Mani Gotovac je nakon jučerašnjeg intervjua tportalu, u kojem se prisjetila svojih uspomena u vezi suradnje s glumicom Editom Majić u kazališnoj predstavi 'Gorki, gorki mjesec' u ITD-u, odaslala dodatno reagiranje, potaknuta mnoštvom negativnih komentara.
Naime, Edita Majić je naglo prekinula svoju karijeru i prije jedanaest godina povukla se u samostan u španjolskom gradiću Avili, a Mani Gotovac je ispričala kako je svjedočila patnjama mlade glumice, koja je doživjela nesretnu ljubav i "priču s heroinom".
"Mislila sam da neće izdržati; radila je na predstavi svaki dan i bila na rubu ponora. Bojala sam se za nju, bojala sam se i da će izvršiti samoubojstvo", ispričala je Mani Gotovac u intervjuu.
Nakon tog intervjua, Mani Gotovac je danas dodala:
"Žao mi je ako je itko u mojim rečenicama pronašao išta što bi moglo povrijediti Editu ili njezinu obitelj. Edita Majić je za mene žena ljubavi, velika umjetnica i, na neki način, moja kćerka. Očajna sam i tužna zbog zluradih komentara i ispričavam se Editi i njezinoj mami ako sam ih nehotice povrijedila. I tužna sam zato što se svim onim što sam govorila o Editi želi manipulirati i upotrijebiti u hajci protiv mene."
Pismo 'prijatelja Edite Marije od Križa'
U međuvremenu se pojavilo i pismo 'prijatelja Edite Marije od Križa', koji se poimence pod njega nisu htjeli potpisati, pravdajući to željom da si ne priskrbljuju 'ništa od jeftinog populizma na njen račun'.
U pismu, između ostalog, navode da noćas nisu spavali te opovrgavaju tvrdnju da je bivša glumica u samostan otišla zbog heroina.
'Svi mi njeni prijatelji jučer smo tugovali. Ne zato jer je netko otkrio javnosti dugo čuvanu tajnu ili zato jer je netko izrekao gomilu besramnih laži, već stoga što postoje ljudi koji su spremni uniziti bilo kakvu, i bilo čiju istinu samo zato jer je ne razumiju. Vi ne možete shvatiti da netko može ostaviti ovaj svijet radi svoje duboke vjere i uvjerenja da tom istom, jadnom svijetu može pomoći još samo usrdna molitva. U vašoj svijesti ne može postojati nešto što ne razumijete, a ako već postoji, onda ćete to svesti na mjeru koju možete razumjeti. Koja je vaša mjera, pitamo? Koja je mjera ljudskosti koju vi shvaćate? Koliki i kakvi su vaši ljudski kapaciteti? U kakvoj mjeri ste vi ljudi koji rade na dobru ako ste, pod zastavom istine i slobode govora na koju se stalno pozivate, spremni sve uniziti do vlastitoga mulja, jer ne možete podnijeti da netko uz vas stoji čist od bjesnila ovoga svijeta? Ono što čovjek misli to i govori, ono što govori to i čini, ono što čini to i jest. Tko ste vi? Odgovorite sebi', navodi se u pismu.
'Neki od nas su vjernici, neki to nisu, ali svi duboko poštujemo i ljubimo Editinu odluku i sretni smo s njom, jer je ona sretna. Poštovanoj publici želimo reći da je Edita prepametna i preduboka osoba da bi zbog bilo kakvih problema otišla u samostan. To je laž onih koji ne mogu shvatiti da netko može odlučiti činiti dobro i ne tražiti za to plaće, da za nekog ovaj svijet, sa svojim dugama i varkama nije dovoljan. Tko od nas nema takvih problema zbog kojih ne bi malo pohrlio u samostan? I tko može u njemu izdržati jedanaest godina samo zato jer je malo ludovao u mladosti ili bio nesretno zaljubljen? Mi smo tulumarili s Editom Majić, i mi znamo da ona nikada nije bila ovisnica o heroinu. Kako smo tulumarili i što smo radili, nećemo vam reći, jer se to nikoga ne tiče', stoji dalje u pismu.
'Prijatelji Edite Marije od Križa' nadalje tvrde da joj pomalo i zavide.
'I mi bismo se rado zatvorili u samostan na neko vrijeme, na neko vrijeme jer mi nemamo njenu vjeru i ne ljubimo čovjeka, svakog čovjeka, njenom snagom i nismo spremni toliko podnijeti da bi vi bili bolji i sretniji. Jer čak i sada, ona će moliti za vas koji preko njenog imena pokušavate ostvariti sebe i ispuniti svoje male živote, objavljujući njene privatne fotografije ili pisma i razmećući se, na brzu ruku, za tržište prigodno oblikovanim pikanterijama iz njenog života, napuhanim u veliku bombu vaše vlastite ispraznosti. I na kraju, nije istina čak ni to da Edita hoda bosa. NI toliko ne znate. Istina je da postoje ljudi koji moraju spašavati ovaj svijet, moraju bar pokušati, to je njihovo poslanje na ovoj zemlji, moraju ga spašavati pjesmom, igrom, slikom, kipom, glumom ili molitvom. Edita Majić je uvijek bila takva, tražila je put na kojem će ovim svijetom sijati dobro, a Edita Marija od Križa je pronašla taj put', zaključuje se u pismu.