Noć kad je 14.000 navijača Estudiantesa u Vistalegreu prvo zanijemilo, a zatim pljeskom pozdravilo pobjedu Cedevite vjerojatno je jedna od najvećih zadovoljština u trenerskoj karijeri Ace Petrovića. Njegova košarkaška filozofija je pobijedila i donijela povijesni uspjeh jednom malom klubu sa zagrebačke periferije.
- Nije tipično za hrvatske momčadi da u takvom okruženju tako dobro reagiraju. Okolnosti su nas natjerale da odrastemo kao momčad preko noći. Ovo je doista momčadska pobjeda i igrači su ti koji su najzaslužniji za plasman na Final Four - rekao je Petrović jutro nakon velikog trijumfa.
No, prije samo mjesec i pol, nakon poraza od Zadra u Kupu Krešimira Ćosića, bio je spreman dići ruke od Cedevite.
- U tom trenutku to je bilo toliko radikalno, toliko negativno, da sam doista mislio otići. Čelni ljudi kluba tada su lako mogli prebaciti svu krivnju na mene i prihvatiti ostavku, ali to nisu učinili. Plasman na Final Four je nagrada i njima za prilično neuobičajeno ponašanje.
Petrović je u Cedeviti pronašao ono što u mnogim drugim sredinama nije imao.
- Meni je bilo fantastično u Sevilli, gdje je sve bilo slično posloženo kao u Cedeviti. Bilo mi je sjajno i u Zadru, gradu koji živi košarku. Kad Zadru dobro ide, onda se tamo svi osjećaji multipliciraju. U Cedeviti se zna hijerarhija i nema iskakanja. Predsjednik predsjednikuje, direktori rade svoj posao, a treneri svoj. To je velika vrijednost Cedevite.