Sve će biti u redu, poručuje Davor Gobac koji je sa svojim Psihomodo Popom objavio singl kojim najavljuje rad na novom studijskom albumu. Pjesma je nastala u suradnji sa Steveom Albinijem, poznatim producentom i snimateljem koji je u svojoj karijeri dosad surađivao s Nirvanom, Robertom Plantom, Jimmyjem Pageom, a koji se i glasom pojavljuje na početku pjesme “Sve će biti u redu”.
Dobri stari zvuk
- Stevea Albinija upoznali smo u Novom Mestu u studiju, a do suradnje je došlo tako što je naš producent Srđan Sekulović Skansi bio u Americi, gdje je upoznao Albinija te ga doveo u Hrvatsku, odnosno u Sloveniju na seminar koji je on držao za buduće producente na kojem smo mi bili bend koji je snimao, a s obzirom na to producenti su promatrali cijeli postupak. Fora je u tome kaj je sve snimano na široku traku i kaj je sve snimano analogno, nije se koristila digitalna tehnika, a ni tehnologija, što je dalo odobri stari zvuk - objašnjava Gobac, kojem je, naravno, bilo drago što je njegov bend ostvario suradnju sa svjetski poznatim producentom. - On je radio s Nirvanom, Plantom, Stoogesima... Napravio je 1500 albuma. Čovjek nas je vrlo bezbolno snimio, sve je to više-manje snimljeno live odjedanput, bez ikakvih dodatnih nasnimavanja. Jedino sam vokal dodatno snimio i poslije smo snimili saks jer u tom trenutku saksofonist nije svirao. Zbilja je fascinantno da u današnje vrijeme takvu snimku možeš napraviti, a da ne koristiš kompjutor - opisuje Gobac iza kojeg je dugogodišnja glazbena karijera, koju je otpočeo još kao 13-godišnjak u bendu Klinska pomora. Koliko je u našoj zemlji zapravo teško biti muzičar?
Muzičar u Hrvatskoj
- Teško je biti muzičar pogotovo ako si samostalni umjetnik, rock muzičar ili živiš sam od sebe, nisi ‘prištekan’ orkestru ili ne sviraš negdje za plaću i nemaš stalan posao, nego si slobodni umjetnik... Zato sam ja i rekao da mi nismo rock ‘n’ roll grupa nakon 35 godina bavljenja rock ‘n’ rollom u Hrvatskoj, nego naučno fantastična skupina koja nekim nevjerojatnim vještinama uspijeva preživjeti - govori Gobac, koji nije siguran bi li danas, da može, nešto promijenio u svojoj karijeri.
Čari bine
- Ne znam bih li nešto mijenjao, sve je išlo tako spontano. Neke stvari su možda mogle biti bolje, ali ne znam, ne bih najvjerojatnije ništa mijenjao. Možda bih jedino ostao u Amsterdamu da se sad vratim u onu ‘88 - govori glazbenik, prisjećajući se godina kada je s Psihomodo Popom nastupao u Nizozemskoj. Dečki su tada ušli među 20 najboljih na svjetski poznatom festivalu na kojem se natjecalo više od 600 bendova, pojavili su se i na MTV-ju, ukratko, bili su nadomak inozemne karijere... Postoji li šansa da Psihomodo Pop jednog dana ipak pokrene karijeru u inozemstvu?
- Mislim da je današnje pitanje uspjeha u inozemstvu u principu dobar ‘connection’, odnosno dobar agent. Mi imamo više od 30 godina karijere iza sebe, imamo neke pjesme koje su dokazani hitovi na ovim prostorima, ne znam zašto to ne bismo bili i na nekim drugim. Mislim da je sve stvar biznisa, a puno toga je i stvar sreće u smislu da sretnete prave ljude. Evo, mi smo sad sreli Stevea Albinija i genijalno je ispalo. Imamo snimku, ne? Isto tako sam sreo i svojeg prijatelja Smileta s kojim sam napisao i priveo kraju tu novu stvar, tako da mislim da, ako nam se posreći i nađemo pravog čovjeka, potpišemo ugovor, nitko ne veli da jednog dana zbilja ne bismo mogli postati popularniji šire od naše regije - govori Gobac, koji je kao klinac maštao o tome da će jednog dana biti policajac ili arhitekt.
- To sam govorio kad sam bio zbilja jako mali. Valjda su mi se sviđale te dvije riječi, a i koji klinac ne želi biti policajac? A arhitekt... Nemam pojma odakle sam izvukao to... Kad sam shvatio da želim biti pjevač? Mislim da se to dogodilo kad sam imao 12 ili 13 godina i kada sam prvi put nastupao sa svojom punk rock grupom Klinska pomora i popeo se u kinu Studentskog centra na pozornicu... Mislim da sam shvatio da ću biti muzičar kad sam osjetio čari bine - nastavlja Gobac, koji je u mladosti imao mnoge glazbene uzore.
Pistolsi i Ramonesi
- U tinejdžersko vrijeme bio sam punker i volio Sex Pistolse, Ramonese, The Clash... Prije pojave punka, dakle, prije ‘77, dragi su mi bili Beatlesi, ali i Buldožeri, pogotovo njihova prva ploča ‘Pljuni istini u oči’ - otkriva Gobac, za čiju je prvu ploču vezana anegdota s Johnnyjem Štulićem. Navodno je frontmen Azre te 1988. godine, čuvši kako zvuči Psihomodo Pop, Gopca i društvo, pitao kakva im je to bezvezarija...
