Centar Zagreba njena je pozornica. Ako ste u šetnji Zagrebom susreli Bornu Kotromanić, ne postoji baš nikakva mogućnost da je niste primijetili. Njezina pojava, a posebno modni odabir, mogla vam se svidjeti ili ne, ali nema šanse da ste ostali ravnodušni. Ona je žena koja plijeni pažnju i pritom se odlično zabavlja. Neki dan kod HNK prošetala je u blijedo roza majici i cipelama marke Fendi koje je nosila uz gaćice od kašmira u crvenoj i roza kombinaciji.
Borna Kotromanić, bivša supruga jednog od prvih hrvatskih tajkuna Luke Rajića, majka četvero djece, bivša modna dizajnerica koja sebe zove i životnom savjetnicom, jednostavno je odlučila sebe ne sputavati, kako vizualno, tako i duhovno. Za slobodu se, prema njezinim riječima, jednu od temeljnih egzistencijalnih potreba, izborila nakon pritiska i visokih ciljeva koje je sebi nametnula u djetinjstvu, odrastajući uz baku i karizmatičnog djeda, velikog mecenu umjetnosti, u Omišu.
Ekstravagantna modna zaljubljenica
Ona je, tvrdi, odvažna i žena bez straha kad su u pitanju njeni snovi i želje, a upravo takva staje svakodnevno pred svoj ormar i sprema se za novu predstavu i rušenje tabua. Za Nedjeljni je odškrinula i ta vrata i pokazala da se iza ekstravagantne modne zaljubljenice krije svestrana i slojevita žena sa stavom.
Kako kaže, uzora, barem onih modnih, više nema, a avangardne kreacije odraz su njezina raspoloženja.
- Inspiracija, nadahnuće je energija koja traži manifestaciju, formu. Dolazi kada smo je spremni primiti, kada smo kanal kroz koji se želi realizirati. Poriv može biti za stvaranjem, ali i za razaranjem, koja će vas energija ispuniti, ovisi o tome kakav ste kanal; koliko ste pročišćeni na nivou duše i svjesnosti, koliko ste se razvijali osjetilno, intelektualno, i koliko povjerenja imate da se otvorite prema onom što nije od vas da prođe kroz vas. Sve stvaralaštvo, i znanstveno i kreativno, ples je između Boga i čovjeka. Voljela sam Balenciagu i YSL, kao genije svog zanata, možda više od drugih, no još otkad sam se okušala u modi i uvjerila u svoje vizionarstvo, nitko me više ne impresionira. Trenutno volim mediteransku nepretencioznu sofisticiranost i dašak svježine u kolekcijama mladog francuskog kreatora Jacquemusa - otkriva.
Koliko god se trudimo biti otvoreni i spremni prihvatiti različitosti, ne raspravljati o ukusima, ipak živimo u prilično konzervativnom društvu, gdje svatko uzima za pravo kritizirati i komentirati onog drugog, posebno drugačijeg, pa nas je zanimalo je li se i Borna susrela s dobacivanjima, lošim komentarima i kritikama.
- Nikada u direktnom kontaktu, iznimno rijetko na mom profilu na društvenim mrežama, ali mi je poznato da takvih komentara ima te da je u počecima mog medijskog eksponiranja bilo i “hrabrih” novinara, urednika i nekih javnih osoba koji su me pokušale etiketirati i diskreditirati. No, moja kompetentnost da se od “uljeza i neprijatelja” ne samo obranim već i gerilski obračunam, ubrzo je postala poznata pa sad ulijeću samo oni koji su dovoljno daleko i dovoljno nebitni. I znate, i milijarda treba nule da bi bila milijarda iako te nule bez jedinke na početku ne znače ništa - objašnjava Borna.
Svojevremeno se, nakon rastave, a tijekom života u Parizu, i sama odlučila okušati kao modna dizajnerica i suvereno je kročila u domaće modne vode. Ne treba napominjati da je i na tom polju bila, u najmanju ruku, drugačija od svih.
- Trebao mi je ispušni ventil kroz koji ću otpustiti tu silnu kreativnu energiju koja se godinama sakupljala i formirala te je za mene kao zaljubljenika u modu, potekle iz obitelji velikih i ekstravagantnih modnih esteta, to bio najprirodniji odabir. I to mi je bilo sjajno i preporodno iskustvo, no bilo je to samo stoga što sam si dozvolila apsolutnu kreativnu slobodu bez prilagodbe potrebama tržišta i tu nisam bila spremna za kompromis. Moda je nadasve biznis vješto upakiran u snove. A mene snovi održavaju budnom, od biznisa mi se spava - prisjetila se Borna tog perioda svog života.
Od Sorbone do Harvarda
Svoje bogato životno iskustvo, ali i obrazovanje nakon modnog izleta odlučila je pretočiti u savjetovanje drugih. Bili su itekako poznati njeni videoklipovi sa životnim savjetima. Danas, kaže, savjetuje i pomaže samo one koji su spremni iz korijena mijenjati život.
