Za Maju Bajamić (25) javnost je većinom čula tek kad je nakratko stala iza mikrofona "Teške industrije", no zadnjih dana u centru je pažnje šire javnosti više nego ikada. Kažu za nju da je najstroža članica žirija RTL-ova showa "Zvijezde", lijepe joj epitete kao što su bahata, bezobrazna i arogantna, a lijepoj Maji, po srednjoj struci medicinskoj sestri, meditacija, duhovnost i vjera u Boga daju unutarnji mir kojim s lakoćom pozdravlja "hejtere" dok privodi kraju diplomski rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, piše Slobodna Dalmacija.
Smetaju li ti komentari na društvenim mrežama i u medijima te kritike upućene tvojim argumentima za i protiv nekog natjecatelja?
- Ništa mi ne smeta. Svi smo rođeni u slobodi i imamo pravo reći što mislimo na način za koji mislimo da je najbolji. Negativne komentare ne čitam. Rastužuje me negativnost, neistina i ljudski poriv da se zakoči i zaustavi sve što je drukčije od već postojećeg na bilo koji način. Oni pozitivni uvijek dođu do mene i vjetar su mojim krilima.
Misliš li ti za sebe da si stroga i arogantna prema kandidatima?
- Volim ono što većina ljudi ne voli, a zove se neupakirana istina, izravnost i hrabrost da budem ono što jesam, svidjelo se to drugima ili ne. Odrasla sam u istini, a najveći sam kritičar samoj sebi. Moja je majka uvijek govorila: Reci mi radije najgoru istinu nego najlipšu laž. Istina oslobađa i ozdravlja i jedini je put ka istinskoj sreći; voljela bih da ju ljudi zavole i žive više.
Uvijek ću reći ono što mislim kad se to od mene traži. U showu se traži moje subjektivno mišljenje. S kandidatima sam iskrena, svim srcem dam do znanja da mi je nešto lijepo i dobro, a kada nije, kažem svoj dojam onako kako osjećam. Vjerujem da je bolje osobi izravno reći istinu nego "mazat oči".
Spoj sam ulice i sela i ponosna sam
Zašto i kome smeta ikavica koju govoriš?
- Ja sam dite rođeno i odraslo u Splitu, u Varošu, podrijetlom iz omiškog zaleđa – malog mista koje se zove Trnbusi. Spoj sam ulice i sela i ponosna sam na to. Skoro sedam godina živim u Zagrebu koji jako volim, visoko sam obrazovana i naravno da sam se svih pet godina studija koristila standardnim hrvatskim jezikom kako u govoru, tako i u pisanju.
Ali, ljudi moji, ja sam Dalmatinka i to je ono što teče mojim venama. Znala sam da će moja ikavica izazvati pobune, ali to je još jedan od tereta s kojim se čovjek susretne kada je svoj, usprkos svemu - pravilima i okvirima u kojima se danas koprcamo misleći što će tko reći i zašto.
I sama si potekla iz jednoga glazbenog showa – "Hrvatska traži zvijezdu". Znaš, dakle, kako je kandidatima kad stanu pred žiri. Kako je tebi bilo?
- Bilo je to za mene posebno iskustvo na koje sam jako ponosna. Prvo predstavljanje široj masi i upoznavanje sa showbizom. Sve se u životu događa s razlogom i ja sam zahvalna za sve. Jako pamtim Tonijeve komentare koji su mi bili i ostali jak vjetar u leđa na glazbenom putu.
Ja sam tip osobe koji ide dalje, iz svega što se u životu događa uzimam najbolje i time hranim svoju dušu, iz loših iskustava učim, analiziram što sam i na koji način mogla bolje i trudim se rasti u budućnosti.
Što je ono glavno što neki natjecatelj mora imati da bi te oduševio?
- Osjeti se jaka ta vibracija koja nije s ovog svijeta i na nematerijalnoj je razini. Ne govorimo nužno o savršenosti izvođenja nekoga glazbenog djela, dikciji, kretanju ili odjeći u kojoj se netko pojavi. Sve to doprinosi - ali "ono nešto" je u osobi, boji glasa, unutarnjem stavu, nečem što je predodređeno i dano.
Nečem što osobu koja sluša i gleda drži u fokusu kada taj netko kroči na pozornicu, nečem što čini da se naježiš, zbog čega osjetiš cijeli život te osobe kada izvodi ono za što je pozvana. Hrabrost da se duhovno ogoli i ispriča svoju priču, ustrajnost kada većina misli drukčije.
Kako si počela razvijati glazbenu karijeru?
- Svoj put mogu opisati riječima "krv, znoj i suze". Nakon showa "Hrvatska traži zvijezdu", svu energiju usmjerila sam na ispite kako bih fakultet iz Zadra prebacila u Zagreb, a paralelno sam svaki vikend putovala u Split da bih vježbala disanje i pjevanje s mentorom, glazbenim i duhovnim učiteljem Mišom Limićem.
Radila sam i s Ivanom Husar Mlinac, surađivala s Kikijem Rahimovskim. Za život sam, potom, zarađivala pjevajući na kruzeru i ploveći Baltičkim morem. Tako sam i ulagala u svoj san.