- Ne samo Johnny. Više kolega je reagiralo u stilu: ‘Kaj je ovo, ja volim samo sebe, nema šanse da to prođe’. A onda je ‘Ja volim samo sebe’ vrlo brzo postala zbilja ogroman hit. Mislim da su to simpatični dani, onda je barem bilo nekakve rock ‘n’ roll scene - kaže Gobac. Je li mu drago da je on danas glazbeni uzor nekim novim klincima?
- Naravno da je to svakome drago jer to znači da ćeš postojati i ubuduće kroz nekog drugog. Iako, bojim se da većina klinaca ima neke druge uzore. Neke folk uzore i neke novopečene ‘komponovane’ pjesme. Rastužuje li me to? Pa nije mi drago, ali kaj ja sad tu mogu, stvarnost je takva. Ne mogu ja sad tu reći njima: ‘Imate loš ukus, dajte si popravite malo taj glazbeni ukus, pa ne možete slušati samo smeće, dajte slušajte malo i nekaj drugo’. Mislim da me taj glazbeni ukus i ne šokira jer vremena su grozna pa mislim da je to samo odraz svega što se događa u našim životima - naglašava glazbenik, koji smatra da je glazbeni ukus njegove i današnje mlade generacije toliko različit jer su i vremena u kojima živimo totalno različita.
- U naše vrijeme punk je bio nekakva bundžijska muzika koja je govorila neku istinu. Ne znam, njima su danas valjda kontra normalnih ponašanja i pravila narodnjaci, turbo folk i cajke. Mislim, šteta kaj ta glazba ima mjesto u socijalnom društvu... Meni se to ne sviđa, mislim da je to dosta niski nivo i da za to treba biti malo priglup da bi se to samo tako objeručke prihvatilo - govori Gobac, čiji je sin Vili krenuo očevim stopama i nastupa s bendom Donkey Hot. Je li Donkey Hotu teže nego što je to nekad bilo Psihomodo Popu?
Na placu
- Ne smatram da je bendu Donkey Hot teže ili lakše nego kaj je bilo nama. Svako vrijeme nosi svoje prednosti i svoje prepreke. Kad si u mladom bendu i nitko ne zna za tebe, uvijek je teško - nikad nije lagano, pa ni nama nije bilo lagano. Nama Jugoton punih šest godina nije htio dati ugovor, a mi smo već punili klubove po Zagrebu. Šest godina su oni meni tupili da mi nismo komercijalna grupa - da smo super bend, ali da se to ne može prodati... I onda, kad je Piko Stančić isposlovao da nam bude producent i kad smo snimili prvu ploču, bila je prodana u nekih 70 tisuća primjeraka. Onda su svi, naravno, rekli: ‘Pa joj, bili smo u krivu’ - prisjeća se čovjek kojeg nazivaju iskonskom rock zvijezdom.
- Ne znam tko je iskonska rock zvijezda, ali jedno je sigurno: ja sam iskonski rock pjevač, moj posao je pjevač u rock grupi. Ha čuj, da l’ se osjećam kao rock ‘n’ roll zvijezda? Da, kad sam na bini ili kad se negdje slikamo na nekoj televiziji... Ali ovako, kad je normalan dan, ujutro kad se dignem, odem malo vježbati, odem na plac, dođem doma, nekaj jedem, bavim se nekakvim stvarima oko kuće, oko nekog svojeg vlastitog života i familije. Ne osjećam se baš kao nekakva prevelika rock ‘n’ roll zvijezda cijelo vrijeme - iskreno govori Gobac, koji je već godinama u izuzetno dobroj formi, što može zahvaliti koncertima, ali i teretani. Koliko često vježba?
- Vježbam onoliko koliko mi je potrebno, nemam tu kaj pametovati. Svi veliki su vježbali, od Jaggera preko Iggyja Popa, svi su oni shvatili koliko je važno imati fizičku spremu da bi odradio rock ‘n’ roll koncert - kaže glazbenik.
Skuplja pjesme
Pjesmom “Sve će biti u redu” najavljuje novi album. Kada ga možemo očekivati i kakav zvuk da očekujemo?
- ‘Sve će biti u redu’ je prvi singl, sad ćemo sigurno poslije ljeta izdati i drugi singl. Kad ćemo baš cijeli album objaviti, ne znam, napravit ćemo to kad dođe vrijeme, kad se skupi dovoljno dobrih pjesama. Već imamo gomilu demosa i sad radimo na njima. Što se zvuka tiče, pokušat ćemo da bude sličan ovome koji nam je udahnuo Steve Albini, uz pomoć našeg Srđana Sekulovića Skansija - kaže frontmen Psihomodo Popa, koji se uz glazbu godinama bavi i slikanjem. U Osijeku će 5. srpnja imati retrospektivnu izložbu svojih djela, ali i dalje ne kani prodavati svoje slike.
- Nikad nitko nije ponudio cijenu za koju ja mislim da one vrijede. Neka ih jednog dana, ako baš bude trebao, proda moj sin ili, ne znam, njegov sin - kaže Davor Gobac.