RAKETA IZ KAKNJA

BOSANAC U SEDAM GODINA OD ANONIMUSA DO POŠTANSKE MARKE 'Nikada nisam imao podršku države, a sad bi htjeli da se 'prislone'

    AUTOR:
    • Alen Lesički

  • OBJAVLJENO:
  • 12.10.2015. u 08:13

AFP

Te 2008. Amel Tuka bio je tek anonimni srednjoškolac iz Kaknja pokraj Zenice. Razmišljao je o fakultetu, bavio se karateom i atletiku pratio preko televizije. Sedam godina kasnije Tuka je nacionalni heroj susjedne BiH. Brončani s nedavnog SP-a u Pekingu i toliko popularan da je dobio i poštansku marku sa svojim likom. A kada je prvi put stao na atletsku stazu, nije imao ni sprinterice…

- Bilo je srednjoškolsko kantonalno natjecanje u Zenici na koje me prijavila profesorica Matilda. Dođem na stazu, a ne znam ništa. Niti sam imao opremu niti znao što je blok - evocirao je Tuka uspomene na Simposaru, međunarodnom sportskom seminaru u Sarajevu. U toj prvoj utrci na 400 metara bio je najbrži. Malo kasnije njegov je prijatelj odustao na 1000 metara pa je Tuka uskočio i osvojio drugo mjesto.

- Otrčao sam 2:52 i to samo dvadesetak minuta kasnije. Tek kasnije sam shvatio što znači to vrijeme.

U nekim uređenim sportskim sredinama Tuka bi odmah dobio priliku da nastavi trenirati u vrhunskim uvjetima. Međutim, u BiH to ne ide tako lako. Vratio se u svoj Kakanj, završio je školu i upisao fakultet. Onda je stigao poziv iz Zenice da im se pridruži u tamošnjem atletskom klubu.

- Sedam mjeseci kasnije postao sam juniorski prvak države na 400 i 800 metara te donio medalju s Balkanskog prvenstva, gdje su mi rekli da sam otkriće sezone.

Kada ga slušate, Amel Tuka odaje dojam skromnog mladića kojeg planetarni uspjeh nimalo nije promijenio. Kaže da to valjda duguje kućnom odgoju i disciplini koju je naučio unutar četiri kućna zida.

- Uvijek su mi govorili da sam fino dijete. Valjda sam takav i u pristupu sportu i treningu. Ono što trener kaže tako će i biti. Uvijek radim po njegovim napucima i to me dovelo do medalje u Pekingu. Iako su uspjesi brzo došli, mene to nije opterećivalo. Uvijek sam išao korak po korak i prihvaćao stvari kakve jesu - priča Tuka, koji je paralelno s atletskom karijerom gradio i onu akademsku. Fakultet je priveo do samog kraja, što je bilo posebno teško jer je otišao u Italiju, u ruke čuvenog trenera Giannija Ghidinija.

U srpnju ove godine u Madridu je postigao novi rekord BiH na 800 metara i osvojio prvo mjesto na Grand Prix mitingu uoči kojeg je izašao s majicom na kojoj je bila poruka: Da se ne zaboravi Srebrenica. Još istu večer dobio je poziv organizatora za miting Dijamantne lige u Monte Carlu, na kojem je ponovno srušio državni rekord i osvojio prvo mjesto s 11. najboljim vremenom na svijetu te istaknuo kandidaturu za medalju u Pekingu.

- Sjećam se svakog detalja utrke na SP-u. Tog dana u Pekingu se poklopilo puno toga. Od forme, raspoloženja, brzine. I stigla je medalja - skromno će Tuka, koji uspjeh zahvaljuje sudbini.

- Teško je u tako malo vremena uspjeti u bilo kojem sportu, a pogotovo u atletici, koja je specifičan sport. Tu ima puno problema s motivacijom i treba imati jaku psihu. Lako je sjediti pred televizorom i reći: 'Trebao je ranije krenuti', ali nije to baš tako - tumači Tuka, koji trenutno uživa status koji je bio rezerviran za Edina Džeku i ostale 'zmajeve'. Svi se guraju u prve redove da se slikaju s 'Raketom iz Kaknja'. Naravno, najviše oni koji su trebali pomoći kada se Tuka razvijao, ali tada ih nije bilo...

- Nikada nisam imao podršku države. Sve sam prošao sam i to mi se vratilo. Sada bi htjeli da se 'prislone', ali potpisao sam sponzorski ugovor s Nikeom i ne treba mi njihova pomoć. Neka uzmu neko darovito dijete i pomognu njemu. Da, slikao sam se s njima jer će biti lakše mom klubu i Savezu, ali da mi trebaju, baš i ne. Zapravo, nije riječ o državi, nego o vlasti. A ja to razlikujem. Država je svetinja, a vlast prolazna - jasno je poručio Amel Tuka.

Izdvajamo