PRVAKINJA DRAME

FOTO Sandra Lončarić: Glumac mora imati buran privatni život

ZAGREB - Prvakinja drame HNK u Osijeku Sandra Lončarić Tankosić posljednjih dana živi svoje sretne profesionalne trenutke. Nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji glavne ženske uloge za ulogu psihijatrice Vere u drami “Paralelni svjetovi” potvrda je da je osim vjerne publike Sandrin rad prepoznala i struka, iako za ovu prekrasnu Slavonku rođenu u Švicarskoj to nije prvi susret s nominacijama.

Već je to doživjela 2001. u kategoriji najboljih mladih glumica te 2008. godine u kategoriji epizodnih uloga. Hoće li treća biti sreća, pitamo Sandru u stanci između proba za novu predstavu HNK u Osijeku i snimanja spotova za reklamnu kampanju MUP-a “Život bez nasilja”.

Vjerovala u sebe

- Iskreno, meni je i nominacija sama po sebi dovoljna nagrada, jer sam već izabrana među tri najbolje glumice u masi odličnih glumica. Doista sam zadovoljna i samim činom nominacije, što govori da je prepoznat moj rad, ali i da je prepoznata ova odlična predstava koja ima ukupno četiri nominacije.

Osim toga, to je velika nagrada i za ovu kuću koja se već godinama bori s nedostatkom glumaca - kaže Sandra, priznajući da predstave svojih konkurentica Jagode Kralj Novak i Nine Violić nije gledala, no ističe da ih poznaje kao odlične glumice koje su sasvim sigurno zaslužile nominaciju.

- Intimno sam se nadala nominaciji jer sam iz reakcija publike vidjela da ona u njima izaziva ogromne emocije, tako da sam nekako osjećala da bi to moglo biti to.

Zrači optimizmom

Zadovoljna sam i sretna, no nije mi to sada presudno, jer sam prije svega umjetnica, a razmišljanje o nagradama nije umjetničko razmišljanje.

Uživam u trenucima kada i do sitnih sati kreiram ulogu - istaknula je glumica koja zrači vedrinom i optimizmom, a što je možda bilo i presudno 1992. godine kada je sasvim slučajno upala na audiciju Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu - studij u Osijeku.

- Do tada o glumi nisam nikada razmišljala, pa čak ni tada kada sam došla na audiciju, jer me više privukla činjenica da ću imati mogućnost jednodnevnog izleta u Osijek i da će mi sati u školi biti opravdani - kroz smijeh se prisjetila svog ulaska u svijet glume.

- Bila sam u trećem razredu Jezične gimnazije u Našicama, gdje se obitelj doselila nakon povratka iz Švicarske, kada nam je došla obavijest da se u Osijeku održava audicija za glumačku akademiju - u dahu se prisjetila i dodala:

- Jedini dodir s publikom bili su mi nastupi u folkloru, pri čemu sam na tim nastupima recitirala slavonsku poeziju, a s time sam nastupila i na audiciji, jer sam to jedino znala napamet i prošla sam kao jedina. No, morala sam hitno prekinuti redovno školovanje i tu četvrtu godinu gimnazije i prvu godinu akademije dala sam u jednoj godini. Život mi se promijenio u roku od sedam dana, no svakim danom sam se zaljubljivala u ovaj posao. Vjerojatno me neki moj anđeo doveo tada u Osijek.

Prve uloge su najdraže

Danas je iza nje oko 50 kazališnih uloga, pet filmova, među kojima i “Zavaravanje” koji joj je 1998. godine donio Zlatnu Arenu za najbolju glavnu žensku ulogu, telenovela “Dolina sunca”, dramske serije... Sve u svemu, prilično bogat životopis. Postoji li među svim tim ulogama i neka s kojom se možete poistovjetiti i u privatnom životu?

- Za glumca je dobro da ima bogat privatni život da bi sve uloge shvatio na pravi način. Svaku ulogu koja mi dođe pokušavam shvatiti iz vizure sebe i kako bih ja reagirala u nekoj situaciji. Uglavnom tako nalazim i odgovore za reakcije likova koje igram. Najdraže su mi one prve uloge, kojima sam počela svoju karijeru. U kazalištu to je uloga Ligeje u predstavi ‘Smrt Ligeje’, gdje sam dobila priliku još kao studentica odigrati ženu puno stariju od sebe, koja ima puno tajni, gorčine... Prava glumačka poslastica, a na filmu uloga Stele u filmu ‘Zavaravanje’ za koju sam i bila nagrađena Velikom Zlatnom Arenom.

Tekstovi idu sami od sebe

Inače, nikada svoje uloge ne glumim u privatnom životu, osim ako je riječ o nekoj zezanciji - ističe osječka glumica, koja podjednako voli sve žanrove, a nerijetko joj se znalo događati da se u jednom danu mora prilagoditi dvjema različitim ulogama. Jednoj za kazalište, a drugoj za seriju.

