Završio sam za vjeroučitelja, ali u mraku gledališta HNK počeo sam tajno sanjati operu i ‘Samson i Dalila’ odvukli su me od bogoslovije
U mom stanu u Ilici od 65 m² svaki predmet ima neku svoju priču, svaki od tih predmeta nešto govori i prostor čini ugodnim i toplim. Volim da je stan ispunjen cvijećem i zelenilom koje svake subote kupujem na Dolcu. Nedjelja mi je rezervirana za Britanski trg, gdje na sajmu antikviteta pronađem neku stvarčicu za sebe.
Uživam opuštajući se uz klasičnu glazbu, a ponekad mi je najljepše osluškivati tišinu uz šalicu finog čaja, na taj način se opuštam i čuvam sebe od kaosa i ludila koje vlada svugdje oko nas - kaže nam pjevač HNK-ova Zbora Ivo Gamulin Gianni kojeg smo posjetili u njegovome stanu u centru, uoči jubileja koji slavi u matičnom kazalištu 8. prosinca.
Kod kuće najviše voli odmor uz dobar čaj
Kućni odgoj
Već rasprodanim koncertom na velikoj sceni nacionalnog kazališta, koji je organizirao producent Fran Juraj Prižmić, broji se 25 godina tenorova rada.
Nekadašnji pjevač Klape Jelsa 1995. godine je postao član Zbora Opere, a prije 20 godina prvi je put na sceni otpjevao malu solo ulogu u Verdijevoj “Traviati”. Do danas, pored angažmana u Zboru, sudjeluje u mnogim operama i kao solist malih i srednjih uloga, a bio je i solist u koncertnim izvedbama klasične glazbe.
- Jubilarnim koncertom želim obilježiti rad koji je prepoznat u mnogim žanrovima, te se zahvaliti intendantima, direktorima koji su bili potpora u profesionalnom rastu, a posebno maestru Kranjčeviću koji je prvi prepoznao moj talent i bio potpora u mojoj solističkoj karijeri - govori pjevač rođen 1971. u Jelsi na otoku Hvaru, u izolaciji od velikih klasičnih koncertnih događanja.
- Odgajan u velikoj obitelji, od roditelja sam naučio živjeti neprolazne vrijednosti - poštenje, iskrenost prema sebi i drugima, gajiti u sebi čovjekoljublje i bogoljublje. Sve to i danas nosim u sebi i pokušavam ugraditi u svoj posao i u svoj odnos s ljudima koliko mogu, ponekad je to lako, a ponekad jako teško. U svom djetinjstvu, pogotovo kroz srednju školu, počeo sam otkrivati klasičnu glazbu i dok sam je slušao bilo mi je lijepo u srcu, dobro sam se osjećao i stvarala mi je ugodu.
pjevački tim ‘Madame Butterfly’
Životom na otoku mnogi su zakinuti za razna glazbena događanja i klasične koncerte. No dok su naši vršnjaci u Zagrebu odlazili po koncertnim dvoranama, mi smo se snalazili na svoj način, znao sam s prijateljem otići na južnu stranu otoka Hvara sjediti u autu i gledati prema horizontu, slušajući klasičnu glazbu. Do danas imam te životne prizore pred očima - sjeća se Ivo Gamulin Gianni.
Pred nedavnu premijeru Puccinijeve “Madame Butterfly” doživio je gubitak majke, no ulogu Gora, iako u dubokoj boli, nije otkazao.
- Razmišljao sam o tome kako se za života veselila svakoj mojoj ulozi, i kako se veselila svakom mom uspjehu. Živjela je i odgajala nas je u kršćanskom duhu, nikad nije ispuštala krunicu iz ruke, tako je i otišla. To svjedočanstvo vjere me je držalo na samoj premijeri, jednostavno, tuga se pretvorila u pravu kršćansku radost i nadu i čvrsto vjerujem da je ona najviše zaslužna za odlične kritike koje sam dobio od struke i kritičara - kaže pjevač koji je završio Katolički bogoslovni fakultet. No od posla vjeroučitelja odustao je.
