PRIVATNO KAZALIŠTE

RENE BITORAJAC 'Uspio sam! u Ludu kuću uskoro stiže 60-tisućiti gledatelj'

Darko Tomaš / CROPIX

U privatnom kazalištu uskoro će biti premijera predstave ‘Potpuni stranci’, nastale prema vrlo popularnom talijanskom filmu koji je po broju remakeova ušao u Guinnessovu knjigu rekorda. Rene Bitorajac dobio je prava za izvedbu iako su ih htjela dva gradska kazališta

Za glumca Renea Bitorajca riječ neuspjeh ne postoji, pa se tako može pohvaliti i kako ga u njegovom privatnom kazalištu Luda kuća još samo nekoliko dana dijeli od premijere predstave “Potpuni stranci”, nastale prema vrlo popularnom talijanskom filmu koji je po broju remakeova ušao u Guinnessovu knjigu rekorda. Priča je to o sedmero prijatelja koji se nađu na večeri i odluče staviti svoje telefone na stol, pozive na zvučnik i pred svima otvarati poruke i mailove koji stižu.

Loša ideja za kopiranje u stvarnom životu, ali odlična za postavljanje na scenu. To je prva predstava Lude kuće za koju su otkupili prava, i to nimalo lako, a osim što će taj novi komad biti najmnogoljudnija predstava dosad izvedena u Reneovu kazalištu, Bitorajac se, osim glume, prihvatio i režije, ali i scenografije i kostimografije.

- ‘Potpune strance’ mi je predložila kolegica Barbara Rocco, prije nego što sam uopće pogledao film, i kad sam ga vidio, rekao sam: ‘Da, to je to’. I sam film više je kazališna predstava, iako u kadrovima dobiješ sve reakcije ljudi, prije nego ovdje. Odmah smo krenuli u akciju, bez ikakvog iskustva s otkupljivanjem prava iz drugih država, i ovo nam je prvi strani tekst u kazalištu. Dosad je sve bilo naše. Počeli smo prije godinu i pol i saznali da se i druga dva naša velika kazališta bore za isti tekst, kao i jedna nezavisna produkcija, ali mi smo to drugačije napravili.

Predložio sam da ne tražimo samo prava nego da idemo i na sentiment, da kažemo da smo jedino privatno kazalište, pošaljemo fotografije našeg kazališta, napišemo da su vlasnici sudjelovali u filmu koji je ovjenčan Oscarom. To tu ništa ne znači, ali vani znači. Osim toga, znam da je ‘Ničija zemlja’ bila prilično popularna u Italiji. Šest mjeseci nismo dobivali nikakav odgovor, a nakon toga smo počeli primati natruhe odgovora - prisjetio se početaka priče o “Potpunim strancima” Bitorajac.

Do autora je, kaže, bilo gotovo nemoguće doći, pa su se čak i u Talijanskom institutu čudili njihovu uspjehu.

- Prije godinu dana započeli smo prave pregovore i završili ih prije tri mjeseca. Prilično je dugo sve to trajalo jer se ni s kim nismo čuli telefonski, sve je išlo mailom i odgodama. Dosta mi je to bilo čudno, ali sam izuzetno sretan što smo otkupili prava za film koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda sa 18 remakeova u tri godine. To nije zabilježeno u povijesti kinematografije.

S druge strane, sada su očekivanja velika. Svi koji su gledali film, očekuju jako puno od predstave. Naravno da si ne možemo priuštiti sve kao u filmu, ali možemo donijeti situacije i posrednost koje film ne može iznjedriti. Doduše, već smo postali hit, što je i opterećenje, već nema karata za sljedeći mjesec, a nismo još ni izašli s predstavom - pohvalio se Rene.

Kad je u pitanju tako velik filmski hit, predstava je dodatni izazov.

- Zadovoljan sam kako smo to napravili. Svojom adaptacijom tekst sam prilagodio kazalištu, pa i samim glumcima kako bi svaka uloga bila podjednako važna. Onaj središnji dio priče oko mobitela nisam bitno mijenjao jer je univerzalan i stvarno dobro napisan. Uglavnom, veliki izazov i velika odgovornost, ali mislim da smo napravili dobru stvar jer smo prije svega dobra ekipa - smatra Bitorajac.

Darko Tomaš / CROPIX
 

I scenograf

Odličnu glumačku ekipu Rene je većinom sam odabrao, a tu su još i glumci koji su za predstavu posudili glasove i njima, napominje, od srca zahvaljuje jer su im to odradili prijateljski.

- U podjelu sam uzeo neke s kojima sam radio, neke koje znam ali nismo još surađivali, a neke na preporuku kolega. Dosta dugo se kuhalo i probavalo dok nismo zavrtjeli pravu ekipu i 13. veljače krećemo s premijerom, a za Valentinovo je prva predstava za javnost. Vizual, odnosno sve plakate radi nam, kao i do sada, Mario Jurjević, a za ovu predstavu imat ćemo i majice koje će se moći kupiti. Inače, ovo je potpuno samostalno financirana premijera, kao i većina drugih u Ludoj kući. Imamo ponekog partnera koji nam je pomogao pa zahvaljujemo i njima, ali na Grad i Ministarstvo se nismo prijavljivali s ovim tekstom - napominje.

Bitorajcu je ovo peta samostalna režija, ali prva s toliko glumaca na sceni.

