Tragajući po bespućima svojeg kompjutera o tome što sam minulih godina napisao o Eurosongu, naletio sam i na jedan citat Zorana Predina.
Naime, u putopisno-memoarskoj knjizi “Druga žena u haremu”, opisujući atmosferu na Eurosongu 1994. u Dublinu, Predin je zapisao da je Europa ujedinjena u “Savezne države praznoglavih Barbika koje se s ljepotanima s hotelskih terasa preko noći postave na pozornicu i misle da su muzikanti” dok “samo mi stari prdonje uzalud još očekujemo glas i sluh”.
Komad umjetnosti
I pjesmu, ako smijem dodati. Doduše, ta “pjesma” se dogodila kad je 2017. godine portugalski Salvador Sobral, uz autorsku pomoć sestre Lusie, otpjevao dirljivu easy listening baladu “Amar Pelos Dois”. Nažalost, ta skladba bila je jedini komad umjetnosti, pa i prave glazbe na Eurosongu u 21. stoljeću jer malotko na Eurosongu slijedi Sobralovu misao o tome da “glazba ne bi smjela biti vatromet nego osjećaj”.
Mogli bismo konstatirati da je Eurosong od početaka sredinom 50-ih pa do konca 60-ih bio izlog solidne i raznolike europske pop-glazbe, a u 70-ima je iznjedrio ABBA-u, koja postaje ultimativni globalni pop-bend.
Ludo gledan obiteljski reality
U 80-ima Eurosong, unatoč sudjelovanju pokoje (buduće) zvijezde poput Celine Dion (1988. za Švicarsku), iz godine u godinu gubi smisao, a u 90-ima, nakon pobjede Tota Cutugna u Zagrebu s “Insieme: 1992”, postao nešto poput prezentacije glazbenog etno-pop neukusa novouspostavljenih država Europe. U 21. stoljeću i taj će trend s vremenom zamrijeti da bi ga naslijedio sveopći (dance) pop-kič i poligon glazbenih bizarnosti onkraj nevjerojatnog, zabava za LGBT zajednicu, ali i ludo gledan obiteljski reality show s pokojom baladom koja odskače od dominantnog trenda.
No, kako ispravno konstatira kolegica Pavica Knezović-Belan, mi na “uskrsloj” Dori nismo uspjeli ponuditi ni trash ni camp, “jer i za to treba imati talenta”.
Eurosong i dalje pogrešno shvaćamo kao svojevrsnu potvrdu državnosti, suvereniteta i velevažni estradni natječaj, pa i značajan glazbeni festival premda putem njega gotovo nitko izvan svoje zemlje nije napravio ni K od karijere. I k tome još ispadamo izgubljeni u vremenu, prostoru, trendovima i stilovima. Barem se takvom ovom kroničaru doima “The Dream” Roka, s krilima u sjeni mentora Jacquesa Houdeka.
Okej, naša pretenciozna i u toj pretencioznosti totalno demode pjesma zadovoljila je barem jednu od kategorija Eurosonga, a to je kič, no ništa više od toga.
A kako u odnosu na našu stoje druge zemlje s pjesmama koje su odlučile poslati? Za sada je uz našu poznato šesnaest takvih skladbi, pa krenimo abecednim redom zemalja jer i nakon Eurosonga gledatelji pamte samo zemlju pobjednicu. Teško da će se već idućeg dana sjetiti imena pobjednika ili naslova izvedene pjesme. Jer bitan je tek subotnji TV šou nad kojim slini i “izumitelj” X Factora i sličnih reality TV natječaja Simon Cowell.
EUROSONG - Slovenci su izvrsni, talijanski hip hop je cool
1, ALBANIJA, Jonida Maliqi - Ktheju tokës
Albanija je ove godine odlučila poslati svoju Ninu Kraljić. Tako barem zvuči crnokosa Jonida uz bubnjeve, dašak etna i sintesajzerske tepihe izvučene iz davnih hitova Enyje. Pompozno, isprazno i dosadno. Jonida je zgodna, ima i voluminozan glas, ali njezino meketanje uz ovakvu podlogu ne vodi ničemu.