- Pri završetku srednje škole mnogo toga sam planirao i želio, među tim željama je bio i rad vjeroučitelja u školi. S tom sam željom i otišao s otoka na studij u Zagreb. Za vrijeme studentskih dana često sam odlazio u kazalište i dok sam sjedio na galeriji uživao sam i razmišljao u sebi - joj da je meni tu jednog dana pjevati, ali u tom trenutku to je bilo nešto nezamislivo i neostvarivo. Prije samog završetka Bogoslovnog studija pružila mi se prilika da sudjelujem kao honorarac u operi ‘Samson i Dalila’. Nakon položene audicije i prve predstave shvatio sam - gledajući prema galeriji i prisjećajući se one prve želje koju sam izgovorio u sebi - da, ovo je moj put, moj život, ovo želim raditi!
S Anom Oxom
Ana Oxa
U sebi sam čak razmišljao i potiho zahvaljivao Bogu i govorio: samo se Ti proslavi, jer gdje možemo najviše osjetiti Njega kao stvoritelja nego li u umjetnosti. Do dan danas prije svakog izlaza na scenu tu molitvu kažem u sebi “Ne ja, Ti, Ti se proslavi” - govori o svojoj vjeri.
Prvi dio glazbene karijere bio je većim dijelom orijentiran i na estradne poslove, kada nastupa s Anom Oxom i Glorijom Gaynor.
- Uvijek se sjećam mog prvog susreta s Anom Oxom u Milanu, kada smo otišli pregovarati da bude gošća na mom božićnom koncertu u Zagreb, sjedio sam preko puta nje u totalnom strahu što će biti i kako će reagirati na našu molbu, u jednom trenutku je samo rekla - želim pjevati s tobom i želim pjevati tvoju pjesmu na tvom jeziku, od ponuđenih pjesama izabrala je ‘Pijesak vremena’ i taj trenutak nikad neću zaboraviti.
S Glorijom Gaynor sam snimio božićni duet u New Yorku koji se nalazi na mom božićnom albumu, a Dionne Warwick me pozvala na proslavu 50 godina svoje umjetničke karijere u Los Angeles, ovo su sve trenuci koji se nikad ne zaboravljaju i koji mi služe kao podsjetnik da je u životu sve moguće - uvjeren je.
Kad je riječ o opernim ulogama, reći će da je najbolji podsjetnik na njih sama publika.
- Publika mi često, kad me sretne u kazalištu, kaže - joj gospon Gamulin nikad neću zaboraviti vašu ulogu Jurodivog u operi ‘Boris Godunov’. Lijepo je čuti kad se publika prisjeća uloge koju sam pjevao prije 20 godina, od otpjevanih preko 20 solističkih uloga - kaže bivši klapski pjevač.
S Gloriom Gaynor
Od klape do opere
Ta vrsta glazbenog iskustva, naime, nije rijetka u opernih majstora. Dapače, pa i neki nacionalni prvaci, među njima Ivica Čikeš, Luciano Batinić, Stjepan Franetović bivši su klapski pjevači. Koliko a capella, tradicijski vokalni izričaj, daje temelj za operu?
- Mnogi od mojih kolega koji su danas uspješni operni pjevači prošli su kroz klape, mnogi od nas bili smo aktivni u svojim župama gdje smo aktivno sudjelovali u raznim obredima i sa srcem pjevali i sudjelovali u ‘starinskom’ pjevanju, vjerujem da mnogima od nas ta emocija i ljubav za vrijednom glazbom nastaje u tim trenucima djetinjstva. Opera ili bilo koji drugi žanr glazbe zahtijeva predanost, disciplinu, emociju i poniznost - to je formula na kojoj treba konstantno raditi kako bismo bili istinski svjedoci u prenošenju tog dara kojeg umjetnici žive - razmišlja.
Danas je repertoarno orijentiran na operu i uobičajeni crossover opernih pjevača, s napolitanama, evergreenima, mjuzikl i filmskim hitovima, te šlagerima i šansonama prema njegovu izboru. Neki ljudi idu gotovo na svaki njegov koncert ovog repertoara.
- Vjerujte, takvi ljudi mi daju snagu i kad promislim u sebi ‘što mi ovo sve treba’, sjetim se svih tih divnih ljudi koji dolaze iz raznih dijelova Hrvatske - Osijeka, Pule, Čakovca... Oni su odgovor na moja česta propitivanja, zato treba ustrajati na putu - veli pjevač kojeg je teško nagovoriti da pjeva u privatnom društvu.
društvo na koncertu koji je imao za Dan žena u Kavkazu
- Jako teško me nagovoriti da pjevam u društvu, ne volim. Nikad nisam u društvu predvodio u pjevanju, na sceni volim solirati i osvojiti nečije srce, a u društvu je najljepše nekoga zadiviti klapskom pjesmom - zaključuje.