OLJA DEŠIĆ

U umjetnost ulazim emocijom i srcem. Tako sam krenuo i u glazbenu avanturu s Nenom Belanom

    AUTOR:
    • Luka Benčić

  • OBJAVLJENO:
  • 16.06.2019. u 23:43

Matija Djanješić / CROPIX

Olja Dešić

U gotovo tri desetljeća profesionalnog bavljenja glazbom ostvario je zavidnu karijeru, pritom se nikada ne gurajući u prvi plan. Šljaker, kako za sebe kaže, Olja nema taj ‘bug’ da se osjeća ugodno kada je baš on pod reflektorima

Mnogi tinejdžeri koji sanjaju glazbenu karijeru sebe zamišljaju u prvom planu pod svjetlima pozornice, u ulozi frontmena pjevača, lead gitarista.... možda bubnjara. Olja Dešić išao je drugim putem, ostvarivši u gotovo tri desetljeća profesionalnog bavljenja glazbom zavidnu karijeru, pritom se nikada ne gurajući u prvi plan.

Šljaker, kako za sebe kaže, Olja nema taj “bug” da se osjeća ugodno kada je baš on pod reflektorima. Umjesto toga, on svoju glazbenu priču gura paralelno na nekoliko frontova, kao basist i back vokal u Fiumensima, pratećem bendu Nene Belana, kao voditelj, edukator i mentor u svojem Studio Maratonu te kao skladatelj, producent i aranžer za simfonijske orkestre, specijaliziran, među ostalim, za crossovere i za natjecateljske glazbene TV emisije tipa “Voice”.

Oljin radni dan, kako nam je otkrio, traje između 12 i 14 sati. S Belanom, s kojim svira već 22 godine, odradi 65-70 svirki godišnje, a ljeta, poput ovog koje nam predstoji, u pravilu su posebno hektična, kao i zime.

Matija Djanješić / CROPIX
 

Od osam godina

- Ovoga prosinca imali smo 17 koncerata - veli. Kako sviraju po cijeloj Hrvatskoj, kada se, kako kaže, uzme u obzir spavanje u mjestu u kojem se koncert održava, dolazimo do toga da je oko pola godine na putu s bendom. Kada tome pribrojimo ostale projekte, dobivamo prilično gust raspored u kojem Olja, koji je prošli mjesec napunio 44 godine, prilično uspješno pliva zahvaljujući, kako veli, osobnom menadžmentu koji drži temelje svega čime se bavi.

Edukacijski dio njegove karijere, koji kroz Studio Maraton gradi od 2008. godine, rezultirao je međunarodnom suradnjom - u rujnu Olja Dešić otvara Yamaha Music School Rijeka, za Hrvatsku potpuno novi koncept glazbene izobrazbe za sve naraštaje počevši od osam godina na više. Program, koji se provodi pod kapom svjetski poznatog japanskog brenda, koncipiran je na modernom, zabavnom, praktičnom i kreativnom gradivu te se provodi u malim grupama formiranima prema dobi i stupnju znanja polaznika. Svaki polaznik ima priliku polagati i svjetski priznati ispit u suradnji sa svjetskom licencom RSL Awards, bodovan kroz ECTS sustav.

Škola je opremljena Yamaha instrumentima, a u izboru je preko dvadeset različitih grupnih tečajeva prilagođenih dobi i nivou znanja. Svi predavači, kojih je u YMS Rijeka za sada petnaest, polažu ispite i postaju licencirani učitelji YMS-a.

Davor Žunić / CROPIX
 

Mia Negovetić

- U ovih 11 godina izrasli smo iz vokalnog u vokalno-instrumentalni tečaj. Imamo 60 polaznika u školi, jedan lijepi nukleus mladih talentiranih ljudi koji sviraju, pjevaju i glume. Ove godine igramo nastavak prošlogodišnje predstave, Maratonovih 11 na Trsatskoj Gradini 10. srpnja. U glavnoj je ulozi Mia Negovetić i uz nju svi naši polaznici. Svi su pozvani!

Meni je to spektakularno, to prelazi granice škole. To je bio temelj zahvaljujući kojemu je Yamaha poslala svoje skaute. Imamo svoj kurikulum koji ima strukturirano gradivo, stupnjevanje, ocjenjivanje, kombinaciju grupnog i instrumentalnog rada te verifikaciju Ministarstva znanosti i obrazovanja, što je dosta važno - priča Olja Dešić.

Puno je, kaže, glazbenih tečajeva u Hrvatskoj ugašeno i to je, po njegovim riječima, vrlo težak teren na kojem je teško opstati. S godinama, Studio Maraton razvio je, pored glavnih vokala, tečajeve pratećih vokala, akustične i električne gitare, klavijatura, klavira, bas gitare i bubnja.

Bahata mladost

Dešić ima klasičnu glazbenu naobrazbu (nakon srednje glazbene škole, pohađao je studij Muzičke akademije u Zagrebu i Berklee Online, simfonijsku orkestraciju jazz i aranžiranje), ali kroz Studio Maraton nudio je novi, svježi pristup gdje teorija postaje temelj za razumijevanje aktualne, suvremene glazbe.

- Često ljudi misle da to nije prava škola jer još uvijek vrijedi dogma klasične naobrazbe. To je samo jedan refleks povijesti. Ja sam klasičnu naobrazbu završio, kao i svi naši mentori. Nitko nije s ceste došao predavati. Ali, sustav se promijenio. Danas u svijetu imaš moderne glazbene škole koje uzimaju temelje klasične naobrazbe, ali edukaciju provode na drugačiji način. Puno je polaznika glazbenih škola s pravom javnosti dolazilo na dodatnu edukaciju da bi proširili svoja područja. Kod nas to nije dosadno. Mi smo shvatili da je to igra, a to je prepoznala i Yamaha - kaže.

