Godine 1976. Tereza Kesovija bila je odavno šansonijerka međunarodne karijere iza koje su već bila dva nastupa na Euroviziji, za Monaco i Jugoslaviju, suradnje s Gilbertom Becaudom, Juliette Greco, s Juliom Iglesiasom… U svojoj 38. godini pjevačica - koju će kasnije, kad već mine i njezin nastup u poznatoj pariškoj Olympiji, francuska država odlikovati redom Viteza umjetnosti i književnosti - će se vratiti duboko intimnim korijenima podno Srđa, gdje glazbeno susreće sugrađanina, kompozitora Đelu Jusića, koji će potpisati glazbu za čitav njezin album “Stare ljubavi”. Šansonijerki vremena Aznavoura, Becauda i Brela u naslovnoj pjesmi darovat će starije srebro francuskog šansonijerstva kakvo je, uz ostale, opjevala Edith Piaf podno pariškog neba, u slobodnom prijevodu antologijske pjesme.
Invazija rocka
Četrdeset godina kasnije Croatia Records reizdao je album “Stare ljubavi” na kojem su sudjelovali Zagrebački solisti s Tonkom Ninićem, gdje su vokali i miks snimljeni u londonskom Abbey Roadu po kojem su Beatlesi naslovili jedan od ključnih albuma. Otprilike u isto vrijeme uzlazeće je Bijelo dugme album “Eto! Baš hoću!” također snimalo u poznatom studiju, koji asocijativno vežemo uz zebru koju britanska četvorka prelazi na fotografiji s omota ploče “Abbey Road”.
- Te 1976. godine svijet je svjedočio invaziji rock ‘n’ rolla, a ja sam se, surađujući prvi put s Terezom i razmišljajući o glazbi za naslovnu pjesmu “Stare ljubavi” (tekst: Željko Sabol), sjetio prizora sa Straduna. Djevojke koje su rasle, kao i ja, došle su u neke godine. Nestajao je sjaj mladosti, ostao je žar i došla su sjećanja. Kada je na Zagrebfestu Tereza otpjevala “Stare ljubavi”, rock je - umro - prisjetio se skladatelj Đelo Jusić prošli tjedan u Croatia Recordsu, dok smo čekali Terezu Kesoviju koju su u dolasku omeli radovi u Gajevoj ulici, kako se temperamentno, čim je ušla u dućan ploča i CD-a, požalila.
U vrijeme kada izlaze “Stare ljubavi” Đelo Jusić ponajviše je znan kao utemeljitelj, član i kompozitor eurovizijski promoviranih i tada megapopularnih Dubrovačkih trubadura te je zaslužan za arhaičan i mediteranski zvuk koji ide u antologiju s pjesmama “Pusti da ti leut svira”, “Dalmatinski lero”, “La musica di notte”… Od Porporele do Vrata od Pila surađivao je Jusić i s Milom Hrnićem, Franom Lasićem, Ibricom Jusićem, klapama Maestral i Ragusa… Koje li mjesto u njegovu skladateljskom senzibilitetu pored svih raspjevanih Dubrovčana zauzima Tereza Kesovija?
Priprema balet
- Tereza nije, što pjesma kaže, moja stara ljubav. Ona je moja vječna ljubav jer je jedna od rijetkih pjevača koja zna što pjeva, pjevala o starim prijateljima, ljubavima ili sunčanim fontanama. “Sunčane fontane”, da se odmah razumijemo, nije moja pjesma, da netko ne bi mislio da je prisvajam - nasmijao se Đelo Jusić, dirigent Dubrovačkog simfonijskog orkestra, skladatelj više od 1000 skladbi za koje je dobivao zlatne i platinaste ploče. Kompozitor koji je snimao za Columbiju i CBS, skladatelj filmske glazbe, dobitnik Zlatne arene i Porina za životno djelo, kompozitor i baleta, gdje upravo priprema jedan za sarajevsko Narodno pozorište. Riječ je o “Omeru i Merimi”, prema narodnoj baladi, koji će glazbeno pratiti Sarajevska filharmonija, a maestro Jusić će dirigirati.
Tereza Kesovija, lijepa u 78., jednako kao i u vrijeme kada su te dvije znamenke činile 1978. ljeto, stoji pred nama četrdeset godina poslije “Starih ljubavi”.
Tekstopisci
- “Starih ljubavi” sjećam se kao naslovne pjesme izvornog duha francuske šansone. Naime, u tom takozvanom šansonijerskom poimanju pisanja, komponiranja i pjevanja uvijek se poštovalo da tekst i glazba imaju, ja volim reći, savršen brak pa je iz tog razloga i slušatelj u prilici proživjeti tekst šansone. Četiri desetljeća, to je kao čitav jedan život, ponekad i dva, s obzirom na to da mladi danas odlaze na neki čudan način… Stare ljubavi… ono dijete sitno već ima svoju staru ljubav… Mene osobno pjesma vraća u neku prošlost, nostalgično, krasno vrijeme kad smo se voljeli, družili, radili i sve je bilo protkano nekom ljubavlju, čistom, lijepom. Naša mladež danas nije i ne može biti svjesna u kojoj je mjeri zarobljena tehnološkim dostignućima i gubi sebe. Sve se u tom svijetu očitava na neki brutalan, agresivan način i nije čudno što mladi ljudi danas i sami postaju pomalo agresivni. Kad vidim danas dvoje ljudi kako zagrljeni šeću, obuzme me nježnost… Dođe mi da ih zagrlim, da kažem, eto, samo tako nastavite, nemojte gubiti to što u ovom trenutku imate - sjetno će Tereza Kesovija, sjećajući se Zagrebačkih solista, kao bogom danog ansambla koji je proslavio Jugoslaviju pa Hrvatsku s Antonijom Janigrom, kojeg je kasnije naslijedio maestro Tonko Ninić, violinist koji je i svirao na albumu, pa tekstova Željka Sabola, Arsena Dedića, Stjepana Benzona.
