Kakvo otrežnjenje, kakav bolni udarac za sve koji su očekivali da će s ljetom 2015. godine hrvatska košarka početi živjeti bolje dane. Češka je u osmini finala pomela pod s hrvatskim igračima i stručnim stožerom (80-59, 48-31). Umjesto "utakmice generacije" protiv Srbije, sna o medalji i Olimpijskim igrama u Riju, stvarni život donijet će kvalifikacije s Islandom, Bugarskom, Mađarskom....
Ovo je tek 1. poluvrijeme
Česi su znali svaku našu akciju, postavljali se na prava mjesta, Hrvati izgubljeno lutali terenom. Razočaranje. Šok. Bijes. Tuga. Jad. Raznolikost emocija kao na božićnoj trpezi, ali sve s jednakom karakteristikom: negativnom.
- Previše sam šokova prošao s reprezentacijom, ali ponovno sam jako razočaran. Očigledno nismo oni za koje se predstavljamo, ne vrijedimo koliko mislimo da vrijedimo. Način na koji smo izgubili je sramotan... Možda ipak nije sramotan, ali... Ne možemo reći ni da smo se predali jer smo bili toliko nemoćni - teško je dolazio do riječi Bojan Bogdanović.
Hladno vrijeme i vjetar koji je puhao kroz tribine nogometnog stadiona kao da su bili vjesnici ružnog popodneva za hrvatsku košarku. Pred kraj utakmice i kiša je počela zapljuskivati Lille. Huda sudba je sa svakom novom minutom bila sve veća. Bogdanović je promašio četiri šuta u manje od dvije minute s kojima je pokušao ući u ritam. Hrvatske lopte su od starta završavale u autu ili suparničkim rukama (šest u prvoj četvrtini), prodori su nam bili toliko intenzivni da su samo u tih deset minuta natjerali Čehe na čak jednu osobnu pogrešku. Sjajni Satoransky je driblingom poslao Bogdanovića na pod.
Šarićeva blokada Veselog pri pokušaju zakucavanja bila je prilika za impuls, ali je Tomić u napadu izgubio loptu nakon što se sagnuo i prtljao nešto po podu. Kada je drugo poluvrijeme počelo s dvije lopte bačene u aut u prva tri napada, bilo je jasno da je Hrvatska u silaznoj putanji, spirali rezultatske smrti iz koje nije bilo povratka.
U 26. minuti bilo je -26, a uskoro i najvećih -30. Nekako smo se dovukli na -13 četiri i pol minute prije kraja, ali prelako ispustili tri napada za moguću neizvjesnu završnicu.
- Pomeli su nas. U utakmicu smo ušli s energijom, ali dopustili smo im previše otvorenih šutova. U našem napadu je bilo previše grča i izgubljenih lopti koje je s energijom teško nadoknaditi. Promašaji na startu me nisu dodatno izbacili iz ritma. Cijelo prvenstvo svi šutiramo kao da smo izbačeni iz ritma. Nisam pametan - još jednom je procijedio Bogdanović.
Ni Luka Žorić nije želio previše analizirati, ali je spomenuo taktiku.
- Pročitali su svaku našu akciju i unaprijed se dobro postavljali. Ne znam koliko drugi imaju akcija pa ne mogu reći jesmo li ih imali premalo - rekao je Žorić.
- Nismo bili pravi, bili smo katastrofa. Teško mi je suvislo pričati i dublje analizirati. Treba vremena da mi se slegnu dojmovi. Stotinu stvari mi prolazi kroz glavu o kojima sada ne želim pričati.
I kapetan Roko Ukić je slično zaključio.
- Utakmica je bila jednosmjerna ulica. Dosad smo pobjeđivali energijom, ali smo redom primali udarce. Prvo nam se ozlijedio Tomas, zatim je Bogdanović imao dvije ozljede, a tijekom utakmice smo ostali i bez Simona pa smo se do kraja raspali. Nije nam to alibi, samo objašnjenje. Kao glavne adute izabrali smo energiju i entuzijazam, a bez njih nemamo ništa.
Pričao je i o napadačkim problemima.
- Dvaput nisam uspio izvesti aut. Ljudi su nas fizički izbacili iz utakmice, niti jedna linija dodavanja nije bila lagana. Teško je pričati o detaljima nakon što su nas razbili s 30 razlike. Bez energije teško igramo protiv bilo koga, a danas je nismo imali.
Zanimalo nas je i je li bilo detalja po kojima su se mogli naslutiti ovako veliki problemi.
- Sumnjivo mi je bilo naše stanje nakon Gruzije, taj poraz nam je teško pao. Ni tada nismo imali energije kao u prve četiri utakmice. Hrvatskoj je veliki problem kada dva glavna vanjska igrača nedostaju jer nemamo širinu. Bojan nas je na dva posljednja prvenstva vodio s 20 koševa po utakmici i šutom iz igre 50 posto. Ovaj put nije mogao biti takav jer su ga dvije ozljede izbacile iz ritma i treninga. Možemo naći milijun objašnjenja, isprika, ali sve se uvijek svodi da isto. Ljudi su nas razbili - svjestan je Ukić onoga što je svima očito.