Kako su ti nastupi izgledali?
- Svaku večer, bez dana pauze, imala sam po tri sata pjevanja pjesama Tine Turner, Arethe Franklin, Celine Dion i ostalih divovskih imena. Naporno sam se pripremala, ne samo vježbajući pjevanje repertoara i disanje, već i svakodnevnim sportskim treninzima, prilagodbom prehrane i meditacijom. Sve sam uspjela uz skandinavsku zimu i bez prehlade.
To je bila golema nagrada za sve što sam uložila i duhovno i materijalno u svoj put, u sebe. Na brodu sam počela pisati tekstove i glazbu, sve je iz mene počelo izlaziti.
Gospel i rock
Najprije su te sugrađani gledali u zboru crkve Gospe od Zdravlja, da bi potom stala pred mikrofon "Teške industrije". Što veže gospel i rock?
- Puno se toga događalo između bivanja dijelom VIS-a "Gospa od Zdravlja" i "Teške industrije". Obuhvatili ste pola mog života u jednoj rečenici (smijeh). Pa, pokušajmo: Da, cijeli život glazba mi je put, kanal kojim sam najbolje iskazivala stanje duha, uma i tijela. Pjevanjem u gospelu, iz nedjelje u nedjelju slavila sam Boga i zahvaljivala Mu za sve.
Vjerujem i često osjetim potrebu i nostalgiju za slavljanje pjesmom, pred ljudima. No, to sam zamijenila zahvalom u samoći. Volim glazbu raznih žanrova, osjećam je na različite načine i ne bojim se zakoračiti ako osjećam da je to put kojim moj duh izražava svoje istinsko stanje. Ne bojim se biti slobodna. Ja sam samo ono što sam vam dopustila da vidite.
Nakon srednje medicinske, upisala si filozofski fakultet. Muče li te ispiti kao i većinu studenata?
- Apsolventica sam sociologije i pedagogije na FF-u u Zagrebu. Ispiti me ne muče, ali evo diplomski je pri kraju. Nakon zadnjeg ispita dala sam si oduška i napokon zaplivala u glazbene vode onako zapravo, bez pritiska i obveza. Pekla sam zanat live svirkama u Hrvatskoj i Skandinaviji, upoznala puno odličnih glazbenika i ljudi i pronašla među njima one s kojima idem dalje.
Gradiš solo karijeru. Što možemo očekivati od nje, u kojem glazbenom pravcu će ići?
- Ništa vam neću otkrivati, samo ću reći da odnedavno snimam i u Splitu i u Zagrebu. Pripremam svoj prvi autorski materijal, u koji jako vjerujem. Iznenadit ću vas, to je sigurno. Možete očekivati kvalitetu i paket koji u Hrvatskoj još nismo čuli ni vidjeli. Puno je ljubavi u svemu tome.
Ima li šanse da odeš u "lake note", kao što imamo prilike vidjeti zadnjih godina da se dogodilo s dosta naših glazbenika?
- Nikada se neću prodati i ići lakšim putem, nikada neću biti netko tko nisam da bih nahranila masu i domogla se slave i novca na brzinu. Nikada ne bih otpjevala neke stihove koje čujem, niti kao covere na live svirkama, a kamoli izdala pod svojim imenom nešto što niti jednim dijelom nije dio mene. Svi ljudi iz područja glazbe s kojima sam surađivala vrlo dobro znaju moj stav o spomenutom. Bilo je slučajeva kada sam odlazila s pozornice kada bi krenule "lake note i tekstovi".
Glazba je odraz mog duha i njome želim predstavljati veće ili manje dijelove svoje osobnosti. Jednako kada pjevam na terasi nekog hotela ili pubu i kada nastupam u "Lisinskom". Moj je moto "Ili ću biti ja, ili neću biti" - bilo kada, bilo gdje - kazala je Maja za Slobodnu Dalmaciju.
Manje je poznato da si paralelno s glazbenom gradila i sportsku karijeru. Baviš li se još judom?
- Judo je moja velika ljubav. Sport općenito, a posebice borilačke vještine. Pomogao mi je da pobijedim bolest, naučio me izazivati samu sebe, boriti se sa sobom, osluškivati druge, pronaći mir i duhovni balans. Bose noge, tatami i puno razmišljanja u samoći, meditacije i priroda. Moj dragi trener juda Stevo Mentus davno mi je jednom nakon treninga dao u ruke kratku priču o orlu koji je umro misleći da je kokoš. Odveo je moju svijest na viši nivo. Hvala mu. Uvijek je u mojim mislima. Sport i glazba moji su drugi roditelji.
Pomaže li ti judo i u estradnom životu? Braniš li se lako od neistomišljenika?
- Judo označava 'miran put'. Od neistomišljenika se ne branim. Uvijek ću saslušati tuđe mišljenje, pozitivne i negativne kritike, ako su iznesene upravo onako kao što to judo nosi u svojem značenju. Ne rasipam energiju na mišljenje mase - ostajem ustrajna i radim na sebi usmjerena na svoj cilj.