S distance današnjice, pjesme s albuma uglavnom su potisnute u zaborav muzičkih 70-ih. Na albumu nevine glazbene čistoće šansonijerskog Mediterana, prethodne invaziji estradnog popa, nalazimo fantastične “Slušam samo more” i “Proći će jednom ovi dani” (Jusić - Sabol) pa pjesmu “Strepnja”, gdje Jusić uglazbljuje nekad lektirnu poeziju Desanke Maksimović šire prepoznatljivu po stihu “ljubav je lepa samo dok se čeka”, kao i suradnju Jusić - Dedić, “To može samo žena koja ljubi”, “Da sam te prije srela” i “Još jedan dan”.
- Moj Arsen je mene razumio, kao i ja njega. Od 1959. bili smo zajedno, došli na Akademiju kao siromašni studenti, dijelili jedan pulover. Arsen je uvijek bio moj Arsen i ja sam uvijek bila njegova Tere. Do zadnjeg dana njegova života - reći će diva kojoj reizdani album neizbježno nosi sjećanje na one koji su danas tek uspomena, među kojima su i neki joj najbliži. Album u decentnom vintage dizajnu završava pjesmom “In memoriam”, prema tekstu Stjepana Benzona.
Sjećanje na brata
- Koja je danas meni jedna bolna, bolna uspomena. U jednom trenutku rekla sam Đeli: “Napiši i za mojeg brata pjesmu, bio ti je prijatelj”. On mi je odgovorio, kupio me time za cijeli život, “pjesma je već napisana”. Pomislite samo, nalazim se u tom studiju u Londonu, a nemam snage otpjevati pjesmu. Jer je Stjepan Benzon napisao tekst onako kako jest: “Nema te u gradu, gdje se sunčan kamen bijeli, kolijevka još tvoja živi, al’ te vječnost od nje dijeli...” Moj brat je poginuo kad je imao 39 godina. U maglovitom Londonu sebi sam na koncertu rekla: “Tereza moja, ti ne znaš koliko snage imaš…” i otpjevala sam pjesmu. Jednom i nikada više. Tako da cijeli album nekako kao da je mojem bratu posvećen. - kroz suze je ispričala.
U vrijeme kada su izdane “Stare ljubavi” nije tadašnjem Jugotonu bilo teško dati preporuke Britancima za glazbenike koji su već bili afirmirani izvan Jugoslavije.
- Minula glazbena epoha, blagoslovljeno vrijeme. Slavko Kopun bio je na čelu Jugotona, znao je rangirati artiste, pokazati im poštovanje, potrudivši se za suradnju s Abbey Roadom koju nije bilo jednostavno platiti. Dobrotom i stručnošću stavio je Jugoton na čvrste noge i udario temelje današnjem Croatia Recordsu - prisjetila se glazbena legenda čovjeka koji je bio direktor Jugotona od njegova osnutka. Nedavno je diva u Studiju rekla da su joj najljepši trenuci sreće u životu bili oni u kojima je bila zaljubljena, stare ljubavi…
Uvijek zaljubljena
- Ja sam uvijek zaljubljena. Ne mogu biti nezaljubljena. Ne volim li ono što radim i onoga s kim radim, onda to nije to. Jednako tako, ne vidim li osmijeh mojih glazbenika na koncertima, ne mogu nastaviti raditi kako treba.
Hoće li reizdanje “Starih ljubavi” biti obilježeno kakvim ambijentalnim koncertom u Terezinom i Đelinom rodnom Dubrovniku?
- Ne znam, nisam onaj čovjek koji ljude upozorava i podsjeća da bi trebali napraviti ovo ili ono. Mi smo još malo tu. Kad nas više ne bude, neće nam trebati ništa. A ono što će trebati drugima, koji su nas voljeli, bit će televizijske snimke, diskografska izdanja. Uvijek kažem, pokažite ljudi pažnju još dok smo tu - razmišlja Tereza.
U osmom desteljeću reći će kako je njezin život uvijek bio bogat, silno dinamičan.
- U jednoj pjesmi kažem “ni jednog trena žaliti neću za nečim što moglo je biti”. Svi plovimo vječito gladni, a zapravo siti. Ne zna se čega smo gladni. U današnje vrijeme najgladniji smo, vjerujem, ljubavi koja pruža snage, volje i poticaja za život - završava pjevačica .