IZVUKAO SE IZ PAKLA

Ispovijest Darka Stanića: Nakon priče s kokainom dotaknuo sam dno, ali digao sam se i krenuo od nule!

    AUTOR:
    • Predrag Žukina

  • OBJAVLJENO:
  • 06.02.2012. u 11:09

Na kojim je ovaj dečko drogama!? Ovakvo hipotetičko pitanje postavili su sami sebi mnogi akteri i gledatelji netom završenog rukometnog Eura u Srbiji. Nešto slično mogli su se pitati i naši reprezentativci u drugom poluvremenu polufinala protiv Srbije. Naravno, ovdje je riječ o najboljem vrataru Eura, srbijanskom reprezentativcu Darku Staniću. Stanić je branio kao u transu, skinuo u totalu 50 posto udaraca upućenih na vrata.

“Na kakvim je taj dečko drogama?!” pitali su se svi, osim možda Danci u finalu. Odgovor bi možda najbolje mogao dati naš ekspert Goran Bare. Taj dečko - Darko Stanić - (bio) je, kažu upućeni mitomani, na svim dostupnim drogama. Naravno, Stanić nije zbog toga i na Euru pao na dopingu. Nije pao jer su “sex & drugs & rock & roll” za njega aorist - davno svršeno vrijeme.

A jedno su vrijeme, u najgorem periodu njegova života, droge Darku Staniću bile jedine životne družice. Zbog droge je ostao bez posla, naravno rukometa, ostavila ga je i supruga. Mnogi su mu prijatelji također okrenuli leđa. Činilo se tada svima da je život ovog mladića otišao u neželjenom pravcu, u pakao droge iz kojeg nema izlaza. No, u njegovu slučaju, život je ipak ispisao lijepe stranice ružičastom tintom.

Energija za opstanak

- Imam to ružno iskustvo u životu. Bio sam dotaknuo dno i krenuo od nule. Bilo je jako ružno, no skupio sam rezervnu energiju za opstanak. Kao životinja. Baš tada čovjek može biti najjači.

I bio je Stanić najjači kada je to bilo najpotrebnije. Prije šest godina, kad je iz Crvene zvezde prelazio u švicarski Grasshopper, pao je na antidoping testu. Pozitivan na kokain, uslijedila je dvogodišnja suspenzija. Dežurni tvorci mitova govorili su, i govore, da je tu bilo i gorih opijata od malo “bijelog koje u glavi riše ružičaste slonove”. No, Stanić to ne priznaje, govori kako mu je kokain bio dovoljno velik neprijatelj:

Cijenim ljude za šankom

- Čini mi se da sam tada živio nekoliko života. Iz današnje mi se perspektive čini kao da je riječ o nekom drugom, a ne o meni, kao storija koju netko priča u trećem licu. Naravno, nisam to zaboravio, stekao sam dragocjeno iskustvo. Iz najgorih stvari u životu znaju se izroditi najvrednija iskustva. Možda me je život vodio prema pravom cilju, ali nekim zaobilaznim putem... Iskustvo povratka s dna nešto je najvrednije u životu - tvrdi danas 33-godišnji srbijanski heroj. Iz tog vremena kad je levitirao na granici definitivnog sloma i povratka u normalan život, u vrijeme dvogodišnje suspenzije, Stanić je bio nešto kao srpski Željko Malčić. Da bi preživio, konobario je u jednom kafiću u beogradskom predgrađu Mirijevo:

- Danas puno više cijenim ljude koji rade za šankom. Oni rade težak posao i vode naporan život. Sada se uvijek trudim tim ljudima ostaviti što bogatiju napojnicu. I tamo sam puno naučio, šank mi je također bio velika životna škola.

Stanić danas, kao i velika većina sportaša, želi biti idol i uzor mladima:

- Probao sam iz znatiželje, po prirodi sam znatiželjan čovjek. Rekao sam kako mi je sve to bilo vrlo vrijedno iskustvo, no danas mi je želja da mladi nešto nauče iz mog iskustva. Ne treba im da nešto slično dožive i sami. Mogu samo svima poručiti - klonite se droge.

Izdvajamo