Poznata glumica, jedna od ljubimica kinematografije bivše Jugoslavije, Marija Baksa, umrla je u 74. godini života, javljaju Novosti.rs. Preminula je u svom stanu u Beogradu, a uzrok još uvijek nije poznat.
Rođena je u Osijeku, no većinu života živjela je u Rimu, nešto u Americi, a na koncu se smjestila u Beogradu.
Popularnost je stekla 70-ih godina prošlog stoljeća, ulogama u filmovima ‘Kiklop’ nastalom prema klasiku Ranka Marinkovića i ‘Davitelj protiv davitelja’. Prvi zapaženiji film bio je ‘Svi bokseri idu u raj’, a posebno je kritiku i publiku osvojio onaj ‘Mlad i zdrav kao ruža’, prenosi Slobodna Dalmacija.
O njenim glumačkim sposobnostima nije nikada bilo dvojbe, no Marija Baksa glasila je i za jednu od najljepših žena u regiji. Ljepotica je toliko oduševljavala da postoji i jedna beogradska legenda njoj u čast - navodno su, kako pišu Novosti, muškarci koji bi sjedili po kafićima odgrizali komade stolova kada bi ona prolazila Jevremovom ulicom u centru Beograda.
Čim je kročila na javnu scenu postala je jedna od miljenica čitave Jugoslavije, a i dan danas se priča o njenoj fatalnosti i misterioznosti. Zahvaljujući zanosnoj ljepoti i zelenim očima uspoređivali su je s Avom Gardner i Catherine Deneuve. Navodno je imala velik broj udvarača pa ne čudi da su je smatrali femme fatale na ovim prostorima.
Marija je snimala filmove i van Apenina i Balkana, među kojima je najpoznatiji ‘Tajna Cosa Nostre’.
Baksa je bila u braku s biznismenom Milojkom Veljovićem s kojim je dobila kćer Taritu koja i danas živi u Rimu, piše Blic. Njezina druga velika ljubav bila je arhitektura zbog koje je i došla u Italiju. Sa studijem je došla do kraja, no nikad nije završila jer nije položila posljednja dva ispita.
Kako je ispričala početkom osamdesetih u intervjuu za Yugopapir, u Italiju je došla na nekoliko mjeseci s namjerom da odradi praksu za arhitektonski fakultet, no često su je posjećivali filmaši pa je na koncu potpisala trogodišnji ugovor s producentskom kućom slavnog Dine De Laurentiisa. Tad je imala priliku glumiti s Linom Venturom, Charlesom Bronsonom i Budom Spencerom.
Osim toga počela se baviti slikarstvom pa je u Italiji imala i samostalnu izložbu, a bila je poznata i kao kolekcionarka, a posebno mjesto u kolekciji imali su domaći slikari. Poznavala je i Federica Fellinija, no s njim nije surađivala.
- Zašto me nije bilo kod njega, mislite? Vrlo ga dobro poznajem i izuzetno cijenim i kao čovjeka i kao redatelja. Ali, njegove glumice su, po pravilu, gotovo duplo veće i teže od mene - rekla je za Yugopapir.