Na jutarnjem.hr, u sklopu akcije #Ostajemdoma, gledam i slušam, besplatni je online kazališni festival u sklopu kojega se idući tjedan prikazuje Kerempuhov ‘Ustav Republike Hrvatske’ u režiji Vinka Brešana i prema predlošku Ante Tomića, među brojnim predstavama čiji se broj penje na 20 i koje dolaze iz različitih hrvatskih kazališta.
Kako se osjećate kao sudionik takvog nesvakidašnjeg festivala na kojem su kazališta ustupila besplatno svoje predstave?
- Silom prilika, zbog Covida-19, jedan smo medij pretočili u drugi. Nije pitanje kako se ja osjećam, pitanje je kako će se osjećati publika.
Filmove i ovako i onako gledamo, osim u kinu, i na televiziji i na raznim drugim platformama. To je prirodno. Kazalište je druga priča. Kazalište ima, pred filmom, prednost ili manu, kako hoćete, da je trenutak u kojem gledamo predstavu jedinstven. Ta izvedba koju gledamo u kazalištu je takva da se više nikad neće ponoviti. Na svakoj izvedbi dogodi se nešto drugo i drugačije.
To je ljepota kazališne predstave, njezina jedinstvenost. Film je isti na dan premijere i nakon 50 godina. Naravno, dobra predstava je dobra u svakom obliku, kao što lošoj neće pomoći izvedba online. Ja nisam ljubitelj snimki predstava, ali sam ponosan što sam dio jedne velike akcije #ostajem doma, gledam i slušam. Nadam se da će publika uživati u svim predstavama i steći točan dojam kakve su to predstave. Isto tako se nadam da će online izvedba nekoga potaknuti da pogleda poneku predstavu uživo kad sve ovo prođe.
Osim vlastite, koju biste predstavu preporučili za gledanje od naslova u ponudi na www.jutarnji.hr?
- ‘Ponovno ujedinjenje dviju Koreja’ Dramskog kazališta Gavella, ali i ostale predstave na popisu. Sve su to odlične predstave.
Jedan ste od onih za koje u koronakrizi nema dosade, koji rade i više nego što su radili prije. Vodite Zagreb film, predajete na Akademiji, kako sve funkcionira?
- Zbog prirode produkcije animiranih filmova njihova proizvodnja u Zagreb filmu nije stala, nego se na određeni način i intenzivirala. Naime, suvremene tehnologije i softveri koje Zagreb film koristi osiguravaju nastavak produkcije i od doma. Većini naših autora omogućen je rad od kuće zahvaljujući informatičkoj opremi i posebnim softverskim programima.
Umreženi smo. Ujutro mi, svi djelatnici Zagreb filma, zajedno popijemo svoju uredsku Skype kavu, prodiskutiramo zadatke, prokomentiramo najnovije duhovite šale s društvenih mreža, pogotovo karikature, i krenemo u naš virtualni dan. No, animirane minute filma koje takvi dani donose su - stvarne. I svaka od njih je uspjeh i razlog za veselje. Razvijamo scenarije, knjige snimanja, radujemo se novonastalim animiranim likovima, junacima filmova u nastajanju.
Krešimir Pernek, autor budućeg animiranog filma ‘Težnja’, obavlja pripremu od kuće na računalu, a animaciju će početi za mjesec dana u studiju poštujući mogućnosti socijalnog distanciranja. Andrej Rehak trenutačno modelira likove za svoj novi film ‘Paradigma’. Bruno Razum radi od kuće postprodukciju za lutka-film ‘Jelenko’. Za nastavak snimanja u studiju tehnički tim će uskoro osigurati odgovarajuće uvjete. Lutka-film Antonije Begušić ‘Republika (Carrus navalis)’ u postupku je obrade snimljenog materijala.
Nastavak snimanja u propisanim uvjetima - već sljedeći tjedan! Za film ‘Aqualia’ Vladislava Kneževića razvijaju se modeli likova. Tvrtko Karačić od kuće radi animaciju za svoj film ‘Sinkronicitet’. Uz to valja spomenuti da je Zagreb film pronašao način kako olakšati sugrađanima boravak kod kuće i učiniti im ga sadržajnijim i kvalitetnijim. Naime, na službenom YouTube kanalu Zagreb filma može se pogledati osam animiranih filmova nastalih u našoj produkciji, među kojima su i klasici poput Oscarom nagrađenog ‘Surogata’ Dušana Vukotića. Na posljednjem Skype kolegiju Zagreb filma zezali smo se da će sad autori biti još koncentriraniji na filmove jer ne postoji više ništa što odvlači pažnju.
Imam i online predavanja na Akademiji dramske umjetnosti i na VERN-u kad predajem scenarij. To je jednostavna nastava. Studenti mi šalju svoje tekstove, a ja ih komentiram u svojim odgovorima. Ispunjen mi je cijeli dan.