- U “Joj, Hrvati!” ima ih šest, a u ovoj ih je predstavi sedam. Stalno podižemo ljestvicu. Ovo nam je najmnogoljudnija predstava u Ludoj kući, a našao sam se u situaciji da igram i režiram predstavu, što još nisam radio s toliko ljudi na sceni. Imamo i alternacije, ni to nisam nikad u životu iskusio, a i prvi put bio sam u situaciji da su me glumci zvali i izražavali želju za igranjem u predstavi. Svako novo iskustvo je dobrodošlo i, čini mi se, dobro sam se snašao. Prava traju tri godine i na nama je da to vrijeme iskoristimo - ispričao je Rene.

Bio je dio filma koji je dobitnik Oscara, dosta je kazališnih i filmskih uloga iza njega, a na redateljskom polju, u svim je projektima doživio uspjeh.

- Hvala što priznaješ. Tri sam i sam napisao, a dvije adaptirao, ali ovo mi je bio najveći izazov, no ne i problem. Ne nađem se u situaciji da mi je neki problem nerješiv. Treba nastaviti. Vidim da se snalazim, ne nailazim na nerješive prepreke i veseli me to. Od nedavno imam i novo zanimanje - otkriva Bitorajac.

Prvi se put u predstavi potpisuje kao scenograf.

- Nažalost, ne možemo si priuštiti veće troškove. Ako uzmemo režisera sa strane, naplatit će nam nekoliko tisuća eura, a na kraju ne odgovara za ono što napravi, što se događa u drugim kazalištima. Mi moramo imati sve pod kontrolom i, nažalost, nemamo mogućnosti zasad platiti najskuplje scenografe, kostimografe, a pokazalo se da to najnormalnije zasad sami radimo. Baš sam se uhvatio u koštac s velikim zalogajem za scenografiju, međutim, zadovoljan sam kako sam to napravio. Kostima smo si mi glumci sami složili, a ja kao redatelj sam nam dao zeleno svjetlo. Htio sam puno kolorita i zadovoljan sam s tim. Inače, stvarno poštujem posao scenografa, kostimografa, sigurno to znaju bolje od mene, nisam bogomdan za sve, ali tu nije bilo toliko potrebe za tim i odradio sam - objašnjava.

Od financijskih problema s početka rada Lude kuće i doslovno bankrota i Renea i njegova partnera Branka Đurića Đure, u dvije godine dogodio se obrat. Održao ih je, kaže, jedino entuzijazam.

Zlatni Studio

- Sljedeći mjesec imamo šezdesettisućitog gledatelja u Ludoj kući, ne brojeći gostovanja. Nismo samo s našim kazalištem oživjeli kvart ili ulicu, mi smo oživjeli Zagreb. Ljudi se dođu nasmijati i zabaviti, a mi uživamo zabavljajući ih. To je sinergija koja traje i stvarno lijepo izgleda. Dvorane su nam pune iz predstave u predstavu i svi smo sretni zbog toga. Neposredno prije otvaranja, kada smo bili na izmaku snaga, pomislili smo u što smo se upustili, dvije smo godine radili, novac je otišao unedogled.

Troškovi su se povećali za sto posto i kad se uhvatiš u koštac s birokracijom i ljudima koji iz nepoznatog razloga rade sve da ti odmognu, bili smo na izmaku snaga, ali to je bila točka s koje se definitivno nije moglo natrag, nego samo naprijed. Ispalo je sve dobro i idemo dalje. Planiramo još puno toga, no zasad imamo malu ekipu i ne stignemo sve, ali napredujemo u organizacijskom i umjetničkom smislu. Imamo publiku koja na predstave potegne iz Karlovca, Rijeke, Varaždina - kaže Bitorajac.

Ni voditeljski dio svoje karijere Rene nije zapostavio, a odmah nakon odlaska s Nove TV, gdje je s Igorom Mešinom bio prepoznatljiv duo, dobio je poziv s RTL-a, gdje je, između ostalog, vodio i show “Ludi bar”. No, u duetu s Mešinom ponovno ćemo ga vidjeti i na ovogodišnjoj dodjeli Zlatnog Studija.

- Mešin i ja smo si na neku foru suđeni, na kraju krajeva igramo i zajednički show ‘Idemo uživo’. Veseli me da ćemo kao “najbolji voditelji”, kako se volimo zvati, sudjelovati na dodjelu za koju nismo nominirani jer smo se razdvojili . No, RTL me odmah nakon odlaska s Nove TV zvao, to mi je bilo drago. Napravili smo zabavan, potpuno drugačiji TV projekt i vjerujem da će tu biti još suradnji. Pored Lude kuće ne stignem previše, ali dovoljno da ispunim svoju želju za različitošću. Sinkronizacija, vođenje, snimanje reklama, a od nedavno poslujem i na društvenim mrežama. Modernizirao sam se, nema zezancije. Uz sve to me ipak vide i žena i djeca i često smo na hrpi tako da se nitko ne osjeća zapostavljen - priča Rene.

Branko Schmidt

Što se filma tiče, postoji moguća suradnja u novom filmu Branka Schmidta, ali, kaže Rene, sve u svoje vrijeme.

- U posljednjih 11 godina samo je jedan čovjek dobio dvaput Zlatnu arenu za glavnu mušku ulogu, proguglajte koji. U tih 11 godina snimio sam samo četiri filma. Snimam malo, dosta toga odbijem da se ni ne zna ili se jednostavno ne dogovorim oko uvjeta. Došao sam do faze da ću snimiti film kad mi baš bude jako interesantan ili kad se vidim u priči. Serije mi se trenutno ne događaju, ali ni ja više nisam tip koji može biti Robert Kumerle, prošlo je to vrijeme, uskoro ću 50. U sljedećoj možda zaigram nečijeg tatu. U svakom slučaju, uz moja nova menadžersko-redateljsko-scenaristička zanimanja nije mi dosadno - kroz smijeh zaključuje Rene.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo