STVARNI ŽIVOT NOGOMETAŠA

Gotovo polovica profesionalnih igrača na svijetu zaradi manje od 1000 dolara mjesečno

ST GALLEN, SWITZERLAND - MAY 29: The UEFA EURO 2016 ball on display before the kick-off of an international friendly match between Spain and Bosnia at the AFG Arena on May 29, 2016 in St Gallen, Switzerland. (Photo by David Ramos/Getty Images)
David Ramos / Getty Images

Iza percepcije da je to “posao iz snova”, gdje uz slavu ide i brza zarada kojom mogu zbrinuti ne samo sebe i užu obitelj već i nekoliko generacija iza sebe, stoji gorka istina da je biti profesionalni nogometaš danas teže nego raditi neki drugi posao. Na to je upozorio FIFPro, međunarodni sindikat profesionalnih nogometaša, izvještajem koji je početkom tjedna predstavio u Bruxellesu. Izuzetno mali postotak nogometaša uspije dobro zaraditi, većina jedva preživljava, opasnost od nasilja na poslu pet je puta veća nego prosječna opasnost u drugim profesijama. Redovito kasni ionako mala plaća, česti su pritisci za namještanje utakmica, mnogi moraju protiv svoje volje mijenjati klub, a ugovori ih nedovoljno štite.

FIFPro je proveo istraživanje u kojem je anketirao gotovo 14 tisuća profesionalnih nogometaša u 54 država svijeta, što uključuje i 87 raznih nogometnih liga, a taj je izvještaj analiziralo Sveučilište u Manchesteru. U istraživanje je uključena i Hrvatska koja je na neslavnome prvom mjestu završila po postotku “građanskih ugovora” koji nogometašima pružaju slabu zaštitu na radu. Takvih ugovora, među koje spadaju i oni o samozapošljavanju, u Hrvatskoj ima čak 94 posto. Izvještaj navodi da su takvi ugovori tipični za države Istočne Europe, a njegovi su autori istaknuli da oni omogućavaju klubovima, menadžerima i drugim profiterima u industriji da lakše vrše pritisak na nogometaše kada ih se treba natjerati da promijene ugovor, odustanu od njega ili prijeđu u neki drugi klub.

 

Slabi ugovori

Profesor Geoff Pearson sa Sveučilišta u Manchesteru, koji je i jedan od autora ovog izvješća, za Magazin Jutarnjeg lista rekao je da je, na osnovi tih podataka, “očito da je situacija s igračima koji igraju u Hrvatskoj najgora od svih država Europske unije, pogotovo što se tiče malog postotka ugovora o radu, kašnjenja plaća, socijalne i zdravstvene zaštite i mogućnosti plaćenog bolovanja”.

Što se tiče vrste ugovora koji su najčešći u Hrvatskoj, profesor Pearson kaže da se takvi ugovori često koriste i za plaćanje manjih poreza. Specifični su i po tome što ostavljaju velike mogućnosti izbjegavanja obveza prema igračima, kao što je, primjerice, nabava opreme. Zbog svega toga zabrinuta je i Europska unija jer postoji mogućnost da se takvi ugovori koriste kao prikriveni ugovori o radu kakvi bi bili u drugim državama.

Takvi se ugovori za nogometaše smatraju izrazito nepovoljnima jer se svakom od njih karijera može završiti već sutra, u slučaju ozbiljnije ozljede, a takav ga ugovor ne štiti jer se može brzo i raskinuti. Takvi ugovori ne rješavaju niti pitanje slobodnog vremena tijekom tjedna koje je zajamčeno razumnim zakonima. Više od 20 posto igrača u Hrvatskoj je izjavilo da nemaju riješeno to pitanje slobodnog dana u tjednu.

Izvještaj je upozoravajući, pogotovo za roditelje koji u svom djetetu vide novog Ronalda ili Mesija. Karijere nogometaša su izuzetno kratke, ugovori još kraći i brzo se nađu na cesti, često bez potrebnog obrazovanja da se snađu na tržištu rada. To je sudbina koja čeka većinu profesionalnih nogometaša, a samo oko dva posto njih uspije živjeti na visokoj nozi od nogometa.

 

Plaće koje kasne

“Za mnoge igrače tržišne sile su se udružile protiv njih - male su im plaće, kratke karijere i ugovori i velika vjerojatnost da će biti izloženi zlostavljanju ili nepoštovanju”, stoji u izvještaju.

Prema podacima koji su izneseni u ovom izvještaju, prosječni ugovor za profesionalnog nogometaša potpisan je na manje od dvije godine. Samo dva posto njih uspije imati godišnju plaću veću od 720 tisuća dolara, a njih 45 posto ima manje od 1000 dolara mjesečno. Čak 21 posto ih zaradi manje od 300 dolara mjesečno. U Hrvatskoj, prema ovoj anketi, više od 20 posto profesionalnih nogometaša zaradi manje od 1000 dolara mjesečno.

Što imaju manje plaće, veća je vjerojatnost da im ona kasni, a više su izloženi i ponudama za namještanje rezultata. Plaće kasne čak u 50 posto slučajeva. U Hrvatskoj se to događa u prosjeku u 41 posto slučajeva. Čak 29 posto nogometaša je primorano igrati za neki klub protiv svoje volje, jer to od njih traži ili klub ili menadžer. Taj je postotak najveći na svijetu u Srbiji, gdje je to doživjelo čak 82 posto anketiranih profesionalnih nogometaša. I Hrvatska je po tome na vrhu s čak 44 posto anketiranih nogometaša koji su rekli da su u Hrvatskoj bili primorani protiv svoje volje potpisati ugovore ili igrati za neki klub za koji nisu htjeli.

Oko 7 posto profesionalnih nogometaša izjavilo je da su im barem jednom pristupili s ponudama za namještanje rezultata, a čak je njih 40 posto upoznato s takvom praksom. Namještanje rezultata je poseban problem u nogometu, ali i u drugim sportovima, protiv čega su se počele boriti mnoge države, a rješenje se traži i na razini EU.

Za igrače koji odbiju prelazak i neki drugi klub, odbiju promijeniti ugovor ili pokazuju neku drugu vrstu neposlušnosti, klubovi i menadžeri imaju metode pritiska. Najčešća koju su u anketi spomenuli samo nogometaši jest tjeranje na trening u izolaciji, bez suigrača iz kluba. To su “treninzi kazne”, a ne individualni treninzi zbog potrebe usavršavanja ili rehabilitacije od ozljede.

I za nogometaše, kao i za druge profesije u EU treba postojati sloboda kretanja. Ali zbog načina na koji se ponašaju neki klubovi i menadžeri takva sloboda kretanja za nogometaše postoji samo na papiru. Sudionici iz istraživanja rekli su da su od igrača, pogotovo onih s Balkana, pa i iz Hrvatske, čuli priče kako ih ponekad puštaju da odu u drugi klub samo ako odustanu od nekih potraživanja, primjerice zaostalih plaća ili premija.

 

Bez škole

Takozvana zloupotreba transfera česta je pojava u Hrvatskoj, smatraju autori ovog izvještaja, uz opasku da su u anketi sudjelovali “igrači koji igraju u Hrvatskoj”, a ne samo “hrvatski igrači”. Hrvatska ima prilično visok postotak stranih igrača, negdje oko 15 posto, što je tri puta više nego u Italiji ili Srbiji.

Kako je teško uspjeti na tržištu, mnogi igrači u mladim danima toliko moraju trenirati da je prirodno da zapostavljaju školu. Čak 72 posto profesionalnih nogometaša završilo je srednju školu, a njih 10 posto ima samo osnovnu školu. Oni, ako im se ne posreći u nogometu, teško se mogu snaći nakon završetka karijere.

Jedan od fenomena s kojim se nogometaši suočavaju jest i izravno nasilje, kao i prijetnje nasiljem. Takva zlostavljanja najčešće dolaze od navijača, ali i uprave kluba.

- Ovo je prvi izvještaj koji nudi detaljnu i pravu sliku onoga što prosječni profesionalni nogometaš doživi. Sada imamo dokaze koji mogu poslužiti kao baza za reforme koje su potrebne u nogometu. Zakašnjele plaće, prinuda na transfere i na treninge u samoći - sve to mora postati prošlost - rekao je prilikom objave ovog izvještaja Theo Van Seggelen, glavni tajnik FIFProa.

 

Paket mjera

On je predložio da se usvoji paket mjera svih dionika nogometne industrije, od klubova, liga, preko nogometnih saveza, do Fife, kojima će se rješavati nedostaci i osigurati minimalni standard za profesionalne nogometaše. Glavni tajnik te profesionalne udruge nogometaša rekao je da ulaže velike nade u novog šefa Fife Gannija Infantina, koji je najavio da želi surađivati kako bi proveo porezne reforme. Njemu su poručili da bi ovaj izvještaj trebao biti dobra polazna točka za to.

Bolja je situacija u ligama petice, potom u skandinavskim državama i Sjedinjenim Američkim Državama. U mnogim državama EU situacija je “prilično dobra” i zbog opće situacije vladavine prava. Tako su igrači u Austriji, Danskoj i Finskoj izjavili da se osjećaju “sigurni” u svojim profesijama. Paradoksalno je da su i oni koji igraju nogomet u Hrvatskoj po ovim anketama prilično zadovoljni razinom sigurnosti, iako im takvu sigurnost očito ne pružaju ugovori. Stručnjaci upozoravaju da su “sile” koje vode nogomet u nekim istočnoeuropskim državama ili u “europskom susjedstvu” često povezane s vlastima, tako da i ilegalna praksa ne samo što ostaje nekažnjena već se pretvara u prihvatljivu normu. A žrtve su najčešće nogometaši.

FIFPro je ovaj izvještaj uputio i Europskoj uniji. Pred njom je pokrenuo i postupak kojim dovodi u pitanje pravo na postotak od transfera za menadžere za koje neki smatraju da nije u skladu s pravilima EU o radnom pravu i zakonima o tržišnom natjecanju.

Tagovi

Izdvajamo