Već sam počela zdušno moliti Boga da mi se što ne ispriječi, da mogu poći na tjedan dana na Mljet gdje moja prijateljica ima kuću uz samo more. Sanjam to moje more, onako fizički, da umačem noge, ruke, osjećam miris, čujem zapljuskivanje, kaže Tereza Kesovija, glazbena diva koja je prije koji dan promovirala novi album “Oči duše”, i to nakon 77 godina života i 55 godina karijere.
S raskošnim buketom crvenih ruža prva joj je došla veleposlanica Francuske u Hrvatskoj, Michèle Boccoz, sa suprugom.
Hoće li sad Tereza ipak dulje vrijeme provoditi u Dubrovniku, Konavlima?
- Moj Grad se mijenja. Svi mi svojatamo svoj Grad, Stradun, kultna mjesta, ali rijetko sresti poznato, drago lice, to me čini tužnom. A i otišla sam predavno. Konavle su posebna priča, tu je patološka ljubav savršena, okrugla i najveća. Nema odmaka, kad je nešto kugla, nema prolaza iz nje. A onda se neki prst realnosti podigne pa kaže: ‘Koliko godina imaš? Ne sanjaj previše’. Nemam previše vremena. Ali, tako bih htjela bar jednu malu baraku imati... No, kao da mi nije suđeno vratiti se na način na koji bih htjela.
Samo želi biti na sceni
Na promociji u zagrebačkom klubu Velvet nema koga nije zadivio njezin mladenački izgled, blistav osmijeh, šik frizura. Zadivljujuće, vibrantno.
- Ali, ako vam kažem da mi namjera nije bila biti ni zadivljujuća, ni vibrantna, molim vas da mi vjerujete. Nisam pomodan čovjek. Dok sam bila jako mlada, u Parizu, dvadesetak godina, naravno da sam sebi i htjela i mogla priuštiti neke komade garderobe koji su u Jugoslaviji, u bilo kojem gradu u zemlji, bili atrakcija. To je bila avangarda, a danas se te stvari opet nose. Dakle, ni sad nisam htjela šokirati, nisam razmišljala ni o kakvom ‘changement de tete’, ‘mijenjanju glave’, ali ja volim Renatu, njezin studio i njezinu ekipu dragih ljudi. Toni, jedan od njih, na dan promocije mi je rekao: ‘Tere, a da ja vama malo prominim imidž?’ Ako su frizuru svi primijetili, onda čestitke idu prije svega u prilog salonu.
I sve to automatski promijeni i izraz lica, da mu svježinu, priča Tereza u svom lijepom, udobnom stanu u čijem se vrtu čuje snažan šum sljemenskog potoka. I sama odiše snagom, voljom za promocijom novog albuma. - Tu energiju, volju, dobila sam na dar kao genetsko naslijeđe. Ali organizam sam u jednom trenutku kaže - stop. Kad ujutro ideš na put, poslije napornog puta čeka te proba pa odgovoran koncert, treba imati mjeru. Stalno govorim, kad se spomene tih mojih 55 godina karijere, ma, počni samo brojiti i dok dođeš do 30, već si umoran. Ali, meni samo daj da budem na sceni, nije mi teško, nikad. A ovo sve drugo... majko moja - smiješka se, znajući da će scena pobijediti sve ostalo.
Parfemi s karakterom
Ne trebaju joj kućni bickl, osobni trener, posebne vježbe - nema ih. U bazenu joj je zabranjeno plivati. Čini se da je pred nama 100 posto Tere.
- Ne, ne, ne... - odlučna je i kod pitanja je li njezinu svježem izgledu kumovao ikakav operativni zahvat. To je, kaže, učinila dvaput u životu. Jednom kad je umro njezin brat, što ju je ubilo. Podvrgnula mu se u Parizu, a drugi put, osamdesetih, ali ni tad u Hrvatskoj. - To je baš ono što sam morala napraviti - kaže. Ima iza sebe smrt mnogo najbližih, prokleti rat koji je morala preživjeti, ostati bez svega i ići u progonstvo četiri godine.
