Gloria Vanderbilt, žena za koju je skovan izraz “sirota mala bogatašica”, pripadnica jedne od najbogatijih obitelji u povijesti SAD-a, željezničkih magnata, glumica, spisateljica, dizajnerica, modna ikona, predvodnica društvene kreme, poslovna žena i, između ostalog, majka CNN-ovog voditelja Andersona Coopera, umrla je u dobi od 95 godina.
Posveta
Bolovala je od uznapredovalog raka želuca, no posljednje dane života provela je u svojem domu u New Yorku. Uz nju su, do posljednjeg trenutka, bili obitelj i prijatelji.
- Gloria Vanderbilt bila je izuzetna žena koja je voljela život i živjela je po svojim pravilima - kazao je Anderson Cooper u prilogu na CNN-u, govoreći o svojoj majci.
A bio je to buran, neobičan život, za cijelu jednu biblioteku knjiga.
Mediji su se njome počeli baviti kada je imala 10 godina. Otac Reginald Vanderbilt iznenada je umro kada je Gloria imala samo 18 mjeseci i kćerima Gloriji i Cathleen ostavio po 2,5 milijuna dolara (danas, preračunato, vrijednost u milijardama). Mlađahnoj udovici Gloriji Morgan Vanderbilt, tada 20-godišnjakinji, namijenio je tek pola milijuna.
Ona je sljedećih nekoliko godina provodila uživajući u Europi, u druženju s aristokracijom i na ludim zabavama u društvu princa od Walesa, usput se natežući sa suprugovom obitelji oko skrbništva. U procesu koji je trajao dvije godine, 1936. godine na “suđenju stoljeća” proglašena je nesposobnom majkom, a skrbništvo nad Glorijom, sirotom malom bogatašicom kako su je prozvale novine, dodijeljeno je očevoj sestri Gertrude Vanderbilt Whitney.
Gloria je već tada shvatila kako se svaki njezin pokret, svaka riječ, svako pojavljivanje prati i zapisuje do detalja. Lijepa i pametna, uspijevala je održati se na površini i, štoviše, raditi što želi i voli. Kao tinejdžerica pojavila se na stranicama Harper’s Bazaara i čvrsto odlučila okušati se u Hollywoodu. Cijelog je života bila miljenica njujorške društvene scene. Pričalo se da je Truman Capote lik Holly Golightly iz “Doručka kod Tiffanyja” zasnovao na Gloriji Vanderbilt.
Voljela je starije muškarce pa je bila u vezama s nekima od najpoznatijih imena ondašnjeg svijeta zabave - poput obožavanog Errola Flynna, glumca i redatelja Raya Millanda i ekscentričnog Howarda Hughesa. Imala je samo 17 godina kada se udala prvi put, za holivudskog agenta Pata DiCiccoa.
Brak se raspao dvije godine kasnije. Mnogo godina poslije otkrit će da ju je DiCicco zlostavljao i emocionalno i fizički. Ubrzo, 1945. godine, udala se za dirigenta Leopolda Stokowskog koji je bio 42 godine stariji od nje, ona je imala 21, a on 63 godine. Brak je potrajao 10 godina, a Gloria je rodila sinove Stanleya i Christophera.
Pisalo se da je imala afere s Frankom Sinatrom i Marlonom Brandom, no 1956. godine udala se za slavnog redatelja Sidneyja Lumeta s kojim će ostati do 1963. godine. Samo četiri mjeseca nakon razvoda, udat će se četvrti, posljednji put za spisatelja Wyatta Coopera i u tom braku dobiti sinove Cartera i Andersona.
Bio je to sretan brak, no 1978. godine Cooper je umro tijekom operacije srca. Tragediju će Gloria doživjeti i deset godina kasnije kada se pred njezinim očima sin Carter, tada 23-godišnjak, bacio s 14. kata zgrade u kojoj je stanovala.
Gloria Vanderbilt je imala buran ljubavni i bračni život, no nije zanemarila obrazovanje - tijekom 50-ih je studirala slikarstvo. Slike, crteže, kolaže, instalacije i skulpture izlagala je u njujorškim galerijama.
Ni u glumu nije uletjela kao potpuna amaterka. Pohađala je sate u njujorškoj Neighborhood Playhouse kod uglednog učitelja Stanforda Meisnera. Odigrala je nekoliko kazališnih uloga na Broadwayju, glumila manje role na televiziji, a onda se 1955. godine bacila i na pisanje.
Gubitak
Osim nekoliko zbirki pjesama i tri romana, napisala je dvije memoarske knjige, jednu u kojoj je progovorila općenito o životu (“Once Upon a Time: A True Story”) i jednu 2004. godine, posvećenu njezinim ljubavima i vezama (“It Seemed Important at the Time: A Romance Memoir”). Napisala je također nekoliko publicističkih djela, a među njima je najpoznatija knjiga “Mother’s Story”, u kojoj govori o svojem iskustvu i tragičnom gubitku sina.
Iako je bila kreativna u svim umjetničkim područjima, najviše uspjeha postigla je u svijetu dizajna. Počela je tako da je za kompaniju Hallmark kreirala papirnatu galanteriju, zatim i dekorativne tkanine, a kasnije i namještaj za Bloomcraft.
1976. godine osnovala je GV LTD, tvrtku koja se bavi proizvodnjom odjeće. Počela je s maramama i šalovima s njezinim dizajnom te košuljama, a kada je shvatila da na skladištu u Hong Kongu imaju metre i metre trapera, pokrenula je i liniju jeansa. Osim na trapericama s poznatim logom labuda, njezino ime od tada do danas pojavilo se na parfemima, cipelama, posteljini, košuljama, kožnom asesoaru... Čak i na jednom sladolednom desertu.
S 90-ima su došli financijski problemi, sporila se sa svojim bivšim odvjetnikom i psihijatrom tvrdeći da su je prevarili za dva milijuna dolara. Iako je na sudu dobila odštetu, nikad nije vidjela ni novčića od tih 1,5 milijuna dolara. Zbog problema s poreznom upravom morala je prodati svoje domove na Manhattanu i u Southamptonu te srediti dugove. Sve je to stoički odradila i nastavila dalje.
Njezin posljednji kreativni napor bila je knjiga “The Rainbow Comes and Goes: A Mother and Son on Life, Love and Loss” koju je napisala sa sinom Andersonom Cooperom. Iste godine oboje su sudjelovali u dokumentarcu koji je Liz Garbus snimila za HBO, “Nothing Left Unsaid: Gloria Vanderbilt and Anderson Cooper”, koji prikazuje niz iskrenih razgovora između majke i sina te govori o njihovoj obiteljskoj povijesti.
- U usporedbi s majčinim, moj život je poprilično dosadan. Otkako mi je kao 10-godišnjaku umro otac uvijek sam bio spreman za sljedeću katastrofu koja vreba iza ugla - rekao je tada Cooper i u jednoj rečenici savršeno opisao svoju majku:
- Moja mama, pak, uvijek vjeruje da iza ugla čeka sljedeća velika prilika.