povećalom. Nije bilo paparazza, interneta, društvenih mreža... Kad sam pjevala ili snimala, mediji su nas pratili, a kad nisam radila, bila sam obična cura iz kvarta - kaže pjevačica koja je u bend došla na poziv pokojnog Slobodana Momčilovića Moke. Je li točno da drugim dečkima iz grupe u početku nije bilo drago što je Moka odabrao upravo nju?
Nakon Đurđice
- Kad je Đurđica odlučila izaći iz benda, dečki su razmišljali koga pozvati u grupu. Koliko sam poslije čula, bilo je tu izvrsnih pjevačica. Moka se ipak odlučio za mene, usprkos mojoj mladosti i neiskustvu. Dečki baš nisu bili oduševljeni, ali s vremenom su se valjda pomirili - smije se Sanja koja nam opisuje kako su izgledali prosječni dani s grupom u doba njihove najveće popularnosti, kad je ona imala samo 25 godina.
- Radili smo puno, na području cijele bivše države, u Americi, Kanadi, Australiji i većem dijelu Europe. Bili smo 300 dana godišnje na putu, imali smo odmor samo u kolovozu i dva tjedna u siječnju. Često smo radili po dva koncerta na dan, bili smo dobro uvježbani, profesionalci. I naravno, bili smo puno mlađi, pa nam to nije bio problem - kaže Sanja koju pitamo koje je bilo najneobičnije mjesto na kojem je nastupala s Novim fosilima.
- Nastupali smo u predivnim dvoranama, poput Sydney Opera House, ali i u dvoranama koje nisu imale prozore ili se s plafona ljuštio strop. Možda mi je najneobičnije bilo kad smo nastupali na kamionskoj prikolici koju su doveli na veliko polje u Međimurju, ne sjećam se ispred kojeg sela. Uglavnom, open air, tisuće i tisuće ljudi, a mi i razglas na kamionu. Nisam baš skakala, jer se prikolica dobro njihala od galame na bini - kaže Sanja koja nas je s Novim fosilima i skladbom “Ja sam za ples” 1987. godine predstavljala i na Eurosongu, gdje je bend osvojio visoko četvrto mjesto. Po čemu pamti Eurosong?
- Po super organiziranim probama, druženju s ostalih natjecateljima, ali najviše po strahu i tremi koja me obuzela netom prije izlaska na pozornicu. I po tome što mi je taj dan bio rođendan - kaže Sanja s čijim bendom već neko vrijeme nije Rajko Dujmić, kojeg neće biti ni na koncertu u Lisinskom. Kako se osjeća dok posljednjih godina loše vijesti o nekad dragom prijatelju i članu benda čita na stranicama Crne kronike?
- Nikome od nas to nije drago. Žao nam je. Nažalost, njegova borba s demonima nije od jučer, bili smo toga svjesni svih tih godina, pokušavali pomoći, moj suprug ga je vodio na liječenje. Žao mi je jer mislim da je jedan od najboljih, najdarovitijih i najgenijalnijih autora glazbe na ovom području. Uz mnoge tekstopisce i njihove stihove te njegovu glazbu, te će pjesme ostati godinama u nama - kaže Zagrepčanka koja posljednjih godina uspješno povezuje svoje dvije velike strasti: glazbu i televiziju. Inače, ljubav prema medijima naslijedila je od bake koja je bila novinarka, a malo je falilo da i sama Sanja završi u novinarstvu...
- Da, moja baka Neda Doležal cijeli je život bila novinarka, pratila je zdravstvo. Moja prva praksa u srednjoj školi bila je na Radio Zagrebu. Tamo sam se zaljubila u novinarstvo i odlučila studirati sociologiju te postati novinarka. Nisam to uspjela, ali voditeljstvo na televiziji na neki je način dio moje ljubavi prema tom pozivu. Nisam novinar i s poštovanjem se odnosim prema toj profesiji, ali televiziju obožavam i ona je moj odabir od početka 90-ih - kaže Sanja koja se uskoro vraća na ekrane Nove TV. Što nam za jesen priprema u rubrici Kuhanje je In?
Sezona kuhanja
- Veselim se novoj sezoni i kolegama s kojima radim. Ljeti ne snimamo pa smo se već počeli dopisivati i veseliti ponovnom susretu. Kuhanje je mala rubrika unutar In magazina, ali svaki put se trudimo napraviti neki pomak i nešto novo. Tako će biti i u novoj sezoni, naravno, uz puno fine papice - kaže Sanja, a mi je pitamo smišlja li sama sve one silne recepte što ih je dosad podijelila s publikom.
- Ne bih mogla sama smisliti više od 200 recepata. Kad smo počeli, bilo je lako, kuhala sam sve što inače kuham u životu. Kad je ponestalo ideja, tu su mojih sedamdesetak kuharica, internet, ali i fantastični kuhar Rene Domansky, koji mi je velika pomoć iza kamera. Drago nam je i kad gledatelji pošalju neki svoj recept - kaže TV voditeljica koja je naučila kuhati od svoje mame.
- Moja je mama izvanredna kuharica, pretežno prave, domaće, kontinentalne kuhinje. Njezin je suprug Dalmatinac i od njega sam naučila kako napraviti neke prave dalmatinske specijalitete. Kad sam se udala i dobila djecu, krenula sam svakodnevno kuhati, kao i svaka žena koja kuha za obitelj ili prijatelje - govori Sanja koja uživa u svojoj kućici na obalama Mrežnice. Kako izgledaju njezini dani na rijeci?
- Tamo sam samo svoja. Tamo imam mir, spokoj, prirodu, životinje i samoću - govori Sanja čije velike ljubavi, njezina supruga Nenada, nema već sedmu godinu. - Sama sam, ali nisam usamljena. Luka i Lea studiraju izvan Hrvatske: Lea je u Londonu na Jazz akademiji, a Luka u Nizozemskoj na masteru iz matematike - kaže ponosna mama.