- To je fascinantno. Mi glumci imamo neke fileove u glavi gdje spremamo sve te tekstove.

Da me sada pitate dio teksta iz predstave ‘Fragile’ koja je aktualna na repertoaru, ne bih ga znala reći. No, kada dođem u prostor te predstave i u tu scenografiju, file se otvori i tekstovi idu sami od sebe - objasnila je, a ovih dana na daskama HNK u Osijeku igra upravo “Paralelne svjetove”.

Buran život

U kazalištu priprema i glazbenu ispovijest Slavonke koja je imala buran život - od ljubavi prema strasti i raskalašenog života do ponovnog čekanja da joj se vrati ljubav. - Ovom smo prilikom taj svevremenski tekst upotpunili s puno lijepih tradicionalnih pjesama, plesova, tamburica. Meni je to intimno vrlo bitna predstava i sa sigurnošću mogu reći da je uloga Tene ona koju sam oduvijek željela igrati. Ona je za mene ženski Đuka Begović - ističe Sandra, koja s posebnim emocijama priča o svom novom glumačkom izazovu.

- Ja sam Slavonka u duši i meni je ovo drag tekst, a pisan je na izvornom slavonskom jeziku, ikavici, pri čemu mi je pomagala gospođa Ana Cvenić koja je veliki stručnjak u tom području.

Turci imaju emociju

Čavrljajući sa Sandrom, pitali smo je kako doživljava tursku invaziju na hrvatske TV ekrane, prije svega Šeherezadu i Onura, gdje je upravo velika veza tradicionalnog i modernog.

- Pogledala sam nekoliko epizoda. Gledatelji vole vidjeti emociju u očima glumca, a ova serija to ima, redateljski je vrlo zanimljiva, a isto tako i vizualno, rađena je u vrlo bogatoj produkciji - objasnila je Sandra i dodala da ne treba podcijeniti ni naše hrvatske serije koje imaju odličnu gledanost.

- Upravo je naša telenovela ‘Dolina sunca’ prva koja je emitirana paralelno na televizijama cijele regije, što je velik uspjeh naše produkcije. Nažalost, ekonomska situacija odražava se tako da je sve manje novih projekata, kako televizijskih tako i filmskih - smatra Sandra, koja se u Osijeku osjeća kao u prirodnom, domaćem ambijentu i, kako kaže, nema ga namjeru napuštati, iako su to učinili njezini brojni kolege poput Krešimira Mikića, Saše Anočića, Hrvoja Barišića, Lidije Florijan.

- Lijepo mi je u Osijeku, uspijevam kombinirati snimanja u Zagrebu i obaveze u kazalištu, ovdje imam obitelj, prijatelje... - kaže glumica koja je u sretnom braku u kojem ima 7-godišnjeg sina Petra. Sandra je inače poznata i po sudjelovanju u brojnim humanitarnim akcijama.

- Veseli me sudjelovanje u takvim akcijama jer mislim da treba poticati tu solidarnost sa svima kojima je pomoć potrebna - zaključila je osječka glumica, koja na pozornici pažnju privlači i svojom pojavom, a dobar izgled i formu, kaže, održava sportom.

- Trenirala sam rukomet šest godina, udana sam za sportaša i sportski način života mi nije stran. Volim njegovati svoje tijelo i želim se u njemu dobro osjećati, a konkretno svaki dan u Petrovoj igraonici odskačem pola sata na trampolinu, a kada god stignem, na posao idem biciklom - otkrila je za kraj Sandra.

O školi u Našicama

Do 1992. godine o glumi kao profesiji nikada nije razmišljala, kada je sasvim slučajno upala na Akademiju dramskih umjetnosti u Osijeku. Do tada joj se sve to činilo samo kao zanimljiv izlet u susjedni grad, a to je bio i razlog da u školi dobije sve opravdane sate. No, sudbina je htjela drugačije...

O svojoj profesiji

Atraktivna glumica ističe da uživa kada do sitnih sati u glavi kreira svoju ulogu. Priznaje, intimno se nadala nominaciji za najbolju žensku ulogu Hrvatskog glumišta, no to je nikada nije previše opterećivalo. Kaže da je zadovoljna i sretna zbog svoje profesije

O životu u Osijeku

U Osijeku, gradu u kojem živi, osjeća se kao u prirodnom, domaćem ambijentu i, kako kaže, nema ga namjeru napuštati, iako su to učinili njezini brojni kolege. - Lijepo mi je u Osijeku, uspijevam kombinirati snimanja u Zagrebu i obveze u kazalištu, a tu mi je obitelj i mnogobrojni prijatelji.

O svojoj obitelji

Sandra je u sretnom braku u kojem ima sedmogodišnjeg sina Petra. Zahvaljujući tome što je udana za sportaša, sportski način života nije joj nimalo stran. Ističe da voli njegovati svoje tijelo i želi se u njemu dobro osjećati. - Stalno odlazim u Petrovu igraonicu gdje zajedno skačemo na trampolinu.

Izdvajamo