IVICA OLIĆ ZA JUTARNJI

LEGENDARNI VATRENI I DALIĆEV POMOĆNIK O IZBORIMA U SAVEZU 'Vjerujem da će ideje i program Darija Šimića donijeti nešto novo...'

Zagreb, 251117.
Keglic.
Ivica Olic, nogometas.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / CROPIX

 

Trebali smo se naći još u srijedu, no sletio je SMS: “Evo me ležim u krevetu, uhvatila me neka viroza, jučer sam po jakom vjetru dugo bio na treningu u Sesvetama, ne mogu se ni pomaknuti”. Da, to je Ivica Olić; i pola godine nakon kraja igračke karijere, utrkuje se s vjetrom kao mladić. Samo, nešto se u ovim godinama pita i organizam...

- Nisam spavao cijelu noć, popio sam valjda deset litara tekućine, ali ne brini, do sutra sam top - reći će u svom stilu.

Ovaj je tjedan proveo u Zagrebu, gdje se na Akademiji školuje za Uefinu A licencu. “Dekan” Mihačić tvrdi da je energičan i ambiciozan, baš kao za karijere, nakon koje je, inače, kazao da još točno nije siguran što će u nogometu raditi.

- A onda se dogodi sljedeća situacija: rasturimo Grčku u Maksimiru (4-1), na što bih kao igrač samome sebi kazao da je riješena stvar. A ja stanem i sjetim se PSG-a i Barcelone, ludih preokreta i činjenice da se svašta u nogometu izokretalo. Tada sam, zapravo, postao svjestan: sad sam zaista trener... - priča nam jučer ujutro na Kegliću, uoči povratka u Hamburg, gdje je savio obiteljsko gnijezdo.

Situacija stani-pani

No glava mu je potpuno u reprezentaciji, gdje je na Dalićev poziv uletio na svoj način - beskompromisno. Priča o bazi, ždrijebu, igračkom kadru i zapravo daje do znanja da je donedavni “sin vjetra” postao trener.

- Situacija je bila stani-pani, no je, dobro kažeš, u takve sam duele prvi uletavao. To mi je u krvi. Znam te dečke, bio sam igrač s njima i želio sam pomoći, jer SP ne zaslužuje da se igra bez ove Hrvatske. Uglavnom, nije bilo vremena da neke taktičke mehanizme, morali smo Ukrajinu riješiti psihološkim pristupom i pričom, a onda je taj Kijev bio prekretnica. jer, premda uoči grčke opet nismo imali mnogo vremena, tada se i neka struja svijesti unutar grupe promijenila - oktriva Ola.

Te se prekretnice, ipak, u hrvatskom nogometnom svijetu događaju dosta često. i gotovo po istoj špranci; čim dođe novi izbornik slijedi uzlet, a onda malo-pomalo međusobna energija a posljedično i igra padaju do neprepoznatljivosti.

- Najiskrenije, ne mogu točno doprijeti do istina zašto se to tako ciklično događa, no sve stoji. U jednome se redu i nalazi priča koja se provlačila medijima, a i Luka je se dotakao, kazavši da kao da se taj kult reprezentacije gasi, a u drugome, pak, baterija na relaciji izbornik-igrači koja se s vremenom lagano prazni. No sigurno se ne radi o tezi da igrači bojkotiraju izbornike, to nije točno...

No već se može snimiti cijela serija na istu temu: nakon Bilićeva odlaska, i Štimac, i Kovač, i Čačić krenuli su dobro, a onda se putem gasili.

- Mi se ponekad volimo skriti iza istine. Vidiš, recimo, da ne ide, da je igra koma, ali onda ipak pobijediš, pa kao kreneš s pričom da je pobjeda ipak tu, da ne treba cjepidlačiti, da se radi o jednoj utakmici jer smo, eto, prije pola godine igrali odlično... Takav pristup tare put prema propasti, koja se mora prije ili kasnije dogoditi. Ovo ne govorim za nikoga konkretno, već taj princip nalazim u dosta primjera HR nogometa.

Danas se, međutim, čini da je odlazak Nike bio kriv, pogotovo iz perspektive da je jedini napravio sjajan posao u Eintrachtu te ga se spominje kao glavnog kandidata za klupu Bayerna, što zvuči toliko dobro da je gotovo pa nestvarno.

Kovač će biti svjetska klasa

- Niko je kao trener isti kao i igrač. Sve ono što je radio dok je igrao nogomet, radi i danas. Sjećam se da smo jednom kartali remi u kampu reprezentacije. Bilo je 23.25 a u rukama još par karata. Niko ih je samo spustio za stol i kazao “laku noć”, iako nam nitko ne bi zamjerio da je partija, koja je bila na samom kraju, završila u 23.33. To je on. Uostalom, i kao igrač je bio trener na terenu, stoga me ne čudi da je stigao ovdje gdje jest, kao što nemam baš niti jednu dvojbu da će postati veliki, veliki trener.