2. AUSTRALIJA, Kate Miller-Heidke - Zero Gravity
Australija se već koju godinu natječe kao zemlja gost, a ako pobijedi, ima pravo odlučiti koju će europsku državu uvaliti u trošak organizacije Eurosonga. S ovakvom pjesmom, Kate Miller-Heidke, očito njemačke gore list, nepodnošljivim operetnim jodlanjem ide tragom Kate Bush “za siromašne” (plus humpa-cumpa dance). Nadam se da neće pobijediti i kojim slučajem Hrvatskoj uvaliti trošak održavanja Eurosonga jer onda doista možemo proglasiti bankrot. Haljinu (na štulama) sam već negdje vidio, a “Zero Gravity” ima silu privlačenja koliko i naslov pjesme. Nula. Toliko zaslužuje i bodova.
3. CRNA GORA, D-Moll - Heaven
Vidjela žaba da i konje potkivaju, pa i ona digla nogu. Tako otprilike zvuči crnogorski pokušaj prištekavanja u matricu euro-popa. Milijun puta smo čuli slične pokušaje i slična vokalna prenemaganja zbog kojih Balkan ostaje Balkan, čak i kad glumi da to nije.
4. ČEŠKA, Lake Malawi - Friend Of A Friend
Lake Malawi je češki (indie) pop-bend Alberta Černyja čiji je cilj da jednog dana nastupi na Pyramid Stageu najvećeg svjetskog open-air festivala Glastonbury. Preko Eurosonga, to mu neće poći za rukom iako je “Friend Of A Friend” catchy pop-pjesmica na tragu ostvarenja Petera, Bjorna & Johna, samo slabija. No dobro, Lake Malawi je barem pogodio desetljeće u kojem se natječe i donekle zna što želi, a i to je nešto.
5. DANSKA, Leonora - Love Is Forever
Ova bivša klizačica je simpa, ležerna i dopadljiva jer joj je takva i pop pjesma s daškom folka i jazza. Da pojednostavim stvari, zvuči onako kako bi zvučala i hrvatska pjesma natjecateljica da smo kojim slučajem na Eurosong odlučili poslati Antonelu Doko koja se otpočetka karijere fura na australsku one-hit pjevačicu Gabriellu Cilmi. Slatko i ljepljivo, ali na dobar način. Ne bih imao ništa protiv da dospije visoko.
6. ESTONIJA, Victor Crone - Storm
Estonija je odučila uzeti švedskog pjevača da je zastupa na Eurosongu. “Storm” Victora Cronea započinje poput poluakustične folky/country pjesmice u stilu Mumford & Sonsa, a potom se pretvara u elektronizirani dance-pop s lakopamtljivim refrenom. Nije moja šalica čaja, ali za Eurosong je u gornjem domu kvalitete.
7. FRANCUSKA, Bilal Hassani - Roi
Francuska je u Izrael odlučila poslati pjevača arapskog podrijetla koji izgleda kao žena. Bolju provokaciju za domaću i vanjsku uporabu teško je zamisliti, ali da me ne biste shvatili kao homofoba: ja protiv toga nemam ništa. Moj problem je što me se Bilalova pjesma “Roi”, unatoč dopadljivom glasovirskom uvodu, na emotivnoj razini dotiče bitno manje nego njegova pojava jer se u njoj događa premalo toga zanimljivog. Baš kao onomad kad je za Srbiju s “Molitvom” pobjedu osvojila Marija Šerifović.
8. ITALIJA, Mahmood - Soldi
Alessandro Mahmoud, rođen u Milanu 1992. godine od majke Talijanke i oca Egipćanina, pobjedom na Sanremu “zaradio” je sudjelovanje na Eurosongu, ali i napade od talijanskih fašista. Zbog podrijetla, naravno, a ne zbog pjesme “Soldi”, koja baštini i nešto od Jovanottija i od Ramazzottija. Usput, Mahmoodova s nešto hip-hopa i dubstepa modernizirana canzona i za Sanremo je i za Eurosong prilično cool.
9. LATVIJA, Carousel - That Night
Da je skladba latvijskog benda Carousel prosjek Eurosonga, taj bi se festival moglo i ozbiljno shvatiti jer “That Night” je fina pjesma s raskrižja americane, country, folk i indie-popa. Sjetna i mistična, nenametljiva i elegantna, s istaknutom akustičnom gitarom i medenim glasom Sabine Žuga.