Prije izolacije počeli ste snimati seriju ‘Dnevnik velikog Perice’, nastavak Golikova filma ‘Tko pjeva zlo ne misli’. Što u ovom trenutku možete učiniti po pitanju serije koja se sada ne može snimati?
- Mogu biti strpljiv. Serija je bila u fazi priprema, dva tjedna do snimanja, kad su počele mjere zbog Covida-19. Znači, bili smo u niskom startu. No, što se može. Snimanje serija znači da se na malom prostoru nađe između 50 i 200 ljudi. Priroda snimanja je bliski socijalni kontakt jako puno ljudi. Mjere i snimanje ne idu zajedno. No, kad ovo završi, nastavit ćemo gdje smo stali. I potres nas je vratio unatrag. Namjeravali smo snimati neke scene u Hrvatskom glazbenom zavodu gdje su 60-ih godina bili plesnjaci. Pitanje je hoćemo li ih moći tamo snimati zbog oštećenja koje je pretrpio Glazbeni zavod.
Kako ste proživjeli zagrebački potres i što je u vašem osobnom životu najveća njegova posljedica?
- Zbog Covida-19 zatvorili smo se u kuće. Bili smo fokusirani na to da virus ne uđe u dom. I u domu smo se osjećali sigurni. Zbog potresa smo taj osjećaj sigurnosti u vlastitom domu izgubili. I u domu je opasno. Bliski ljudi izgubili su svoje domove, morali su se iseliti iz svojih stanova. Ja još čekam statičara i dimnjačara. Ali, neću se žaliti. Mnogi su prošli mnogo gore od mene.
Koja je vaša prognoza za kulturni sektor nakon što mine korona, posebno za kazališta, broj premijera i broj zaposlenih u ansamblu?
- Nitko od nas ne zna kad će ovo završiti. To je pitanje za osnivače kazališta, a ne za one koji žele biti kreativni. Ja se nadam da će, kad ovo prođe, ljudi željeti više nego ikad biti ponovno publika u kinima, kazalištima, na svim mjestima gdje je percepcija umjetnosti kolektivna, a opet individualna. Nadam se da će želja za onim što su konzumenti kulture propustili u ovom razdoblju biti pokretač velike gužve u kazalištima i kinima. No, ovo pitanje možda nije najpametnije uputiti meni jer sam ja optimist.
Ima li neki naslov, književni, filmski ili muzički, koji vas posebno nadahnjuje u ovom vremenu?
- Otkako postoji književnost, umjetnici se bave krizama. Zar nije ‘Decameron’ zbir priča nastalih u samoizolaciji? Međutim, film ima veliku moć. Film vas može uvući u priču i da na trenutak zaboravite probleme koji su nad nama. Zato je film neuništiv, zato se film kao umjetnost tako brzo raširio i razvio. Svi ti fantastični zapleti filmova koje gledamo mogu nas nasmijati, rasplakati, uplašiti, natjerati nas da se zamislimo i da na trenutak budemo negdje drugdje, identificiramo se s nekim drugim. Zbog te nevjerojatne moći filma ja snimam filmove, gledam filmove, serije. U posljednje vrijeme gledam serije koje svima preporučam: ‘Westworld’, ‘Autsajder’, ‘Zavjera protiv Amerike’, ‘Fosse-Verdon’...
Nakon potresa na društvenim je mrežama kružio vic kako redatelj koji bi snimio film u kojem usred pandemije izbija potres ne bi s filmom došao u Cannes, odnosno na imdb.comu dali bi mu ocjenu 3. Vic hoće reći da dobra umjetnost nije u stanju artikulirati stvarnost. Kako vi gledate na to?
- Vic govori o tome da su i pandemija i potres previše nesreća za jedan film. Svaki pristojan kritičar za takav bi zaplet rekao da je pretjeran i neuvjerljiv te, u krajnjem slučaju, da autori nerazborito gomilaju nevolje glavnim junacima. Za jedan film dovoljna je jedna nevolja. Druga je višak.
Dobra umjetnost ne bavi se krizama, dobra umjetnost bavi se ljudima u krizama, onima koji su heroji, onima koji pokazuju humanost, ali i onima koji su hulje, nemilosrdni, sebični, onima koji zloupotrebljavaju krizu, slabićima koje kriza odvede u nemoralne postupke... No, da bismo sagledali ukupnost ljudskih specifičnih reakcija na ovu krizu, mora proći barem neko vrijeme da saberemo sva ljudska djelovanja danas. Hoće li biti filmova i o ovoj krizi, ovisi o tome koliko će kriza potrajati.
Što ćete prvo učiniti kad minu mjere?
- Otići ću u kino.