Srpska košarkaška reprezentacija bez sumnje je najugodnije iznenađenje SP-a u Španjolskoj.
Nakon čak tri poraza u grupnoj fazi, izabranici Aleksandra Đorđevića sljedeće su tri utakmice odigrali neviđeno motivirani te su dominirali terenom u barem 10 od 12 odigranih četvrtina. Što kod da ih je pokrenulo - zajedništvo, inat otpisanih (jer im gotovo nitko nije davao pretjerane šanse za plasman bolji od osmine finala) ili neke turbo-inspirativne riječi legedarnog Đorđevića, očigledno funkcionira bolje nego što se itko mogao nadati.
Mnogo je istaknutih pojedinaca u u toj reprezentaciji i stječe se dojam da kad god zagusti, uvijek netko drugi potegne. Bio to napokon sazrijeli Teodosić koji igra košarku života, 'ludi' šuter Bogdanović koji rešeta obruč s tricama preko 10 metara ili požrtvovni Kalinić koji je u stanju zapaliti dvoranu divljim zakucavanjima i blokadama. Ne zaboravimo tu još svestranog Bjelicu, pouzdanog Markovića, "dedu" Krstića... ne zna čovjek koga bi prije izdvojio.
Pa ipak, sigurni smo da nitko nije očekivao da će jedan od najboljih pojedinaca ove reprezentacije biti Miroslav Raduljica, 213 cm visoka gromada od čovjeka koji svaku utakmicu na ovom prvenstvu uporno zabija svojih petnaestak koševa.
Upravo je Raduljica sa dva fantastična poteza obilježio ogled s Francuskom. Prvo je na asistenciju Teodosića pomeo pola francuske obrane te uzdrmao obruč i dvoranu snažnim zakucavanjem, da bi u drugom dijelu pogodio nevjerojatan koš u trenutku kad je Srbiji to najviše trebalo. Bogdanović je dodao loptu prema centru "Orlova" a ovaj je pokušao uhvatiti jednom rukom. Nije mu uspjelo, lopta se od dlana odbila preko glave i - pogodila koš. Tko zna, možda je Raduljica za ovaj rijetko viđeni poen zatražio neki savjet od odbojkaških reprezentativaca Srbije koji svoj SP igraju u Poljskoj... U svakom slučaju, upalilo je.