Nikša Prkačin bio je na Svjetskom prvenstvu svojstvu direktora reprezentacije. Bio je uz momčad, cijelo vrijeme provodio je s igračima i on je, kao i svi ostali, očekivao da će se priča iz Španjolske bolje završiti. Odnosno, ovaj smo razgovor trebali raditi u srijedu negdje u sunčanom Madridu, a ne u kišnom Zagrebu.
Doduše, na meniju su ionako bile samo oblačne teme. Počelo je intervjuom koji je Marko Popović dao u SN. Prkačin je želio neke stvari pojasniti.
- Nije točno da smo se Marko Popović i ja dogovorili da se on ne vrati u reprezentaciju jer se ne želi nekome uzimati mjesto iz momčadi koja je na Eurobasketu bila u polufinalu. Razgovarali četiri-pet puta, naravno, svaki put se to radilo uz podršku izbornika Repeše.
I što je tada Popović kazao?
- Kazao je da se ne osjeća spremnim igrati ovo ljeto za reprezentaciju. A kad je već spomenuo Lafayettea...
Što s njim?
- Marko je bio jedan od onih ljudi kod kojih sam se raspitivao o Lafayetteu jer su igrali zajedno. Popović ga je tada nahvalio.
Uglavnom, Prkačin posljednjih dana čita i prati komentare vezane za naš nastup na SP. Nešto mu posebno smeta.
- Nije u redu od ljudi koji su u košarci kritizirati i pljuvati po igračima, izborniku i stručnom stožeru jer na taj način pljuju i po sportu od kojega žive. Ne radi se o svima, izuzeo bih tu Nevena Spahiju, recimo. I što očekivati od običnih ljudi, kad je takav stav ljudi koji su unutra? Ti ljudi sada znaju što je i kako trebalo, a cijelo ljeto o tome nisu ništa rekli. Reprezentacija je bila u Zagrebu, trenirali smo ovdje, mogli su vidjeti što se i kako radi, pa bi ta pljuvačnica onda imala više smisla. Međutim, iako smo bili u Zagrebu, valjda je komotnije za to vrijeme biti na moru i kupati se.
Prkačin je uglavnom bio u monologu.
- Pročitao sam i jedan natpis u novinama u kojemu se traži odgovor na pitanje, “zar bi trebalo moliti te igrače da igraju za Hrvatsku?” I znate što, moj odgovor jest da bih ih trebalo moliti! Ti igrači, za razliku od svih drugih sportova, igrajući za Hrvatsku ne dobivaju ništa i nemaju od toga nikakve financijske koristi. Nakon svega, kad su cijelo ljeto odvojeni od svojih obitelji, vrate se sa SP-a, vide da ih svi pljuju i normalno da si postave sami pitanje “ima li to smisla?”
Na koga konkretno mislite?
- Većina tih komentara dolazi od kritičara iz struke, od kojih većina nikada nije igrala, nije vodila reprezentaciju na svjetskom prvenstvu, a po mom mišljenju i neće za tako što imati prilike u budućnosti. Stoga se postavlja pitanje, kakve podloge imaju tih njihovi komentari?
OK, ali ljudi imaju pravo na svoje mišljenje?
- Naravno, ali i imam onda i ja pravo reći o tome što mislim. Pa i nekim komentarima novinara.
Ma, je li?
- Neki od tih natpisa nisu bili korektni jer se stvara atmosfera linča.
Čujte, posao je novinara je da komentiraju ono što vide i tu vam baš ne pije vodu priča po kojoj neki nisu bili na svjetskom prvenstvu, bilo kao igrači, treneri, pa čak i kao novinari. Što to znači, da nitko ne bi mogao pisati o tome kako radi predsjednik Obama jer ni jedan novinar, ako me sjećanje dobro služi, nije nikada bio predsjednik SAD-a?
- Po mojem sudu da netko može tako pisati, morao bi ponuditi i alternativu, a nju nisam vidio.
Kako da ne, Sportske novosti su ponudile alternativu. Osim naših potencijalnih imena (Perasović, Petrović, Spahija, Rimac...), naveli smo i one strane, poput Trinchierija ili Subotića.
- Ma, ja samo želim nešto drugo podvući, ova reprezentacija je skup 12 najboljih igrača u Hrvatskoj i najboljeg trenera i stručnog stožera.
Dobro, ali po vama ispada da na SP nije bilo pogrešaka i da je rezultat iz Španjolske OK?
- To nisam rekao. I naravno da je bilo pogrešaka, kao što je isto tako točno da nitko od nas nije zadovoljan i da ni u kom slučaju nismo napravili odličan rezultat. Slažem se, svatko ima pravo na svoje mišljenje, pa i kritičari bez podloge, ali valjda na svoje mišljenje imam pravo i ja.
A Prkačin je još jednom na kraju podvukao.
- Ostavite reprezentaciju na miru jer u Španjolskoj je bilo sve ono najbolje što Hrvatska ima. I po pitanju igrača i po pitanju struke.