PIŠE D. KRUŠELJ

Mamić bi prije 20-ak godina dobio ponudu koja se ne odbija: "Od danas sam...što predsjedniče?! Da, shvatio sam"

Cropix

Demokracija je ipak ozbiljno precijenjena, na kušnji ste da zapnete u istoj staroj zamci svaki put kada slušate kako Zdravko Mamić u live prijenosu otvara ranjenu dušu naciji. Tamo gdje se ostatak svijeta sa životnim, novčanim i drugim intimnim demonima bori posjetama ispovjedniku, life-coachu ili psihijatru, Dinamov gazda sazove press-konferenciju. Onda na ramenu dva-tri milijuna svjedoka plače kao kišna godina da mu je za vratom cijela divizija okrutnih dušmana, koja mu uništava obitelj i perfidno pakira optužnicu tešku četvrt milijarde Dinamovih kuna što su navodno odlepršale u toplije krajeve.

"Od danas više nisam izvršni predsjednik Dinama, od danas sam samo - savjetnik kluba!", junak našeg doba napokon se slomi pritisnut neizdrživim egzistencijalnim teretom, a potresena bakica pred televizorom odjuri u kuhinju ljuštiti luk ne bi li unucima lakše objasnila svoje suze. Dječica su, međutim, već okupirana svojom zabavom. "Mučko đubre, vrati mi loptu", cvili jedan. "Zmazan si, smrdiš, neškolovan si i lažeš", krevelji se drugi.

Prije samo dvadesetak godina, dok je našim krajevima vladao manje ili više prosvijećeni apsolutizam, Mamiću ne bi palo na pamet trivijalnim driblinzima bježati od najozbiljnijih inkriminacija za pranje takve lavine Dinamova novca. Ako bi se ipak odlučio za sličan kalambur, nema sumnje da bi ga usred zabave prekinuo telefonski poziv na koji se nitko ne oglušuje, s ponudom koja se ne odbija.

"Pod hitno se saberite, ispričajte se publici zbog jezične nespretnosti, pogledajte u kameru i ponavljajte za mnom", grmio bi s druge strane neumrli državni poglavar, najdraži navijač i najodaniji logističar kluba, koji bi u svoje vrijeme sasvim sigurno iskočio iz kože shvativši da bogatstvom NK Croatije žongliraju neki mutnjaci u Belizeu ili Hong Kongu.

"Od danas više nisam izvršni predsjednik Dinama", ponavljao bi zatim prestravljeni Dinamov gazda. "Od danas sam... što predsjedniče?! Da, da shvatio sam. Od danas sam pomoćnik referenta u Zagrebačkom sportskom savezu zadužen za borilačke sportove."

"Bravo. Ostanite ovako kooperativni kada na dnevni red dođu milijuni pa ćemo vidjeti što možemo učiniti s Vama. Ipak poznajemo neke ljude u pravosuđu", zaključio bi sugovornik i već na prvoj jutarnjoj kavi postrojio vodeće kandidate za Mamićeva nasljednika u Dinamu i Hrvatskom nogometnom savezu. Novinski kolumnisti i slična gnjavatorska menažerija potrošili bi nekoliko sljedećih dana na kritiku operetne diktature, ali nogometna stvar bi se naposljetku pomaknula s mrtve točke.

Ovako ostajemo svjedoci talačke krize. Zbog sudskih procesa koji mu prijete Mamić strateški uzmiče na margine, u savjetničke vode, ali se istovremeno ne odriče funkcije prvog dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza nego na sljedeću press-konferenciju šalje Damira Vrbanovića. Još jedan dužnosnik u iščekivanju sudskog procesa narodu objašnjava da je dopunjeni Zakon o sportu sfušao posljednji pravni diletant, koji ne zna objasniti tko su članovi najvišeg stupnja natjecanja, pa će se HNS zato i dalje držati svojeg statuta. Ukratko, proces demontaže kompromitirane nogometne vlasti neće ići glatko jer bi prilikom definitivnog pada Zdravka Mamića s njim u paketu pozornicu morali napustiti i njegovi najpouzdaniji suradnici, praktično cijela nogometna vlada. Epilog? Dok očekujete da Most političkim pritiskom zakotrlja domino efekt ostavki, pripremite se za tešku rovovsku bitku pravnika...

Izdvajamo