- S vremenom sam naučila još više cijeniti svoje znanje i energiju, tako da ih selektivno dijelim nadasve s obitelji jer mi je zdravlje, sreća i stabilnost mojih voljenih najvažnija na svijetu, a zatim u vrlo malom broju onih s preporukom i kada osjetim da su zaista spremni za makeover uvjerenja, jer toga se ljudi najteže odriču - smatra.
.jpg)
Borna Kotromanić
Kraj braka za Bornu je bio okidač da se posveti svim onim pitanjima koje je sebi godinama postavljala, te da se posveti vlastitoj edukaciji. Bila je polaznica Jungova instituta u Švicarskoj, ali i Sorbone i Harvarda. A glavni fokus interesa usmjerila je na - psihologiju.
- Rastala sam se s 36 godina i do tada imala i doživjela gotovo sve čemu prosječan čovjek teži čitavog života, a paradoksalno istodobno sam imala osjećaj da ništa ne znam ni o sebi ni o životu i da zaista ne poznajem nikog tko zaista “zna” živjeti. Željela sam saznati tko sam ja, što je Bog, postoji li duša, zanimala me spona realnosti i mistike, tražila sam odgovore na mnoga egzistencijalna pitanja, ali iz praktične perspektive žene, ne kontemplativno, čime se zadovoljavaju muškarci - kaže Borna opisujući svoj put kroz tajne psihologije.
Upravo je kao supruga jednog od hrvatskih tajkuna koji su krojili gospodarsku scenu Hrvatske ‘90-ih godina dospjela u žižu javnosti. Za razliku od ostalih moćnika tog doba, Luka Rajić je poslovno opstao, a uz svoje ime nije vezao skandale. Upoznali su se slučajno, kad je Borna bila pred kraj studija, i ubrzo vjenčali. Prema Borninim riječima, živjeli su bajkovito. Luka s fokusom na posao, a ona s fokusom na djecu. Operativno nije sudjelovala u vođenju kompanije, ali je kao supruga bila upoznata s važnijim poslovnim odlukama i problemima. Ipak, s godinama su se počeli udaljavati kao ljudi, Borna je imala osjećaj da ne ispunjava vlastite snove i da tek treba otkriti tko je zapravo i što je usrećuje.
Jednostavna formula
- Ja tada nisam znala tko sam tako da to nisam mogla ni biti, niti bih to u takvim kontroliranim, zaštićenim uvjetima bez prave interakcije s vanjskim svijetom mogla postati. Nedavno sam gledala dokumentarac o Bill Gatesu koji završava citirajući njegovu majku: “U životu nije bitno što si primio, pa čak ni što si dao, već tko si u procesu postao”. Postala sam svoja, no ne na način da se mogu definirati, kao što to ljudi vole činiti već tako što sam naučila slušati ritam svoga srca i živjeti u skladu s njegovom istinom, a to je jedina “bulletproof” egzistencija - otkriva.
.jpg)
Borna Kotromanić
Razvod je bio logičan slijed, ali ono čime se bivši supružnici mogu pohvaliti, riješili su to bez medijske pompe i skandala, što je bilo za očekivati s obzirom na interes javnosti. Kad se vrati u to vrijeme, formula za takav rasplet za nju je bila prilično jednostavna: “Uspjela sam zahvaljujući taktici, mudrosti i tajmingu, gledajući na to kao na situaciju iz koje oboje moramo izići kao pobjednici s onim što je svakom od nas tada bilo najvažnije”. Iz svoje druge veze ima sina Rafaela, kojeg braća, tvrdi, obožavaju, baš kao i on njih, a i Luka Rajić s njim ima vrlo lijep odnos i ponekad sa sve četvero djece provodi slobodno vrijeme. Završivši svoju priču s Lukom, Borna je na više godina završila i svoju priču sa Zagrebom. Njena prva postaja bila je Ženeva, ali pravu je sreću i ispunjenje s djecom pronašla u Parizu.
- Nisam voljela Ženevu i njen dvolični protestantski duh, bila mi je i premala, volim život u velikom gradu. Osjetila sam da želim još puno rasti i razvijati se i da će mi Pariz za to biti plodno tlo. London mi je bio manji izazov jer sam u njemu s Lukom provodila mnogo vremena tako da mi je u ovoj fazi izazov bio i francuski jezik i kultura te nova stranica, upis filozofije na Sorboni. U deset godina upili smo i ja i djeca iz Pariza što se upit dalo i nadasve na inicijativu, čak bih rekla na inzistiranje djece, vratili smo se u Hrvatsku i na tome sam im beskrajno zahvalna. Bilo nam je lijepo, ali i dovoljno - komentira to razdoblje života Borna.
Borna Kotromanić
Ničeg joj nije nedostajalo
Brojne životne odluke i nedoumice sežu, smatra Borna iz najranijeg djetinjstva. Njezini roditelji rastali su se kratko nakon njezina rođenja, a ona je kao beba od samo tri mjeseca počela živjeti s djedom i bakom u Omišu. Djed je bio dominantna figura u njezinu odrastanju, ugledni liječnik i veliki mecena umjetnosti. Odrastala je okružena brojnim zvučnim imenima tadašnje kulturne scene i ničeg joj nije nedostajalo, osim možda dječje opuštenosti.