Ne podvrgava se ni teškim dermatološkim zahvatima i tretmanima, nego Nivea krema i na lice i na tijelo. Bila je i ostala iste kvalitete, najbolje masnoće i vlažnosti. Postoje, naravno, enormno skupe La Prairie ili Sisley kreme, koje je koristila u Parizu, ali onda se pitala zašto kad joj je i Nivea dobra.
- Dobre su, da, ali uz cijenu plaćate i još ono debelo dno na kutijici... - smije se. Za podočnjake stavi korektor Clinique, fond de teint Max Factor u boji bronce ili bež. Ili kombinirano! Parfem - dugo Kenzo, u bakrenoj bočici, s dugim prepoznatljivim vratom, ali više ga nigdje nema. Zamijenila ga je Dolce&Gabbanom. - A i on mi je pri kraju, nešto ću smisliti. Ne volim slatkaste parfeme, nego one s karakterom - dodaje.
Ljepota se vidi u očima
Kad smo se dogovarale za intervju, Tereza mi je rekla da neće mijenjati frizuru barem tri tjedna. - A, dok mi ne dosadi! Ovo je beskrajno jednostavna fizura... ali draga mi je. Volim se vidjeti u ogledalu! Ali, ne daj Bože da stavim neki ozbiljni make-up ili one grozne umjetne trepavice kojih se užasavam, te metle koje zamračuju pogled.
A ja sam nekako sigurna da bi ih i Tereza prije nekog vremena nosila jer je uvijek bila hrabra, voljela eksperimentirati, s glazbom, sa životom, s izgledom. - A, pa fala Bogu. Užasno je dosadno živjeti kao da sutra uopće nije novi dan. Ne! Sutra jest novi dan. Držim do sebe. Želim imponirati samoj sebi, svojoj obitelji, prijateljima i publici. Drago mi je vidjeti mladu djevojku, a sve su lijepe, želim im reći da čuvaju tu mladost kako bi iza sebe ostavile nešto trajno jer ljepota nije ljepota lica, nego duše, a sve se to u očima vidi.
‘Moja vjerna Gabi’
Vidi se i kod francuske veleposlanice, Terezi posebno drage. - Znam koliko ona voli Hrvatsku, diše s njenim problemima, ta izuzetna dama, mila... Ruku na srce, koliko se puta dogodilo da veleposlanik tako jedne velike sile, velike kulture dođe na neku promociju? Pitali su me hoćemo li zvati celebrityje. Kakve celebrityje? Moji su celebrityji moja Gabi, koja je meni vjerna, i ja njoj, Zdenka Kovačiček, prekrasna osoba, Jasna Zlokić, koja je uvijek tu, Ivica Propadalo, Siniša Leopold i mnogi drugi...
Kada govori o albumu “Oči duše”, spominje Antu Gela koji je “svu dušu unio u album”, tako spreman biti u studiju dan i noć. On je s njom bio jedini žiri za pjesme, a kriterij je bio okrutan. Na kraju je proizišao “romantičan album, nipošto patetičan”. A službeni spot za pjesmu “Ostavi me tu”, koji se može vidjeti na YouTubeu, sniman je u Dubrovniku, u srpnju, u 4 ujutro, kad je grad jedino prazan. - Sve je bilo tako prirodno… pitanje što ću obući došlo je u zadnji čas. Ma, samo onu crnu dugu haljinu. Autor je tog divnog spota, kad je ljepota na dlanu, Goran Kovačić. Kad sam se morala probuditi? Ma, nisam niti išla spavati! Nitko od nas nije spavao…
Kako bismo novi Jutarnji.hr učinili još boljim, bržim i modernijim, tijekom perioda transformacije do 6. svibnja paralelno ćete ga moći pratiti na dvije adrese – stari portal nalazi se na adresi Jutarnji.hr, a novi na novi.Jutarnji.hr. Na novom se portalu promjene događaju svaki dan stoga popunite upitnik na dnu stranice ili kliknite na link i napišite nam svoje mišljenje kako bismo portal što bolje prilagodili upravo vama!