Naravno da smo konzultirali povjesničare, izjavila je scenaristica serije “Sulejman Veličanstveni” Meral Okay (umrla je u travnju ove godine) u solidnom dokumentarcu o nastanku najuspješnijeg TV projekta u povijesti turske televizije. “Ali nismo se dali impresionirati ako sve u našoj priči nije odgovaralo činjenicama. Nisam htjela da junaci govore uštogljeno kao u starim turskim spektaklima, a ni da radnja bude spora i razvučena. Željeli smo napraviti modernu, dinamičnu seriju koja će zaintrigirati suvremenog gledatelja.”
Jesu li u tome uspjeli? U “Sulejmanu Veličanstvenom” zbilja ima svašta. Golemi budžet - za turske standarde - vidi se u scenama u kojima su uz pomoć kompjutora dočarani brodovi na Bosporu te kasnije sultanova flota na Dunavu, scenama bitaka - kada se za njima ukaže potreba - nema većih prigovora, a legendarni Topkapi, evociran u TV studiju, djeluje impozantno.
Turci prikovani uz TV
Ono što Meral Okay nije rekla u tom dokumentarcu nameće se nakon gledanja prvih desetak epizoda prve sezone: to je serija koja pokušava privezati uz mali ekran kako žensku tako i mušku publiku. Prvoj će imponirati elementi sapunice, drugoj evokacija povijesti te kombinacija pustolovnih i ratnih elemenata. Glede domaćeg terena “Sulejman Veličanstveni” postigao je pun pogodak. Cijela se nacija (usprkos žestokim protestima konzervativnih struja, iznerviranih povijesnim neautentičnostima te hedonizmom) bacila na proučavanje osmanlijskog razdoblja, pa čak su i glumci u seriji priznali da su pogriješili što su ga dotad zanemarivali. U Turskoj muškarcu nije bila sramota priznati da uživa s ostatkom obitelji u tom hitu i da jedva čeka naredni nastavak.
Peripetije u haremu
U zemljama u koje “Sulejman Veličanstveni” stiže kao uvozni proizvod situacija je nešto drukčija. Teško je zamisliti nekoga u Srbiji ili Njemačkoj da nakon gledanja prve sezone počne s interneta naručivati knjige o zbivanjima u 16. stoljeću, međutim, da je u pitanju atraktivan proizvod - o tome nema zbora. Ipak, to nije ništa drugo do raskošno producirana kostimirana sapunica.
Njezin su glavni adut peripetije u Sulejmanovu haremu, koji u ovoj seriji nije nikakvo, za uljeze, zabranjeno mjesto, kakvim ga dosad obično prikazivalo, nego prilično liberalan kutak u Topkapiju u kojem sultanove priležnice paradiraju u prekrasnim haljinama i rade jedna drugoj o glavi (znakovito, jedina žena pokrivena lica u prvoj sezoni je Talijanka Viktorija, kojoj je osujećeno vjenčanje u zemunskoj utvrdi). Otmjena Mahidevran ( Nur Fettahoglu), koja je prva sultanu rodila nasljednika, malog Mustafu, zgrožena je što je njezin gospodar odabrao novu ljubavnicu, i to drsku pravoslavku Aleksandru ( Meyrem Uzerli, koja povremeno podsjeća na mladu Špelu Rozin, producenti su pronašli u iz Njemačkoj).
Onur neće razočarati
Borba između njih tri uključuje sva moguća sredstva, od tučnjave šakama, trovanja, pa do prisilnog vjenčanja i slanja iz Topkapija. Taj dio predstavlja vrhunsku sapunicu i može mu se prigovoriti jedino pretjerano razvlačenje radnje. Povijesni i pustolovni aspekt poprilično je slab. Tvorci serije možda su smatrali da prave tursku inačicu “Igre prijestolja”, no priča o Sulejmanovim osvajanjima te gloženjima u Vatikanu, Mlecima i Budimu više podsjeća na nekad popularnu hrvatsku seriju “Stoljetna eskadra”, koja se početkom šezdesetih godina emitirala uživo.
Kako se u svemu tome snalazi Halit Ergenç, koji igra Sulejmana Veličanstvenog? Onur iz “1001 noći” ni ovaj put neće razočarati gledateljice.
Može li u nas “Sulejman Veličanstveni” postati fenomen? Gledanost će biti velika, ali samo među publikom koja već obožava takvu TV zabavu. “Sulejman Veličanstveni” je hibrid koji može zabljesnuti, ali u odnosu na razvikane telenovele je inferiorniji.
Sulejmanov veliki pohod na Srbiju
‘Beograd je sad osmanlijska zemlja. Vidjet ćete Sulejmanovu pravičnost. Nema poreza za narednu godinu, a utvrda će biti obnovljena sredstvima iz državne riznice’. Tako zbori Sulejman Veličanstveni nakon što je osvojio Beograd, no da ne bi bilo zabune, ta utvrda u 16. stoljeću nije bila pod srpskom nego mađarskom vlašću i u njoj je stanovništvo, uglavnom vojnici - bilo nacionalno izmiješano. Sulejman kreće na Srbiju da bi ugrozio mađarskog kralja Ladislava i prodro u Europu, a drugi mu je cilj da se Sredozemno more pretvori u ‘osmanlijsko jezero’. Uzgred, prema tvrdnji povjesničara Branislava Đurđeva, Turci su uveli u Srbiji napredniji feudalni sustav od onoga kojeg su nametali domaći vlastodršci. Bune potkraj 18. i u 19. stoljeću izbile su zato što se Osmanlijsko Carstvo već počelo raspadati i nije bilo nekadašnje političke i socijalne stabilnosti.
Zavedenim je ženama darovao nakit
Meral Okay unijela je poprilično izmjena u arhitekturu Topkapija: trebali su joj balkoni na kojima se Ibrahim mogao nijemo udvarati Hatice i svirati joj violinu, pa ih je i zahtijevala od scenografa. Na njima se i Hürrem posvađala s Ibrahimom zato što Sulejmana suviše opterećuje državnim poslovima, no tako nešto u stvarnosti bi bilo nezamislivo.
Serija demonstrira upravo fantastičan rad na odjeći, svim vrstama uniformi, i na prostorima u kojima se likovi kreću. Dok Sulejman razgovara sa svojim savjetnicima, ne možete ne zamijetiti da svaki čin i položaj zahtijeva drugačiji način odijevanja. Najmaštovitiji posao obavile su kostimografkinje koje su se brinule za ‘stanarke’ Sulejmanova harema. Robinje koje Sulejman nije nijednom odabrao da s njim provedu noć ujedno su i najskromnije odjevene, no one koje ga uspiju zavesti obasute su nakitom i najskupocjenijim tkaninama.