Dugo ga nije bilo u javnosti, bolest ga je prilično udaljila od predsjedničke funkcije u Hrvatskom košarkaškom savezu. Možda “udaljila” nije prava riječ jer je Danko Radić bio prisutan i kada ga fizički nije bilo tu, no, činjenica je da se sada puno više pojavljuje u javnosti. Nakon što su prije neki dan glatko i jednoglasno odbili izvješće izbornika Jasmina Repeša u vezi sa SP u Španjolskoj, otvorilo se dosta pitanja za predsjednika.
Što kao predsjednik Saveza najviše zamjerate Repeši i gdje je sve krenulo po zlu u Španjolskoj?
- Osobno mu ne zamjeram ništa, no, činjenica je da kemija unutar momčadi nije bila kakva je bila godinu prije na EP u Sloveniji. Baš s obzirom na to EP, da je njegov mandat bio u kontinuitetu, trebalo je sve izgledati samo bolje u Španjolskoj, a nikako lošije. Također, neke njegove primjedbe glede igrača a posebice stručnog stožera, nisu stajale.
Bili bismo licemjerni
Konkretnije?
- Paa, recimo da su mu pomoćnici bili mladi i neiskusni. Naime, kompletan stručni stožer, od direktora do pomoćnika, fizioterapeuta i liječnika on je sam birao. OK, napravio je najbolje što je u tom trenutku mislio, no, neke su se stvari tijekom priprema izjalovile. Ponavljam, nije bilo kemije u reprezentaciji, ne onakve kakva nas je krasila u Sloveniji. Uostalom, svi su se složili, javnost pogotovo, da je to neuspjeh i bilo bi licemjerno da smo u HKS-u rekli drukčije. A kada je nešto neuspjeh, onda se zna tko najviše ispašta.
Jeste li vi osobno imali dvojbi oko Repešina odlaska ili ostanka na klupi reprezentacije?
- Ne, ni sada dvojim oko toga.
Kandidati su poznati.
- Imamo 3-4 imena s kojima ćemo obaviti razgovore...
Kažete, 3-4, a u javnost je izašla lista s pet imena: Petrović, Spahija, Perasović, Anzulović i - Repeša.
- Nije tu ništa čudno, lista uostalom nije zaključena i nije isključeno da i s Repešom obavimo razgovor. Svatko ima pravo na pogrešku. Dakle, složili smo se da je SP bio neuspjeh, zato mu nije više izglasano povjerenje, ali isto tako, kako ćemo tretirati uspjehe koje je postigao na EP i OI? Svašta se može dogoditi u životu, ja nikada nisam za skidanje glava. Uostalom, i među kandidatima o kojima govorimo - a kažem, možda iskoči i još neko ime, nikad se ne zna - ima onih koji su već bili izbornici, poput Spahije i Petrovića. Ne znači to da su otpisani za sva vremena, nemamo mi toliko stručnjaka da se možemo tako ponašati.
A stranac, jedno se vrijeme o tome šuškalo...
- Ja sada imam u mobitelu neke poruke menadžera nekih stranih trenera, ali pitam ja vas - tko nam garantira da će oni napraviti uspjeh? I da će biti sa svojim stožerom jeftiniji od naših stručnjaka? Mislim da tu nema garancije.
Imate li vi svog favorita?
- Nemam, niti na to imam pravo zbog svoje funkcije. Razgovarat ćemo s potencijalnim kandidatima, nemojte me opet hvatati za broj, je li to njih tri ili možda šestorica, i vidjeti kako oni na to gledaju. Naravno da bi najbolje bilo da već imamo izbornika, no, mnogo je tu još nepoznanica, recimo, može li Spahija zbog NBA lige, ili Perasović zbog ACB-a? I još jednom, nije Repeša zacementiran kao onaj koji ne dolazi u obzir, doista su svi u istom košu.
Do kada?
- E sada, nekakav je okvirni rok do kraja siječnja, do tada ćemo obaviti razgovore s kandidatima i s njihovim razmišljanjima izašli pred UO i Stručni savjet.
Još se vrtimo oko imena, tri koja su najizglednija u javnosti, Aco, Peras i Spahija.
- Ma, ne postoji među kandidatima trener za kojega možemo reći da je bolji od drugoga, svi su tu negdje, imaju boljih i lošijih strana. Recimo, Anzulović je neiskusan u samostalnom vođenju reprezentacije, zar ne, ali to je i Perasović. Nama treba trener koji će prepoznati igrače i igru.
Konkretnije...
- Imali smo tog Lafayettea, za kojeg smo od struke dobili pohvalna izvješća da je dobar igrač, takav je bio i u Španjolskoj ligi, ali na kraju se u reprezentaciji nije snašao. To je kemija o kojoj pričam. Zato me boli ta Španjolska jer smo imali sjajan ždrijeb, nikad lakše nismo mogli dobiti nikad slabiju Francusku, a mi smo s njima odigrali - još lošije od njih. A da ne pričam o Senegalu i o tome da smo zapravo trebali biti prvi u skupini.