KONCERT ZA OLIVERA

Vela Luka - Trag u beskraju

    AUTOR:
    • Maja Kruhak

  • OBJAVLJENO:
  • 22.07.2019. u 19:00

Ante Čizmić / CROPIX

Svi njegovi otočni prijatelji već su mjesecima usredotočeni na 29. srpnja i zdušno rade na koncertu u Veloj Luci. Ante Gelo, gitarist koji u malom prstu ima note i produkciju, jako dobro zna kako je Oliver glazbeno disao pa je na poseban način pripremio 18 pjesama za uživanje

Kad bi kroz pjesme opisivao sebe, znao je reći da ga najiskrenije oslikavaju stihovi njegove “Romance”.

“Uvik kad sam s tobom, ja sam ka i dite, zaboravim odmah svoje kose side. I godine ove ča bi bile teže, da me lipa mladost uza te ne veže...”, znao bi izrecitirati na sebi svojstven način. Dodao bi: “Živim svoju priču baš iz te pjesme”.

Sebe nikad nije želio gurati u prvi plan, no ondje je bio oduvijek. Navikao se Oliver na to, no na jednostavan način smirivao bi euforiju oko sebe. Beskrajno su ga živcirali glazbenici koji su govorili o sebi samima u superlativima ili kada bi pročitao neki takav članak.

 

Sudbinu koju je nosio podario mu je netko odozgo, no danas, godinu kasnije, otkad smo ostali bez njega, njegova Vela Luka želi se prisjetiti svog Olija u veličanstvenom ozračju. Svi njegovi otočki prijatelji već su mjesecima usredotočeni na 29. srpnja, pretužan dan koji neće zaboraviti dok su živi. I zato, u njegovu čast, zdušno rade na koncertu. Bez kalkulacija.

Svi oni s povjerenjem su odabrali Antu Gelu, Oliverova prijatelja i dugogodišnjeg suradnika, da im se priključi i sastavi program koji će biti svima po guštu. Gelo nam otkriva da će na otvorenoj pozornici svirati dvadesetak glazbenika, među njima posebno spominje one koji su s Oliverom svirali 2006. u pariškoj Olympiji.

Ante Gelo, gitarist koji u malom prstu ima note i produkciju, jako dobro zna kako je Oliver glazbeno disao pa je na poseban način pripremio 18 pjesama za Vela Luku.

 

Bliži se prva obljetnica Oliverove smrti i intenzivno radiš na tome da se ona obilježi na najljepši mogući način.

- Meni još zvuči nestvarno da ga nema. Prošla je gotovo godina, ali on je svaki dan među nama glazbenicima, svaki dan je nekako tu, ćutimo ga kroz svoj instrument, kroz glazbu i sve dobro što nam je nesebično dao i što nas je naučio. Nema riječi kojom bih mogao zahvaliti tom toliko lijepom čovjeku. On nas je sve oplemenio i učinio boljim glazbenicima i ljudima.

Općina Vela Luka u dogovoru s familijom Dragojević organizira koncert ‘Trag u beskraju’ u znak sjećanja na našeg prijatelja Olivera Dragojevića. Na koncertu će nastupiti najbliži Oliverovi prijatelji glazbenici: Gibonni, Zorica Kondža, Tedi Spalato, njegovi Dupini - Njoko, Aljo, Siki i Kame, Jan Ivelić, Brankica, Karmen, Teo, Alan Bjelinski, Nikša Bratoš, Klapa Ošjak. Posebno me veseli što će tamo biti i Oliverovi prijatelji iz djetinjstva Bata, Brico, Vinko i drugi. Svi mi imamo divne uspomene, uspomene koje nam nitko ne može oduzeti.

Koliko ste se oko programa na pripremama vodili njegovom niti vodiljom, odnosno jesi li razmišljao o tome što bi Oliver volio vidjeti, čuti?

- On je uvijek glazbu stavljao u prvi plan, uvijek je volio dobru pjesmu, dobre glazbenike, volio je lijepe stvari, volio je more.

Jedna od najljepših stvari koju smo radili nakon njegova odlaska bila je ‘A strana’ posvećena njemu. Prvi broj na A strani, koji je bio instrumentalni medley, izveli smo sa srcem i dušom, osjetili smo njega pokraj nas na pozornici, osjetili smo kako pjeva kroz naše instrumente. Želimo da tako bude i u Veloj Luci. Da Oliver opet bude s nama na bini.

A što god radimo, njegova je nit vodilja uvijek tu, pa od njega smo sve i naučili. Svirat ćemo neke divne pjesme, bit će tu odlični glazbenici, gudači, kao kad smo s njim svirali i putovali... bit će i on opet s nama na bini. Uvijek je, nekako, tu. Jedino mi užasno fali onaj njegov humor i smijeh.

Ni u jednom trenutku od inicijative nije se razmišljalo o tome da se u Luci radi megalomanski projekt. Kakvu atmosferu zamišljaš?

- Zamislili smo da bude jednostavno, baš onako kakav je on bio, jednostavan i normalan. Ne želimo ništa veliko. Zamislili smo jednu lijepu, intimnu večer za našeg prijatelja, večer punu glazbe i prijateljstva.

