TAKTIČKA ANALIZA

KAKO JE BAYERN SRUŠIO BORUSSIJU DORTMUND Bavarci uvijek imaju višak na terenu

    AUTOR:
    • Aleksandar Holiga

  • OBJAVLJENO:
  • 03.11.2014. u 15:35

Kako odmiče sezona, postaje sve jasnije u kojem smjeru ide kontinuirana Guardiolina evolucija Bayernove igre i što katalonski strateg čini kako bi Bavarce vratio na vrh Europe. Subotnja utakmica protiv Borussije Dortmund bila je odličan pokazatelj. Guardiola raspolaže nevjerojatnom količinom opcija, već počevši od broja kvalitetnih igrača koje ima na rosteru. Zatim su tu karakteristike tih igrača, koji gotovo svi mogu podjednako dobro igrati na više od jedne pozicije i obavljati različite uloge. Treći “sloj” Pepove taktičke lepeze su njegove ideje i sheme, vizija igre i sposobnost da reagira na pravi način i u pravo vrijeme.

Monstruozni ritam

No, s druge strane, Guardiola je idealist i do znatne mjere fundamentalist. Glavna nit njegove trenerske filozofije je proaktivnost - kontroliranje utakmice posjedom lopte i stvaranjem prilika kroz vlastitu igru, a ne reakcijama na suparničke pogreške i protunapadima. Sve što s Bayernom radi podređeno je tome, a najprimjetnija razlika u odnosu na njegov period u Barceloni je još mnogo veće inzistiranje na polivalentnosti igrača i fleksibilnosti sustava igre. Bayernove linije postale su toliko fluidne da ih je gotovo nemoguće “uhvatiti” i označiti brojkama, a trener i momčad u stanju su nekoliko puta tijekom utakmice modificirati osnovni raspored ako vide da nešto zapinje.

Krajnji cilj svega toga je stvoriti iluziju da Bayern na terenu ima igrača više od suparnika.

Međutim, jedno je to napraviti protiv tempom inferiorne talijanske momčadi poput Rome, koju je “nakantao” u Ligi prvaka. Sasvim je nešto drugo kad je s druge strane ekipa koja igra u monstruoznom ritmu i s ubitačnim kontrama - jer da bi na jednom dijelu terena napravio “overload” ljudstvom i dodavanjima, mora ostaviti prostora na drugom. Što brže ide napadačka tranzicija suparnika koji osvoji loptu, to je i Bayern ranjiviji.

Jonathan Wilson nedavno je u Guardianu uveo termin “kontra-kontra” (counter-counter), upozoravajući na to da je u elitnom nogometu danas postalo ključno što i kako momčad može učiniti da spriječi suparničke protunapade. Guardiola to radi na svoj prepoznatljivo radikalan način, vrlo visokim postavljanjem obrane te agresivnim napadanjem lopte čim se izgubi i u tome se Bayern postupno poboljšava, kao što postaje i direktniji u napadima - što je bio drugi veliki problem Pepove tiki-take. Međutim, takva “kontra-kontra” još je izuzetno riskantna u sudaru sa suparnikom koji se oslanja na frenetičnu tranziciju: sjetimo se kako je Real Madrid prošle sezone masakrirao Bayern.

Iako između Borussije i Reala danas postoji više razlika nego sličnosti u igri (ponajviše u organizaciji veznog reda te načinu i intenzitetu presinga), upravo je taj zajednički element - brzina kontri - bio i ostao glavni test za Bayern. Zato je dolazak Jürgena Kloppa na Allianz-Arenu i sad, kad je njegova momčad na ligaškoj ljestvici puno bliže ispadanju nego borbi za Ligu prvaka, predstavljao realnu opasnost. Bayernu nije bilo lako, pogotovo nakon što je na poluvremenu gubio 0-1, ali uspio se prilagoditi, preokrenuti rezultat i sasvim zasluženo pobijediti.

Dva kontrastna pristupa

I gostujući trener imao je referentnu točku vezanu uz Real Madrid: recept za njegove pobjede pretprošle sezone nad tada Mourinhovom momčadi bila je takozvana Kloppova paradigma: “Zaustavite Xabija Alonsa i zaustavili ste Real Madrid“, likovao je u nekoliko navrata. Kasnije je Carlo Ancelotti, uz ključnu ulogu Luke Modrića, promijenio tu paradigmu i gerilski dum-dum nogomet koji je forsirao portugalski stručnjak, a Alonso je prešao u Bayern. Jučer je Kloppova strategija ponovno bila bazirana na blokiranju sjajnog španjolskog veznjaka, a ne Robbena - kao što ni ranije protiv Reala nije bio fokusiran na Ronalda.

U utakmici jako visokog tempa vidjeli smo fascinantnu interakciju između dva kontrastna pristupa.

Ovaj put je Bayernova formacija najčešće izgledala kao 3-1-4-2, s Xabijem Alonsom kao modernim liberom koji igra ispred obrane Benatia-Boateng-Alaba, ali se vrlo često povlači u zadnju liniju. Mario Götze djelovao je dublje, praktično u liniji s Philippom Lahmom, Robben i Bernat na bokovima, a Müller i Lewandowski u napadu. Dortmund je, donekle iznenađujuće, zaigrao s Reusom i Aubameyangom u napadu, a Kagawom odmah iza njih: Japanac je zapravo (uz Reusovu pomoć) igrao čovjek-na-čovjeka s Alonsom i slijedio njegove kretnje, tako da je Borussia uglavnom napadala loptu u formaciji 4-3-3. Kehl i Bender uspješno su blokirali Götzea, Mhtarjan je igrao povučenije i gosti su najviše napadali kroz sredinu, praktično bez krila.

Presudne modifikacije

Međutim, Xabi Alonso bio je na visini zadatka. Poslije nekoliko grešaka i izgubljenih lopti na početku, kasnije je briljirao i u obrambenom i u organizacijskom dijelu, a njegovo povlačenje u zadnju liniju omogućilo je braničima smireniju predaju lopte i (ne toliko česte kao protiv Rome) izlete prema naprijed. Kloppova ideja bila je dobra, Kagawa je dao sve od sebe, ali Alonso je odigrao ključnu ulogu u uspjehu domaćih da premoste gostujući kontrapresing.

Iako je Bayern bio bolji (čak 25 udaraca na gol), Borussia je junački odolijevala, a Weidenfeller sjajno branio. Sve dok Guardiola nije ubacio Riberyja umjesto blijedog Götzea. Do tada je obrambeni stisak suparnika već olabavio, kao rezultat Bayernove sposobnosti da prati visok ritam i Pepovih sitnih modifikacija. Uz Robbena, koji je “ubijao” Erika Durma na desnom krilu, Ribery je unio dodatnu izravnost i Borussia, unatoč prelasku na “čisti” 4-4-2, nije to više mogla izdržati. Dojam je da je Bayernov preokret došao s nekom hladnom neizbježnošću.

Opet je izgledalo kao da je Bayern čitavo vrijeme s igračem više na terenu. Ipak, po svemu viđenom, momčad još nije spremna suprotstaviti se (i osvetiti) Realu, svom glavnom konkurentu za europski naslov ove sezone - ali do tog eventualnog sudara još je jako puno vremena za Pepa da razvije neke dodatne specifične opcije unutar svog neuhvatljivog sustava…

Izdvajamo