Njemu je to suđeno. Zašto nije uspio u reprezentaciji, bila je stvar nekih drugih okolnosti, koje definitivno ne idu na ruku onih koji tvrde da su ga igrači nazivali “vampirom”, koji trči za nama s epruvetama. Jednostavno, neke se stvari nisu poklopile, a kkako je reprezentacija specifična, jer nemaš svakodnevnog vremena za ubacivanje svojih vizija i želje za “finom mehanizacijom”, tako je na kraju rezultat bio taj koji ga je izbacio. No Niko je, nema sumnje, svjetska marka.

Onakva kakvima žele postati Dalić i prijatelji.

- Bio sam u reprezentaciji od 2002. kao igrač, a sada sam, eto, opet tu iako u drugoj ulozi. I reći ću vam slikovito: kada sam na prvom popisu pored igrača, na jednom mjestu, vidio sve te klubove, ja sam se smrz’o. Dakle, ova generacija, s predvodnikom Lukom koji me svaki puta iznova oduševljevljava, iako misliš da je to više nemoguće, zaista ima sve kapacitete da napravi pravi rezultat i izađe iz te sjene “vatrenih”. kada u kadru imaš igrače Reala, Barce, Juventusa, Atletica... onda nipošto nije pretenciozno govoriti da imamo top, top reprezentaciju.

Zlatko je vrhunski “kuhar”

Istina, ali imamo ju dulje vrijeme. No, slikovito, kada na stolu imaš vrhunsko meso, moraš biti i vrhunski kuhar da od toga spraviš vrhunsko jelo.

- To si dobro rekao. I ja sam uvjeren da je Zlatko “vrhunski kuhar”. Koji je izravno i bez rukavica poručio što na Mundialu želi. Samo, ja bih da idemo polako. Sjećam se da me je u lipnju, prije utakmice s Islandom, jedan novinar pitao “koga želim na SP-u”, misleći da smo sve riješili. Odgovorio sam “Hrvatsku”, znajući da bi još moglo biti belaja, jer nikad ne smiješ biti sto posto siguran. Dakle, sada što želim? Želio bih iz prvog pota, ako može, Poljsku ili Rusiju, a ostalo tko dođe dobro dođe.

I onda bih, za početak, volio da prođemo skupinu, poslije ćemo lako. Za uspjeh ti treba taj mehanizam. Sjetim se, evo, nekidan “one” utakmice s Turskom na Euru u Austriji, kada smi ispali na penale. Mi smo tada nakon prvog gola, minutu prije kraja, krenuli zabiti drugi, umjesto da smo se valjali po terenu, svi zajedno. Ne mislim da se trebamo bacati, ali moramo postati mudriji u traženju rezultata, jer smo impulzivna nacija koja samo juriša...

Jesi li, možda, ikad u karijeri, radeći s veličinama poput Van Gaala ili Heynckesa, pomislio da nam treba takav jedan “macan” da napravi pravi rezultat?

- Ne, zaista ne. Jer i tom bi nekom trebalo vremena da nas sve nauči kao grupu, da detektira prednosti, eventualno uvede svoj sustav... Ne postoji u nogometu neki ubrzani “fast forward” proces za stvaranje. Takvih rješenja nema.

Mnoge su, međutim, i slabije reprezentacije od nas, poput Grčke onomad, ili Portugala u Francuskoj, sa slabijim kadrom, ali uz vrhunskog trenera stigli do “kante”...

- Jesu, i bit će ih uvijek, no za to ti se moraju neke stvarui poklopiti. I moraš, neminovno, imati i zericu sreće, iako je nipošto ne bih volio koristiti kao neki alibi.

Je li možda problem i u borbi između navijača i Saveza, koji se prebija na leđima “vatrenih”?

- Ma vidi, nama su navijači najveća potpora na svijetu, bili i ostat će. Atmosfera protiv Grčke je sada recimo bila fanatična, a i dalje se vode neki sukobi koji se nas, dozvoli, ne tiču. Ne mogu igrači birati predsjednika Saveza, zaista ne mogu. Taj dio zna doći do svlačionice, nemamo što skrivati, no niti on ne smije biti ključni alibi. U sinergiji s tribinama, mi smo najjači. To je jedini fakt. Tako je bilo i tako će ostati...

Pitanje je, međutim, kako će se odraziti i u Rusiji, s obzirom da su u HNS-u pred vratima predsjednički izbori. Šuker vs. Šimić, s kojima je Olić dijelio i “vatrenu” svlačionicu.

- Darijeva kandidatura je dobrodošla, u svakom slučaju. Vjerujem da će i njegove ideje i program koji će iznijeti sa Stanom, Stipom i Goranom, donijeti nešto novo, bez obzira na to kako će izbori završiti. No u nogometnoj politici nikad nisam sudjelovao, stoga će o svemu dalje odlučiti Skupština. No kažem, svaka ideja, ako je dobra i pozitivna, nosi mogućnost da se iz nje izvuku stvari koje će donijeti progres i napredak - mudro je završio Ola.

Izdvajamo