U samo tri tjedna otkako je domaća erotska drama ‘7seX7’ mlade redateljice Irene Škorić stigla u kina, taj film pogledalo je više od 5000 ljudi. U hrvatskim okvirima to je izuzetan uspjeh, jer domaći filmovi u kinima postižu u prosjeku između 2000 i 3000 gledatelja, a pobjednika posljednjeg Pula film festivala ‘Kotlovina’ vidjelo je 1700 ljudi. S Irenom Škorić iza koje je 40-ak domaćih i međunarodnih priznanja uglavnom za kratkometražne i srednjometražne igrane filmove te dokumentarce kao i dva literarna - Ranko Marinković i Marin Držić, razgovarali smo o uspjehu njezinog prvog igranog filma kao i kritikama na račun ‘7seX7’.
Usmena predaja
Jeste li očekivali ovako dobru reakciju publike?
- Jesam. Definitivno mi je dalo vjetra u leđa činjenica što smo uz film otvaranja te Harryja Pottera u Puli bili najprodavaniji dan na festivalu. Treba naglasiti kako nismo imali nikakvih reklama osim za premijeru, kao i svi ostali nezavisni filmovi, dakle, preporuka za moj film išla je zapravo usmenom predajom, što je vrlo dobar pokazatelj. Već smo vratili novce koje je država uložila u film, što istina nije puno, jer smo od HAVC-a dobili samo 100 tisuća kuna za postprodukciju što je bilo dovoljno samo za kopiju DCP potrebnu za projekcije.
Najjeftiniji film
Koliki je bio budžet filma?
- To uopće ne mogu odrediti, jer smo sve radili besplatno, pa se to ne može ni izračunati. Da smo bili plaćeni i da je tehnika bila bolja, da su uvjeti snimanja bili bolji, to bi koštalo oko dva milijuna kuna. Inače, od 1991. godine do danas, film smo s najmanjim sufinanciranjem od HAVC-a, tj. nekada Ministarstva kulture, koji je sudjelovao na Pula film festivalu.
Što mislite, što je zainteresiralo publiku u vašem slučaju?
- Vjerujem da su ljudima dosadile socijalne tematike i drugi žanrovi koji se najčešće obrađuju. Željeli su nešto novo, a to moj film stvarno jest. Također, mislim da gledanost ne bi bila tolika da film nije valjao. Mišljenja sam da se nekako sve poklopilo, erotska drama kao zapostavljeni žanr u nas, zanimljiva tema, dobri glumci, drugačiji scenariji, a osim toga to je i film generacije ‘80-ih, ljudi koji su se udružili da naprave nešto novo, glumaca od kojih većina do sada nije imala prilike uopće raditi na filmu.