 

U kojoj su mjeri njegovi velolučki prijatelji sudjelovali, predlagali samo njima znane detalje koji su im se na zajedničkim druženjima urezali u sjećanje a sada su, možda, postali važan kotačić za slaganje glazbenog sinopsisa?

- Ideju o koncertu pokrenuli su njegovi prijatelji Vinko, Bata, Brico, Tonči, svi Lučani... prijatelji iz djetinjstva s kojima je prošao sve. Znam da im je teško i da nemaju prave riječi da zahvale Oliveru za sve što im je dao. Za ovu godinu smo izabrali Oliverove najbliže prijatelje i pjevače - Gibu, Zoricu i Tedija. Bit će lijepe glazbe i reći će netko i koju lijepu riječ, prisjetiti se lijepih trenutaka i uspomena.

Oliver Velu Luku nikada nije zaboravljao. Pjevao je o njoj, svirao joj i često u mislima bio uz nju. Je li zbog svega toga bilo teško osmisliti koncept?

- Kad god bi bio na putu, on bi uvijek spominjao, sanjao Velu Luku i jedva bi čekao da se vrati i pođe onamo. Vela Luka je Oliveru značila puno. Meni je baš drago što se koncert održava u Luci i to mi je jedino ispravno i logično.

Tko je sve uključen u realizaciju obljetničkog koncerta i čija je bila inicijativa da se takvo što dogodi?

- U realizaciju koncerta uključena je Općina Vela Luka na čelu s poštovanom načelnicom Katarinom Gugić, Centar za kulturu, Turistička zajednica i Udruga Luško lito na čelu s gosp.Tončijem Surjanom. Također, moram opet spomenuti Oliverova prijatelja gosp. Vinka Barčota, koji je i napisao neke od najljepših pjesama (‘Kad mi dođeš ti, recimo’), koji se baš potrudio i pomogao oko ideje i organizacije. Tu je također Lidija Samardžija koja se nesebično stavila na raspolaganje i, naravno, Oliverova obitelj, bez koje ovo ne bi bilo moguće napraviti.

 

Kako su reagirali njegovi prijatelji, glazbenici, na poziv da sudjeluju u programu?

- A kako će reagirati… svi su se odmah odazvali otvorenog srca, svima je velika čast nastupiti i spomenuti se našeg prijatelja. Posebno me veseli što će nastupiti Antonio Serrano, jedan od najboljih svjetskih glazbenika, Španjolac koji je nastupao s nama na više koncerata diljem svijeta, a Olivera je zavolio na prvu i sprijateljio se s njim. Ništa čudno, svi veliki svjetski glazbenici tako su reagirali na njega.

Koliko će trajati koncert i u kojem će pravcu ići ova glazbena priča?

- Koncert će sigurno trajati oko dva sata jer ćemo izvoditi puno pjesama. Nije lako napraviti izbor jer je toliko pjesama snimio, toliko pjesama koje svi volimo i htjeli bismo ih izvesti i čuti. A glazbena priča će ići u pravcu kao da je on s nama, nikako drukčije. Na bini će biti cijela ekipa glazbenika koja je s njim prošla i Olympiju, Sydney, London, New York i sve drugo.

 

Šalje li Vela Luka tijekom te večeri glazbe neku poruku?

- Znate što, strah me zaborava. Strah me da jednog dana neću čuti Olivera na radiju i da ga neki novi klinci neće slušati ni prepoznati. Zato trebamo čuvati njegovo naslijeđe, slaviti, veličati njega i glazbu koju nam je ostavio iza sebe. Oliver je imao najbolju dikciju, najbolje je završio frazu, vezao je svoj vokal za klavir koji je odlično svirao, nosio je sa sobom toplinu mora i mediteranski izričaj. Volio je raditi s orkestrima, cijenio je znanje, cijenio muzikalnost, davao priliku novim klincima, uvijek bi im rekao da trebaju biti svoji. Uvijek je dao do znanja da ga pokreće glazba, dobrota i ljudskost. Puno možemo naučiti od njega.

Osobno, volio bih da se jednog dana muzička škola u Splitu, Zagrebu ili Osijeku zove po njemu, volio bih da se zaklada za mlade glazbenike zove po njemu, da Split ima Jazz festival koji će se zvati po njemu i imati jednu večer, gdje će svi izvesti po jednu pjesmu posvećenu njemu. Volio bih da se na Proizdu dogodi koncert sa Simfonijskim orkestrom s njegovim najljepšim pjesmama i da sve snimimo iz zraka, da te slike obiđu svijet.

Možda zvuči kao da pretjerujem, ali strah me zaborava. Strah me nas samih jer ne znamo dovoljno čuvati svoje, ne znamo izgovoriti da je Oliver naš Frank Sinatra ili da je Runjić naš Cole Porter. I čuvati to naslijeđe jer Hrvatska boljeg nema i dugo neće imati.

Je li težnja da se ona pretvori u tradiciju - sjećanje na Olivera koje nikada neće izblijediti?

- Osobno bih volio da se pretvori u tradiciju i mislim da nema ljepšeg i ispravnijeg mjesta za to do Vele Luke. On je tu, djeca su mu tu, unučad, prijatelji. Intimno i jednostavno, onako kako je on volio, u tišini mora.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo