Na fotografiji koju je engleski reprezentativac Dele Alli (22) objavio nakon pobjede nad Švedskom naizgled je sve uobičajeno: na slici su pored njega njegovi roditelji, Alan, Sally, brat Harry i djevojka Ruby. No ipak nije sve kako se čini. Naime, ne radi se o njegovim pravim roditeljima već ljudima koji su ga posvojili nakon što mu je majka alkoholičarka otežavala treniranje nogometa, piše Daily Mail.
Engleskog nogometaša kao tinejdžera je neslužbeno posvojila obitelj Hickford. Sam Dele rijetko komentira svoju obiteljsku situaciju, kaže tek da je vrlo 'komplicirana'.
Njegova biološka majka Denise živi u Milton Keynesu, a otac Kenny u Houstonu u Teksasu. No Dele već neko vrijeme ne živi ni s majkom ni s ocem, već s obitelji koju je sam odabrao i koja ga je uvijek podržavala na njegovom putu do vrha svjetskog nogometa.
Prije dvije godine čak je izbacio prezime Alli jer se s njime naprosto nije mogao poistovjetiti, pa mu na dresu sada piše samo Dele.
Bamidele Jermaine Alli rođen je 1996. u obitelji Engleskinje Denise i nigerijskog biznismena Kehinde 'Kennyja' Alli. Par se ubzo rastao, a Kenny je preselio u SAD.
Denise je već imala dvije kćeri iz dvije prethodne veze, a sedam godina nakon Deleovog rođenja, dobila je još jednog sina s četvrtim partnerom. No i ta je veza ubrzo propala.
U intervjuu koji je dao 2016., Dele o svojem mlađem bratu priča s neskrivenom ljubavlju i kaže da je on uvijek bio 'njegov mali privjesak'. No kad govori o ostatku obitelji, jednostavno kaže da je ta situacija prilično komplicirana.
U jednom se trenutku s ocem preselio u Nigeriju. Njegova majka kaže da je to bilo kad je imao pet godina, no otac Kenny tvrdi da mu je bilo devet godina. Bilo kako bilo, mali je Dele već zarana pokazao veliki talent u baratanju loptom. S 11 godina živio je ponovno u Engleskoj i svaki slobodni trenutak provodio igrajući nogomet na ulici.
'U blizini je bilo jedno parkiralište gdje sam se igrao s prijateljima. Postavili smo bicikle tako da su služili kao vratnice. Mislim da se to još uvijek može prepoznati u mojoj igri danas. Na Youtube-u sam gledao razne trikove s loptom i kasnije ih uvježbavao', kaže Dele.
U klubu City Colts i kasnije MK Donsu, njegov je talent primijetio trener Mike Dove.
'Imao je vrlo teško djetinjstvo i te su formativne godine bile presudne za njegovu otpornost. Zbog toge uopće nema straha. Ništa ga ne brine', kaže Dove.
Najbolji školski prijatelj bio mu je Harry Hickford. Povezala ih je ljubav prema nogometu i igrali su za istu momčad.
No Deleova majka upala je u probleme. Počela je previše piti i situacija u njihovom domu postala je prilično kaotična. Često nije mogao doći na treninge.
Kad mu je bilo 13 godina, pojavilo se rješenje: preselio se u dom Hickfordovih, nekih desetak kilometara od njegove kuće. U početku je tri dana tjedno odlazio Hickfordovima na čaj, a nakon nekog vremena je počeo ondje i spavati. Živio je tamo pet dana u tjednu, a majku posjećivao preko vikenda, no i to se ubrzo prorijedilo te je kući dolazio tek jednom mjesečno ili rjeđe.
Denise, koja sada radi kao čistačica, kaže da je odluka da ga pusti živjeti s Hickfodovima za nju bila veoma bolna, ali, pokazalo se, ispravna.
'Morala sam ga pustiti kako bi imao bolju budućnost. Srce mi se slamalo, no to je bila prava odluka', rekla je Denise.
'Znala sam da može ispuniti svoj san o igranju nogometa jedino ako bude živio s drugom obitelji. Bilo mi je jako teško pustiti sina, no ispalo je da je to za njega bio spas. Sva djeca u Daleovoj okolini su pušila, svađala se i krala pa sam se bojala da će povući i njega.'
Dale se s time slaže.
'Već kao vrlo mali, upao sam u loše društvo. Nogomet je bio sjajan način da sve to ostavim iza sebe. Imao sam sreće što sam upoznao ljude koji su mi pomogli u najtežim trenucima i pomogli mi da izrastem u osobu kakva sam danas.'
Svoje biološke roditelje nije vidio otkako je potpisao za Tottenham 2015. godina.
Daleova majka Denise prošli se tjedan požalila medijima da je jako boli taj jaz između njih, da redovito prati sve utakmice prvenstva, no da su svi njezini pokušaji da stupi u kontakt sa sinom odbijeni.
I Daleov otac je došao iz SAD-a kako bi vidio sina, no ni on nije uspio. 'Jako me boli to što ga ne mogu ni vidjeti, ni razgovarati s njim. Dale je navodno rekao svojoj sestri da me nikad nije bilo dok je odrastao, no ja to svejedno ne mogu razumjeti. Živio je sa mnom godinama i uvijek sam bio tu za njega i u emocionalnom i u financijskom smislu.'
Dale je ipak ostao u kontaktu sa svojim polusestrama, Barbarom i Becky. Svojoj je obitelji uvijek financijski pomagao, no u jednom je trenutku osjetio da mora prekinuti sve veze.
U međuvremenu je postao još povezaniji s Hickfordovima. Sve donedavno živjeli su zajedno u predgrađu Milton Keynesa, a kad je zabio svoj prvi međunarodni gol u prijateljskoj utakmici protiv Francuske, Hickfordovi su ga odveli u McDonalds na sladoled.
Harry Hickford, kojeg Dele zove bratom, sada je njegov menadžer. Njih dvojica čak i žive zajedno u 2,25 milijuna vrijednoj kući u Hertfordshireu.
Harryjev otac Alan, u međuvremenu je postao direktor firme Dele Alli Promotions Limited koja brine o Deleovoj zaradi od raznih sponzorstava. 2017. godina tvrtka je zaradila više od milijun funti, a godinu dana ranije oko 250.000.
Dele posjeduje 50 posto dionica tvrtke, a Alan i Sally po 25 posto. No Alan osim te tvrtke, uspješno vodi još četiri nevezane uz nogomet.
Iako se službeno posvojenje nikad nije dogodilo, Dele Hickfordove smatra svojim roditeljima. Mark Robinson, menadžer bivšeg Deleovog kluba MK Dons, kazao je da su Alan i Sally fenomenalni i da sjajno vode i podržavaju mladog Delea.
U posljednje vrijeme priča se o Deleovom prelasku u Real Madrid koji je navodno za njega ponudio 50 milijuna funti. Spursi su na to odgovorili ponudivši Deleu 100.000 funti tjedno.
Dele je u međuvremenu postao tipični nogometaš: voli video igrice, vozi skupocjeni Bentley i izlazi s manekenkom Ruby Mae (23).
Kao i mnogi drugi sportaši, vrlo je praznovjeran. I dalje nosi iste štitnike koje je nosio kad mu je bilo 11 godina, a kad obuva kopačke, uvijek prvo obuje desnu.
Čelnik MK Donsa, Pete Winkelman, kaže da je jako ponosam na Delea.
'Kad pogledate kako je težak život imao i kakvu je snagu uspio pronaći, iskreno vjerujem da bez nogometa ništa od toga ne bi bilo moguće. Sva zasluga pripada Deleu. On je taj koji je iskoristio sve šanse.'
I Dele se slaže s tim: 'Još kao mali sam naučio da ništa nije zagarantirano. Uspio sam u namjeri da mi nogomet bude posao, no za sve u životu se treba boriti.'