- Odrastanje uz djeda i baku je bilo idilično, odgojena sam kao princeza u obilju, okružena umjetnošću i intelektualcima, iz svega toga sam ponijela teret odgovornosti, da sam “savršena” i da ničim to savršenstvo ne smijem ugroziti. Uskraćena mi je sloboda, odnosno sama sam si je uskratila iz straha da ih ne povrijedim, zato si danas tu slobodu uzimam bez grižnje savjesti - tvrdi Borna, usput objašnjavajući korijene svoje odvažnosti. Život bez roditelja, a posebno majke, u njoj je pobudio želju da sama bude mama u punom smislu te riječi, potpuno posvećena svojoj djeci.
.jpg)
Borna Kotromanić
- Odrasla sam bez roditelja i stoga mi je majčinstvo, odnosno kompetentno roditeljstvo oduvijek bila i ostala najvažnija životna uloga. Rođena sam da budem majka, u majčinstvo sam ugradila sebe i danas u svom odnosu s djecom uživam u međusobnoj prisnosti, poštovanju i povjerenju koji su mi najveće životno blago. Zdravi su, zadovoljni, stabilni i svoji, a moji - kratko, ali kategorički komentira Borna. U traženju sebe, ali i odgovora na životna pitanja koja su je mučila, jedno je vrijeme bila iznimno posvećena vjeri, te organizaciji Opus Dei.
- Ekstremnom religioznošću, postom, molitvom, dnevnom ispovijedi i bliskim odnosom s pripadnicima Opusa Dei pokušavala sam ublažiti prazninu i nezadovoljstvo duše koja je tražila svoj put u posljednjim godinama braka. Taj “eksperiment” je bio nužan da bih saznala što religija daje, a što oduzima - otvoreno kazuje Borna.
.jpg)
Borna Kotromanić
Fizički izgled
Sva ta životna iskustva stvorila su danas osobu kakva jest i na koju je izuzetno ponosna. Na sebi i dalje svakodnevno radi u svakom smislu. Sve to, vjeruje, odražava se i na njen fizički izgled.
- Kada sam pronašla sebe, shvatila sam da je to što sam tražila ona djevojčica kakva sam bila prije nego što su mi rekli kakva bih trebala biti. A ona zna da što želi to i može, dok u to vjeruje. Vjerujem da je moguće 150. dočekati na biciklu. Koristim suvremene znanstvene spoznaje i drevna znanja da kemiju svoga tijela, hormonsku ravnotežu i zdravlje stanica održim na njenom optimalnom biološkom satu ranih tridesetih, i primjenjujem određeni protokol pomlađivanja s vlastitim potpisom, uglavnom baziran na dodacima prehrani, gimnastici lica, akupunkturi i manualnim terapijama, isključivo, bez noža, filera i botoksa - otkriva tajnu svog izgleda. S tim životnim stavom prebrodila je i čitavu krizu oko koronavirusa, ali i razorni zagrebački potres.
.jpg)
Borna Kotromanić
- Nedavni snažni potres koji je zadesio nas Zagreb, za mene kao stanovnika centra bio je zaista zastrašujuće iskustvo, ali i transformativno, tko mi je bio u glavi i srcu dok je treslo, to je sve što jesam i koliko vrijedim - naglašava. Iako nema potrebu za obavljanje kućanskih poslova, u peglanju ponekad uživa. No, kuhinja je mjesto koje zaobilazi u širokom luku.
- Ne volim kuhati niti nered nakon kuhanja, uživam u redu i miru, tako uz suvremene opcije dostave i zdrave hrane uglavnom naručujem. Rijetko jedem meso, i jedem vrlo male količine hrane, nekoliko puta godišnje napravim ayurvedski detoks. Ne volim slatko, redovito uzimam aminokiseline i puno ulja bogata omegom. Najdraže jelo su mi penne arrabbiata, iz čega se vidi da i u hrani volim “zgriješiti” - uz osmijeh otkriva Borna. A kad opisuje svoju svakodnevicu, ujedno opisuje i svoj životni moto.
- Svakodnevno prakticiram prisutnost u sadašnjem trenutku, iz kojeg proizlazi osjećaj mira i zadovoljstva, iz te punine i usklađenosti s matricom univerzuma ne sumnjam da ću danas, sutra i preksutra biti ondje gdje trebam biti i stoga nemam planova za budućnost, jer su oni uvijek odraz nedostatka koji osjećamo u sadašnjosti i zamka prednjeg frontalnog korteksa koji nas uvjerava da će nas neki događaj u budućnosti zaista ispuniti. Uživam u onome što imam i što jesam. Recimo da je moj moto “Nepodnošljiva lakoća postojanja”, kao Kunderin naslov neovisno o sadržaju knjige, on je bio nit vodilja cijelog mog životnog puta i mojih prvih pedeset godina. U dekadama pred sobom želim svakodnevno plesati u tom ritmu nepodnošljive lakoće, zajedno s brojnim potomstvom - kaže nam Borna, te dodaje: “Na grobu nek mi piše: Naplesala se!”