AVANTURISTIČKI DUH

IVICA KOSTELIĆ OTKRIO ŠTO ĆE RADITI NA ISLANDU 'Čeka me avantura života, još samo moram naučiti kako se na islandskom kaže 'upomoć''

Cropix/Tomislav Krišto

Gumenjakom na Maltu, preživljavanje na Mljetu, ronjenje, spavanje u snijegu... Sve, i još puno više od toga je Ivica Kostelić dosad prošao u životu. No ova nova avantura u koju kreće doista je posebna, na skijama prijeći Island. O toj novoj životnoj pustolovini porazgovarali smo s našim skijaškim asom za Sportske novosti.

- Glupo je pričati o detaljima, jer da sad nabrajam toponime, ljudima to ne bu ništa značilo. A prva ideja mi je pala kada sam prvi put posjetio Island, prije jedno deset godina. Vidio sam to veliko prostranstvo, još uvijek divlje, koje ne sliči ničem drugom na ovom planetu. Kao da zapravo i nije s ovog planeta. Mislio sam već tada da bi to bilo sjajno jednog dana prehodati i naći se usred te divljine. I sve sam ovo vrijeme samo čekao priliku da mi se otvori vremenski prozor kada ću to moći napraviti. Zato sam sada uzeo cijeli travanj slobodan kako bih to ostvario. Počeo sam to polako organizirati. Najprije nabavka opreme, hrane i ono što je također jako važno, skupiti dobru ekipu, da to budu ljudi koji to mogu izdržati.

Briga oko logistike

Internacionalna ekspedicija, kako se čini.

- Veliki je problem bio kamerman, jer su to profesionalci koji očekuju za to biti i adekvatno plaćeni, tako da se broj kandidata brzo smanjivao. Na kraju sam sretno pronašao oba člana ekspedicije. Jedan je Miha Podgornik, Slovenac iz Radovljice, deset godina mlađi od mene, pomoćni trener biatlonske reprezentacije koji se bavi ultramaratonima. On će obaviti i snimanje cijelog puta, jer ima nekog amaterskog iskustva s kamerom. Drugi je Thorsten Jacobson, Islanđanin, nešto stariji od nas, mislim ‘59. godište. Pasionirani je planinar koji je prošao dosad brojne islandske vrhove, i dobro poznaje teren na pojedinim dijelovima puta. Preporuku sam dobio od obitelji moje supruge.

Plan puta je određen?

- Velika je briga bila i oko logistike, kako rasporediti opskrbu, jer mi nije namjera tamo postavljati neke rekorde. Naime, imat ćemo opskrbu na onim mjestima gdje se može doći automobilom. Iz tog razloga osim moje supruge Elin i Janica putuje na Island. Prvih 200 km ćemo imati tri opskrbe, a onda ćemo sljedećih 250 km, to je središnja visoravan gdje nema puteva, morati proći bez opskrbe, i na kraju posljednjih 150-200 km smo opet u blizini civilizacije. Računali smo nekih 730 km po terenu. Neki realan prosječni prijelaz je 25 km dnevno, na skijama. Imamo nordijske country skije, sa slobodnom petom, i nadamo se da ćemo što veći dio puta proći preko snijega, da ne moramo nositi opremu, nego da je vučemo za sobom.

Spavanje je pak pod vedrim nebom.

- U šatorima. Najveći problem će nam biti česte kiše i jak vjetar, više od 100 km na sat. U travnju je dosta dugačak dan na Islandu, a mi računamo dnevno hodati 10-12 sati, sve po danjem svjetlu. Krećemo sa sjeveroistoka Islanda, poluotoka malo ispod polarnog kruga, a do cilja moramo prijeći oko 100 potoka i rijeka, za koje se nadam da će biti zaleđeni, što bi nam puno olakšalo prelazak skijama.

Miha će biti motor

Razmišljao je Ivica i o mogućim neprilikama na putu.

- Na Islandu su dosta problematična polja lave, teška za hodanje, s puno pukotina u tlu. Treba tu biti jako oprezan, i pokušao sam ih kod planiranja što više izbjeći, iako se to ne može u potpunosti. Bio sam u kontaktu s ljudima koji su slične stvari radili u ljetnim mjesecima i poslušao mnoge njihove sugestije. Na Islandu to nije ništa čudno, ljudi se odlučuju za slične pothvate, ali u pravilu ljeti, zimi puno manje. Zadnji prelazak Islanda nažalost je neslavno propao, to su bili neki dečki koji su ga pokušali prijeći u najtamnije doba godine, u prosincu. Izazvalo je to kasnije puno polemika kod njih u javnosti, jer i oni imaju nešto slično našoj Gorskoj službi spašavanja, koja je kao i kod nas besplatna, a spašavanje tih momaka na kraju je ispalo vrlo skupo.

Ivica ima iskustva s ekstremnim sportovima.

- Imam iskustva s planinarenjem, imam i nešto iskustva sa spavanjem vani, a i što se tiče kondicije mislim da mogu. Ali, motor će nam definitivno biti Miha, a mnogo toga ćemo morati i naučiti u hodu.

Janica će slati izvještaje

Hoćemo li moći pratiti ekspediciju u realnom vremenu?

- Janici, koja će biti na Islandu, svakodnevno ću slati izvještaje, a svaki drugi dan ćemo imati objave i na društvenim mrežama. Nosimo snimateljsku opremu, Miha će sve snimati i na kraju ćemo od toga napraviti kratki film. Jako se veselim tome, jedva čekam da krenem. Imam želju da i dalje budem vani, da iskoristim tu prirodu dok je čovjek do kraja ne uništi.

Znate islandski?

- Znam nešto, malo. Ali riječ “upomoć” još nisam naučio...

Izdvajamo