Najveća pop-zvijezda u Americi danas je muškarac po imenu Karl Martin Sandberg. Nikada niste čuli za njega? Nema veze; ovu hrabru tvrdnju još je prošle godine iznio američki magazin The Atlantic zasuvši ovog, možda nama anonimnog Šveđana, epitetima poput - ovaj čovjek je George Lucas, Le Bron James, Serena Williams američke pop-glazbe. Razlog za ovu tvrdnju je posve jednostavan - Sandberg je odgovoran za više hitova na top-listama od Phila Spectora, Michaela Jacksona ili Beatlesa. Sandberg je autor pjesama poput "Bad Blood Taylor Swift" ili meni omiljenog prošlogodišnjeg plesnog hita "Can't Feel My Fac"e kanadske senzacije pod imenom The Weekend. Također, čovjek je stvorio hitove za cijelu ergelu aktualnih američkih izvođača poput Britney Spears, 'NSync, Pink, Maroon 5 ili Katy Perry.
Je li ovo izazvalo bijes američkih skladatelja popularne glazbe? Vjerojatno talentiranom Šveđaninu psuju sve po spisku ljubomorno zdvajajući nad njegovim uspjehom za šankom nekog kluba, no teško da su javno rogoborili protiv nastupa Katy Perry u polufinalu Super Bowla prošle godine želeći joj uskratiti to pravo jer je jedan od njezinih najvećih hitova - "I Kiss The Girl" napisao omraženi Skandinavac. No, iako nam se ponekad čini da nitko i ništa ne može u ridikuloznosti nadmašiti američke konzervativce i desničare, hrvatska stvarnost nas u tome spektakularno demantira.
Nina Kraljić, pjevačica koja je pobijedila na prvom hrvatskom Voiceu (uvezenom televizijskom formatu - ovoga puta iz Nizozemske!), nastupit će na ovogodišnjem Eurosongu s pjesmom "Lighthouse" koju potpisuju austrijski producenti Andreas Grass i Nikola Peryl. To je izazvalo bijes Hrvatskog društva skladatelja koji su javno protestirali protiv činjenice da na Eurosong idemo s austrijskom pjesmom inzistirajući na domaćim skladateljima kao najboljem načinu očuvanja nacionalnog identiteta.
S pravom se postavlja pitanje kakve veze ima domoljublje i očuvanje nacionalnog identiteta s pop-glazbom? Pa nije Eurosong natjecanje folklornih skupina gdje moramo pokazati kako su naši narodni napjevi ljepši od irskih ili finskih poskočica. Sva moć pop-glazbe leži u njezinoj enormnoj globalizatorskoj ekspanziji, sposobnosti da s lakoćom prelazi granice i komunicira s različitim ljudima.
Tim više što se Eurosong zadnjeg desetljeća pretvorio u spektakularnu ekstravagancu na kojoj priliku za uvažavanje dobivaju najneobičniji pripadnici naše liberalne europske zajednice. Zdvajati nad činjenicom što naša predstavnica na Eurosongu nastupa s pjesmom koja nije djelo hrvatskih skladatelja, doista nije u duhu tog, složit će se danas vjerojatno većina, posve neobičnog glazbenog natjecanja.