TAMARA DESPOT

Zbog posla u Dinamu morala sam se odreći ženstvenosti

Ne mogu reći hoće li netko igrati u Realu, ali mogla sam predvidjeti da će netko od igrača biti vrhunski nogometaš u konačnici, kaže kondicijska i juniorska trenerica s maksimirskog stadiona koja je bila članica žirija ‘Plesa sa zvijezdama’.
 Boris Kovačev / CROPIX

Rođeni vođa, žena kod koje nema kompromisa i koja točno zna što hoće, takav dojam nakon razgovora ostavlja Tamara Despot, vrhunska i višestruko nagrađivana plesačica i dugogodišnja mentorica u “Plesu sa zvijezdama”, a u posljednjoj sezoni i članica žirija tog showa. No, manje poznat podatak je da je Tamara i iskusna koordinatorica kondicijskih priprema u Dinamovoj Nogometnoj akademiji i trenerica U-17 kategorije.

Njezine je treninge prošao velik broj danas slavnih nogometaša poput Matea Kovačića, Šime Vrsaljka, Andreja Kramarića, Josipa Pivarića, Tina Jedvaja, Marka Pjace, Dominika Livakovića, Petra Bočkaja..., ali i puno njih iz sadašnje U-21 reprezentacije. Kroz smijeh se slažemo da je svojevrsna podvojena ličnost koja fantastično spaja naoko nespojivo - elegantni ples i grubi sport, a sva svoja iskustva uskoro će spojiti u doktoratu na Kineziološkom fakultetu.

Aerobik u Dinamu

- Ne mislim uopće da je nogomet grub sport. Vrhunski sportaši su vrlo kontroliranih i profinjenih kretnji kao što su u plesu, jer da bi bio vrhunski nogometaš, moraš biti i vrhunski koordiniran. Osim toga, ja sam kao plesačica i došla u NK Dinamo i počela sam raditi kao netko tko se bavio koordinacijom nogometaša. Uopće ne odvajam ljepotu, estetiku i kreativnost plesa u kombinaciji s nogometom. Nekako mi je to došlo na isto. U Dinamu sam godinama vodila aerobik. Bilo im je to jako zanimljivo i odmak od njihove svakodnevne rutine - tvrdi Tamara.

Boris Kovačev / CROPIX

Podvojena

Njezina plesna priča počela je kad joj je bilo tek četiri godine, u rodnoj Banjaluci, gdje je počela kao balerina i vrlo brzo prešla na standardne i latinoameričke plesove te vrlo brzo počela nizati uspjehe. Ona nogometna krenula je prije 19 godina na inicijativu njezine pokojne prijateljice, inače trenerice ritmičke gimnastike koja je Tamaru pozvala da zajedno rade u Dinamu na koordinaciji nogometaša. Kroz to vrijeme itekako je izbrusila zanat.

- Ne mogu baš reći hoće li netko igrati u Realu, ali mogla sam predvidjeti da će netko od njih biti vrhunski nogometaš u konačnici. Nije tu samo talent i nekakva koordinacija, osjećaj za loptu i taktička potkovanost. Tu je i okruženje, obitelj, psihološka barijera i dosta toga - objašnjava

Žena u muškom sportu i još k tome plesačica uspjela je izgraditi neupitni autoritet.

- Tu sam podvojena ličnost. Kad uđem na stadion, spuštam zastor svoje ženstvenosti i cure koja dolazi iz plesa. Da bi se uklopila u mušku priču, moraš imati mušku energiju. Čak su me u klubu naši psiholozi testirali pa su detektirali da imam u kritičnim situacijama nivo agresivnosti 20 posto jači od muških kolega.

Ne smiješ se ponašati ženski, ne smiješ se oblačiti ženski, to sve odvlači pozornost kad radiš u muškom kolektivu. Sve majice su mi veće dva, tri broja, kao i trenirke, sve na meni stoji vrećasto. Imam specifičan hod i na terenu trčim kao da sam nogomet igrala sto godina. Posve sam drugačija na plesnom podiju i na terenu. Malo sam poput Supermana i Clarka Kenta - objašnjava.

Na stadionu je pronašla ljubav, a s kolegom trenerom Dinkom Jeličićem ima 5-godišnju kćerkicu Anju, koja bi vrlo lako mogla krenuti maminim stopama.

Darko Tomaš / CROPIX
Žiri emisije ‘Ples sa zvijezdama’

Sto sklekova

- Što se tiče moje kćeri, najviše me fascinira što niti jednom nije dodala loptu rukom, nego uvijek nogom, zato što je stalno sa mnom po terenu i u takvom okruženju. Malo mi je to zastrašujuće, ali tješi me da su američke nogometašice elegantne, kao i Šveđanke. Radila sam i u ženskoj nogometnoj reprezentaciji i ima dosta lijepih i ženstvenih igračica. A definitivno ima plesni i glumački talent, stalno nešto oponaša - ponosna je mama.

Tamara ima i svoje metode kažnjavanja igrača, a sve, kako tvrdi, s ciljem da prepoznaju njezinu dobru namjeru.

- Kad radiš s mladim igračima od 16, 17 godina moraš puno s njima razgovarati, svakog promatrati individualno, moraš pronalaziti neke metode za otkrivanje što se njemu taj dan dešava, a tu je jako puno faktora, obitelj, igra, škola... Nije to samo doći na stadion i odraditi dva sata treninga. Njima se vrti u glavi hoće li završiti školu ili neće, koliko imaju jedinica, što im je sa sestrom ili bratom. Imamo velik broj igrača koji nisu iz Zagreba. I onda očekujem da su dovoljno zreli da prepoznaju moju dobru namjeru.

Onog trenutka kad vidim da to iskorištavaju, slijedi kazna. Imamo psihologe koji nas uče kako se najbolje kažnjavaju nogometaši, a ima raznih metoda. Ali ne pribjegavam zastarjelom sistemu od sto sklekova za kaznu, jer oni to mogu i nije im to kazna. Dapače, oni to vole, jer prsa se pumpaju i misle kako će super izgledati na plaži - smije se Tamara.

Posljednjih osam godina odustala je od plesnih natjecanja, ali ples je u njenom životu i dalje itekako prisutan.

- Jednog dana sam se upitala pred ogledalom: ‘Tamara, dokad ti misliš ići na ta plesna natjecanja?’ Dolaze mlađe generacije koje su brže od mene na plesnom podiju i završila sam plesnu karijeru. Ali sam prisutna još uvijek u plesnim dvoranama, radim s našom plesnom reprezentacijom, u trenerskom sam timu, u Upravnom sam odboru Plesnog saveza i radim na katedri plesova na fakultetu, a dogodine ću doktorirati na plesu. Moram nešto ostaviti plesačima iza sebe, da pričaju kako im je Tamara Despot konstruirala test za procjenu aerobnih kapaciteta. Doktorat mi je izdržljivost u plesu, tako da sam spojila nogomet, kondiciju i ples. U životu me najviše ispunjava ples, istinski - sigurna je.

Priznaje da je radoholičarka, a to je, kaže, naslijedila od majke.

- Nisam dva dana imala trening i nisam znala kuda ću sama sa sobom. Ne znam se odmarati, to mi je velik problem. Plesala sam kad sam studirala, a uvijek sam govorila profesorima na fakultetu na usmjerenju kondicijske pripreme, gdje nas je bilo tri žene među 20 muškaraca, da nisam bez veze upravo taj smjer upisala i da ću raditi u kondicijskoj pripremi kao žena. Većina na tom usmjerenju ne radi u struci i jako sam ponosna na sebe što sam to napravila jer zbilja nemamo kondicijskih trenerica koje rade 19 godina u jednom sustavu ili u nogometu - priča.

Njezina je velika prednost što ima jako dobar osjećaj za ljude i odlično ih čita.

- Jako kužim svoje igrače i trenere. Ne možeš raditi u stručnom stožeru ako nemaš taj osjećaj. Kad ti je prvi trener živčan i ako se ne možeš adaptirati na to i to te uzrujava, ne možeš raditi. Kao asistent trenera kroz sve ove godine naučila sam se što muškarcima treba u određenom trenutku, tipa kad su živčani da to brzo prođe - napominje.

Početkom rata iz Banjaluke se s obitelji doselila u Zagreb, no ta promjena na nju nije previše utjecala.

- Mama mi je Zagrepčanka i svake smo godine brat i ja ljeto provodili u Zagrebu kod bake i djeda, pa nam preseljenje nije teško palo. Nisam se tretirala izbjeglicom. Činjenica je da ja uvijek u svojoj obitelji balansiram među svima i ja sam ta koja je jaka. To što s druge strane pustim Mišu Kovača i plačem, to je moj problem. Rođeni sam vođa - naglašava.

Dragan Matić / CROPIX
U društvu s Ervinom Baučićem

Pjeva u zboru

Pjevanje je još jedna njena velika strast.

- Da se ponovo rodim, pjevala bih cijeli život. Pjevala sam u ženskoj klapi tijekom studija. Curama je falio taj duboki, drugi alt, pa me prijateljica, koja je kod nas na faksu svirala narodne plesove, zvala u klapu. Pobijedile smo na nekim debitantskim večerima, a čak smo prošli i audiciju za Omiš. Super je klapsko pjevanje, hodaš okolo, pjevaš, družiš se i udri brigu na veselje. Sad pjevam u Agram Angelsima. Kći mi pjeva u Zagrebačkim anđelima, a mi roditelji smo formirali svoj zbor. Nastupili smo na C’est is d’Best. Uglavnom, radim sve u životu što volim. Mrzim presinge - kaže Tamara.

Višestruka državna prvakinja u plesovima oduševljavala je gledatelje u ulozi mentorice u emisijama “Ples sa zvijezdama”, a jednako je omiljena bila i kao članica žirija. Kao mentorica bila je specijalist za zahtjevne zvjezdane partnere.

- Poznata sam u društvu kao zabavna. Imam super fore i smiješnu genetiku jer tata mi je Bosanac, ali i golemu životnu energiju i uvijek sam u društvu onaj koji sve vodi. Jako dobro vladam masom, mislim da imam neki gen od Miše Kovača. Pojavim se i svi kleknu. A što se tiče zahtjevnih partnera, mislim da je to zato što su svi moji partneri, osim Davora Gopca, bili sportaši.

Dosta sam socijalno inteligentna i kužim sve na prvom treningu. Tipa, odvedem Gopca u HNK i otplešemo jedan korak cha cha cha i vidim da neće ići lagano i da moramo neke druge metode, pa sam išla na varijantu bogatog druženja s primjesama plesnih treninga. I u konačnici život uvijek isfuram na zezanciju. Zamislite da sam došla u ‘Ples sa zvijezdama’ i mislila da ću pobijediti. Dosta sam svjesna sebe, da sam jaka, ali i s druge strane slaba. Mrzim povrijediti ljude i pokušavam naći balans. Ništa u životu ne radim u čemu mislim da ću biti prosječna, jer prosjek mi ide na živce. To mi je i mana - otkriva.

Zamjena uloga, od mentorice u članicu žirija, bila joj je veliko olakšanje

- To je ono kad dobiješ nešto u čemu znaš da si dobar. Stojim ispred igrača i njima stalno nešto komentiram, dugo predajem na fakultetu i pričam ispred studenata, i to o plesu, i sve je vezano uz pokret. Nisam uopće imala problema s tremom. Što na umu, to na drumu. Odrasla sam u Utrinama gdje se puno upotrebljava sleng i šatrovački, pa sam se kontrolirala da takvo nešto ne bubnem.

U jednoj sam emisiji rekla: ‘Dobro vi to šamarate’, što je tipični izraz s nogometnog terena, i odmah sam se povukla. To je bio jedini problem. Na meni se jako kuži kad sam umjetna i nisam tip koji se stalno kesi, imam jake crte lica, na kratko sam ošišana i sve ide u strogom stilu. I ne mogu biti nešto drugo - objašnjava.

Od plesnih partnera iz prijašnjih sezona na nju je najveći dojam ostavio Davor Gobac, a među žirijem izdvojila bi Almiru Osmanović.

Neja Markičević / CROPIX
Tamara Despot i Davor Gobac

Put u Bugarsku

- S Gopcem sam najviše vremena provodila, osim plesnih treninga, i privatno. Duša je od čovjeka, veliki frend. Životni je dobitak što sam ga upoznala, po gradu ga pozdravljaju klinke od pet godina i bake od 90. Svi mu se obraćaju na isti način. Cijenim ljude koji rade ples na vrhunskom nivou, kao što je Almira Osmanović. Primabalerine su nešto posebno, imale smo dobru kemiju i super smo se zabavljale. Slične smo energije, ona ide do kraja, luda je ko puška, voli se zezati, mada pred kamerama nekad izgleda da se malo provociramo. Mislim da sam u ovom žiriju donijela jednu crtu zajedništva, da ne bude trzavica, i u konačnici smo izabrali i dobre parove za finale - zaključila je.

Uskoro je očekuju Dinamove pripreme.

- Završava nam sezona i onda Dinamo ima kampove u svijetu. Dugi niz godina radila sam u Americi na Dinamovim kampovima, a sad idem u Bugarsku, u Varnu, na Crno more. Temperatura na terenu je 54 stupnja, ali preživjet ćemo, iako sam lani dobila sunčanicu, pa su mi kolege uletjeli i taj dan odradili trening. Ali, sve za Dinamo - najavljuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. travanj 2024 18:16