10. LITVA, Jurijus - Run With The Lions
Pristojan pop latvijskog kandidata Jurijusa, čiji je glavni adut lijepi falseto, no u masi drugih skladbi njegova “Run With The Lions” mogla bi se zagubiti. Naime, previše smo sličnih skladbi čuli proteklih nekoliko godina od niza engleskih pjevača s vrhova svjetskih top-lista kojima, dakako, ne može konkurirati. Solidno za uobičajeni prosjek Eurosonga, ali nedovoljno za pobjedu, a izvan tog natjecanja nezamjetno.
11. MAĐARSKA, Joci Pápai - Az én Apám
Možeš istjerati Mađare iz puste, ali ne i pustu iz Mađara. To bi mogao biti moto pjesme s kojom Joci Pápai predstavlja većinske vlasnike hrvatske Ine. Već je to dobar razlog da nitko iz Hrvatske ne nazove redni broj pod kojim će se natjecati, no mnogo je važniji što je njegovo lelekanje u grozno neukusnoj podvarijanti etno-folka podnošljivo koliko i miomirisi iz sisačke rafinerije koju MOL namjerava ugasiti. Dur ili mol, nebitno, ova naricaljka totalan je fol.
.jpg)
S!sters
12. NJEMAČKA, S!sters - Sister
Jedna crnka, druga plavuša, a zajedno se S!sters predstavljaju generičkim R&B/pop hibridom “Sister”. Možda bi bilo dojmljivije da pjevaju na njemačkom, ovako previše podsjećaju na stotine pjesama koje smo već čuli od znatno popularnijih i kvalitetnijih izvođača. Doduše, refren bi mogao zacimati neke glasače. I ne, nisu sestre. A ni pamtljive poput španjolskog dua Baccara.
13. RUMUNJSKA, Ester Peony - On A Sunday
Otkako se Rumunjska natječe, često su iz te zemlje na Eurosong dolazile neke od najbizarnijih bezvezarija. Ovaj put takvu “zabavu” ne nudi njihova pjevačica Ester Peony, čija “On A Sunday” više ide tragom angloameričkog popa s prizvukom tamošnjeg folka i nu-soula, a to i nije čudo jer je odrasla u Montrealu. Nije loše, ali izvan Eurosonga niti bogznašto.
14. SLOVENIJA, Zala Kralj & Gašper Šantl - Sebi
Ovo je toliko dobro da bih i osobno doma slušao, a to je najveća pohvala koju mogu izreći kad je posrijedi bilo koja skladba s bilo kojeg Eurosonga. Uz to, “Sebi” mladog dua koji tvore poput lahora nježna Zala Kralj za mikrofonom i decentni Gašper Šantl za sintesajzerom, gitarom i ritam-mašinom pripada u gornji dom kvalitete synth-popa i post-dubstepa. Zamislite da netko stopi Lorde i The xx u jedno i shvatit ćete koliko je “Sebi” ispred bilo čega što se dosad moglo čuti od ovogodišnje ponude s Eurosonga. Da samo ja odlučujem, Zala Kralj & Gašper Šantl bili bi pobjednici. Ovako, mogao bih ih ureknuti, jer nikada ne valja podcijeniti neukus žirija i televoting glasača s pripadajućim geopolitičkim interesnim sferama.
15. ŠPANJOLSKA, Miki - La Venda
Ova poskočica izvjesnog 23-godišnjeg Mikija iz Barcelone mogla bi dospjeti visoko jer se izrazito lako lijepi za uho, makar bila posrijedi blesasta pjesmica za plažu. S harmonikom, trubom i bendžom. Na sreću, nije antipatično, ali ni u rangu “Macarene” muškog dua Los Del Rio ili “The Ketchup Song” ženskog kvarteta Las Ketchup, a i tisućama milja daleko od Manu Chaoa.
16. VELIKA BRITANIJA, Michael Rice - Bigger Than Us
Premda je Eurosong prilično gledan i popularan u Velikoj Britaniji, tamo nikome ozbiljnom već godinama ne pada na pamet da ode na to natjecanje, nego Eurosong ostavlja luzerima, kao što su danas popularni, a sutra već anonimni (polu)finalisti ovih ili onih talent-šou programa. U skladu s time, Michael Rice je poput (slabe) imitacije Johna Newmana (manje) i Sama Smitha (više), kako glasom, tako i frizurom (najviše).