 

Yamahina škola provodi edukacije na svjetskoj razini od 1965.

- Imaju svoj sustav koji su godinama razvijali, preko 4 tisuće škola u Japanu i u svijetu u 40 zemalja. Hrvatska je sada 41. U regiji, osim u Sloveniji, ne postoje. Poslali su nam pozivnicu, prvo za sastanak, na kojem smo shvatili da se 99 posto onoga što rade poklapa s našom vizijom. Da teorija ne može ići bez prakse i da je svatko tko upiše takvu školu, bez obzira na godište, dijete koje se želi igrati s glazbom.

- Došli smo do toga da ćemo predavati sve njihove tečajeve po njihovim materijalima, na njihovim instrumentima, za populaciju deset plus, odnosno osam plus u nekim slučajevima. Glavne grane su bubanj, vokal, električna i akustična gitara, klavir i klavijature, bas gitara, saksofon, flauta i violina. Krećemo 1. rujna i već sada imamo predbilježbe. Svi naši mentori, bez obzira na prethodnu naobrazbu, morali su proći njihove tečajeve i položiti za licence. Ono što je naš cilj jest razvoj muzikalnosti kod svakoga. Mi ne tražimo Mozarta. Mi tražimo svakoga tko je zainteresiran, a nije se nikada usudio razvijati svoju muzikalnost - govori.

Olja je glazbenu karijeru počeo kao trinaestogodišnjak u kultnom riječkom zboru Putokazi, gdje je bio najmlađi član prve postave, a kasnije je postao i jedan od glavnih pjevača i aranžer. Pored pjevanja i sviranja, razvio se i u skladanju i aranžiranju koje mu je posebna strast, ostvarivši zavidan uspjeh i u tim područjima.

- Imam cilj, ako mi je dobar, ako mi je srce na pravom mjestu, ja u to idem. Svakome bih to preporučio, da prijeđe granicu svoje comfort zone. Nagrada je trostruka - priča Dešić.

Belanov prateći bend, u kojem je već 22 godina, uze Lea Rumoru i Vedrana Križana, mu je, kako kaže, kao obitelj.

- To je nevjerojatno, nešto što se više neće ponoviti u mome životu, takva simbioza. Mi smo prošli bahatluke mladosti, sve smo prošli. Nas nije povezala lova, jer Neno tada nije bio ono što je sada. Zvali su me u druge bendove i naslušao sam se svakakvih priča o tome “s kim bi ti mali trebao raditi”. Ali, ja sam odlučio srcem, kao i druga dva moja kompanjona, Leo i Vedran. U umjetnosti uvijek odlučujem isključivo srcem i emocijom i nikada te odluke nisam povezivao s novcem. Nakon što sam odlučio ući u bend, 22 godine to nisam požalio - govori.

U Belanov ga je bend povukao Leo Rumora, bubnjar u Fiumensima, a osamdesetih predvodnik riječkog benda Ogledala.

- Svi smo ušli na zamjene, kako su otpadali ljudi kojima je već bilo dosta. Sada smo neraskidivi - kaže.

 

Mentorski sistem

Prilike za isprobavanje aranžmana, koje u početku nije znao zapisivati već ih je pamtio i bilježio znakovima, dobio je već u Putokazima, kao klinac. Roditelji, koji se nisu bavili glazbom, ali su je voljeli, bili su mu ogromna podrška još od početka.

- S 15-16 godina, kod čovjeka se razvija taj talent koji se, ako mu daš ‘boost’, nevjerojatno razvije do 18. godine, eksplodira. To sam ja dobio od mojih roditelja - priča.

Na pitanje na koga je najponosniji od ljudi koji su prošli njegov mentorski sistem, odgovara - “imam ih četvero”.

- Postigli su ozbiljne stvari, po kojima su zamijećeni. To su Marko Tolja, kojeg nisam učio pjevati ali smo razvijali svoja umijeća zajedno, Dina Rizvić koja je fenomenalna glazbenica, aranžerka, završila je Berklee, Mia Negovetić s kojom upravo radim i Frano Živković s kojim sam radio na teoriji i orkestraciji. To su sve vrlo posebni ljudi, svatko od njih ima svoj životni poziv kojeg ne može ostaviti ni da želi. Oni su nepoderivi - priča Dešić.

Olja je u Putokazima vrlo rano dobio priliku biti solo pjevač, ali on je krenuo drugim smjerom “pozadinskog igrača”, bilo kao basist, kao aranžer ili mentor.

- Biti frontmen je nešto s čim se rodiš. Čovjek koji želi biti frontmen mora imati nekakav ‘bug’, nekakvu energiju da želi biti u prvom planu. Ja to više nemam. Ja sam tamo bio jedan koji je pjevao bolje od drugih. Kasnije sam shvatio da mi je u životu puno veća sreća kada radim u funkciji nego kada se oko mene radi funkcija. Postao sam klasičan šljaker koji radi cijeli dan, piše, sjedi u studiju, organizira, šalje mailove... A reflektor, kada moram... Iako je nekada možda bio, nije mi više prirodno stanje - govori.

Oženjen je i podrška supruge u poslu koji je izuzetno zahtjevan, pun odricanja, ima izuzetno važno značenje.

- Žena sve kuži. Radimo jako puno toga zajedno. Ona predaje engleski u vrtićima i školi stranih jezika, a u Studio Maratonu već godinama radimo zajedno. Sada i u Yamaha Music School Rijeka ima vrlo odgovornu ulogu. Ona je netko tko apsolutno razumije sve moje procese, netko tko mi na mig može sve riješiti i kome dajem potpuno povjerenje - kaže.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo