Nakon mariborsko-dubrovačkog baleta “Opasne veze” u koreografiji i režiji Valentine Turcu i Lea Mujića, i zagrebački Balet postavlja isti naslov u koreografiji svoga provjerenog suradnika, talijanskog koreografa Giorgia Madije koji je u Zagrebu prethodno postavio “Petra Pana” skladatelja i libretista Alana Bjelinskog.
Kao i u slučaju premijere prije četiri godine u Dubrovniku, i novi se naslov oslanja na epistolarni roman Pierrea Choderlosa de Laclosa, za razliku od poznatoga istoimenog filma koji je nastao na drami Christophera Hamptona, odnosno kazališnoj adaptaciji francuskog romana iz 18. stoljeća. No, zaplet je isti i glavni likovi koje u filmu tumače Glenn Close, John Malkovich, Michelle Pfeiffer, Swoosie Kurtz, Keanu Reeves, Mildred Natwick i Uma Thurman bit će prisutni u premijeri u nedjelju 24. ožujka u 17 sati u zagrebačkom HNK.
Erotske igre
U predstavi premijerno nastupaju: Natalia Kosovac kao Markiza de Merteuil, Tomislav Petranović kao vikont de Valmont, Takuya Sumitomo kao Azolan, vikontov majordom, Iva Vitić Gameiro kao gospođa de Tourvel, Edina Pličanić kao gospođa de Volanges, Asuka Maruo kao Cécile de Volanges, kći gospođe Volanges, Andrea Schifano kao vitez Danceny, ljubavnik markize de Merteuil, George Stanciu kao grof Gercourt, ljubavnik markize de Merteuil, i drugi solisti i članovi ansambla.
Asuka Maruo i Andrea Schifano
Okrutne ljubavne i erotske intrige vikonta de Valmonta i markize de Merteuil, aristokrata duboko i mračno fasciniranih erotskom moći i manipulacijom, u inscenaciji će biti prezentirane kostimima 18. stoljeća, baš kao i u filmu Stephena Frearsa koji je dobio Oscara, osim za najbolji adaptirani scenarij i scenografiju, upravo za dizajn kostima. Kostimi za zagrebački Balet djelo su Domenica Franchija, ali i koreografa Giorgia Madije.
U poznatoj ulozi vikonta de Valmonta, koju u filmu tumači Malkovich, nacionalni je prvak Baleta Tomislav Petranović.
- Glavna poruka ovog baleta je ona dobra stara poslovica tko se mača laća, od mača i umire. Mač je u ovom slučaju ljudska sudbina koja je čvrsto povezana s ljubavnim interesom. Ljubav je oduvijek jedna od najčešćih tema baleta, pogotovo romantične ere, koji se i dandanas izvode i nisu izgubili na privlačnosti vjerojatno baš zbog toga - kaže Tomislav Petranović kojeg ćemo na pozornici vidjeti u erotiziranom izdanju
Berlinska veza
O kojoj je vrsti pokreta u baletu riječ i koliko se on može usporediti s ranijim radom koreografa Madije?
- Sam koreograf je rekao da je ovo odmak od bilo čega što je dosad radio. U ovom baletu su koraci u službi priče te se vješto isprepliću s mizanscenama bez da su ikada sam svoj razlog. Moram reći da je koreograf fantastično izabrao muziku Josepha Haydna (simfonije, kvartete i uvertire) koja se odlično uklopila u priču te je zajedno s koracima stvorila sjajnu simbiozu koja rezultira predstavom u kojoj kao da je muzika rađena posebno za taj balet - komentirao je nacionalni prvak raskošnu baroknu glazbu austrijskoga skladatelja.
Koreograf Madia je od 1995. prisutan na različitim europskim pozornicama, a zagrebačka se publika relativno kasno upoznala s njegovim radom. Najpoznatiji mu dio opusa čine dječji baleti, radio je, primjerice, u Berlinu “Čarobnjaka iz Oza”, a posljednje u Gdanjsku “Pinocchija”. Njegova berlinska suradnja s današnjim direktorom zagrebačkog Baleta Leonardom Jakovinom, poglavito u predstavi “Don Juan” gdje se nekadašnji solist Staatsballetta pojavio u naslovnoj ulozi i njemačka je prijestolnica bila oblijepljena njegovim plakatima u razotkrivenom izdanju, rezultirala je da i Zagreb upozna ovog tvorca baletnih pokreta.
Edina Pličanić (desno)
Plesač Opernballa
Ni suradnja nacionalnog prvaka Petranovića i Madije nije prva u nizu. Upravo je koreograf Giorgio Madia, nekad ravnatelj Baleta bečke Volksopere, odabrao našeg baletnog asa i bivšeg bečkog solista da prije skoro 15 godina bude prvi plesač bečkog Opernballa, što je podatak iz biografije nacionalnog prvaka koji nerijetko u Hrvatskoj s ponosom ističemo.
“Opasnim vezama” direktor Baleta zagrebačkog HNK nastavlja jednu od glavnih značajki svoje programacije, a to je da poznata djela svjetske literature imaju ili zagrebačku ili svjetsku praizvedbu. Već smo gledali “Gospodu Glembajeve” i “Smrt u Veneciji”, a sada “Opasne veze” i u svim se naslovima kao autori koreografije pojavljuju koreografi “Opasnih veza” (Mujić, Turcu, Madia), što nije u ovom slučaju tek igra riječi ili naslova jer svako kanonsko djelo, kad se povezuje u baletni pokret, tvori potencijalno opasni vez.
Bit će, dakako, još sličnih iznenađenja u aktualnoj programaciji zagrebačkog Baleta koja slijedi i omniprezentne ambicije baleta 21. stoljeća, a dijelom i ciljeve kakvog uzornog dramskog teatra.