PIŠE T.ŽIDAK

MUČITELJICA MEDIJA I MINISTARA 'Apsurdni party Sandre u kojem sam neizmjerno uživao...!'

    AUTOR:
    • Tomislav Židak

  • OBJAVLJENO:
  • 07.08.2012. u 12:13

Drago Sopta/CROPIX

I dok su se predsjednici, ministri, glavni i manje glavni tajnici, naravno, i novinari, nervirali i znojili, dok su im oči bile prikovane na vrata i kazaljke sata, istinski sam uživao. Naslonjen na šank, ministar sporta Željko Jovanović zabrinuto je pogledavao prema vratima, na kojima se uporno nije pojavljivala Sandra Perković . Ministru se strašno žurilo na finalnu trku na 100 metara, obećao je sinu da će ga voditi na Usaina Bolta. Vidio sam da u njemu kipi i vjerojatno se pitao - koliko fakulteta treba završiti da bi ti se život sveo na rukovanje s bacačicom diska.

Sandrini lažnjaci

Novinari su čupali kosu, jer im je Sandra Perković toga dana već opalila nekoliko lažnjaka, deadline se opasno približavao, a “robe” još nema. I kad su poslali rezervnu priču, kada su “oprali” našu heroinu jer se nije pojavila na partyju priređenom u njezinu čast, Sandra se ukazala na vratima. Umarširala je u “Vinopolis” kao “gazdarica”, smrknuta, bez da je ikoga pogledala, znala je da su svi ovdje samo zbog nje. Bio je to moj prvi susret s našom zlatnom olimpijkom i najprije sam pomislio:

“Što bi se, ne daj Bože, dogodilo da joj muž slučajno s posla zakasni deset minuta. Postao bi disk!”

Ministar je iz džepa izvadio “govor broj tri”, ekspresno je odrecitirao svoju ministarsku dužnost, jer taj Bolt vraški brzo trči, a “mali” je već nestrpljiv. Predsjednik Mateša je hladno skratio svoj govor. Sandra je napokon stala pred novinare. Govori brzo, kao da je “na motoru”, novinari nisu mogli tako brzo isfabricirati pitanja kako je ona brzo odgovarala. A i bolje je tako, pitanja su uglavnom bila na granici - bolje je da ovdje stavim točku.

Spomenula je Milana Bandića. Dobročinitelja, koji je podržavao sve akcije vezane uz njezin put do zlatne medalje i pritom nije štedio novca. Sjetio sam se jedne izjave Zdravka Mamića: “Kao dijete, zapamtio sam samo ljude koji su mi davali lovu…” Tako je i Sandra zapamtila uglavnom samo Bandića.

Sandra Perković nije filmska glumica niti celebrity-cura, koju će mediji rastezati i cijediti kao limun. Istina, malo više poštovanja prema ljudima koji su je čekali sat vremena, ne bi škodilo, ali, ako je to protest protiv bilo čega, onda sam apsolutno na njezinoj strani.

Ona je osvojila zlatnu olimpijsku medalju, ona je ostvarila jedan od boljih atletskih ovogodišnjih rezultata. Dan nakon njezinog fenomenalnog rezultata razgovarao sam s atletskim stručnjakom Vilkom Luncerom, koji nije skrivao oduševljenje:

Prvacima sve dopušteno

- Nikada nismo imali zlatnu olimpijsku medalju u atletici, to je velika stvar. Pamtim velike rezultate Ivana Gubijana i Slavka Mihalića, ali Sandra je prestigla i nadvisila sve. Ne možete pojmiti što znači zlatna medalja u atletici na Olimpijskim igrama…

Istinski sam uživao u svakom taktu tog apsurdnog partyja. Zbog Sandrine drskosti, saznala je da je šampionima sve dopušteno. Ali, uživao sam i u saznanju da sam zadnji put stajao u redu i satima čekao izjavu. Bok, Coubertin, “više se ne bumo videli”. Ipak, s distance ću navijati za mučiteljicu medija i ministara, želim da Sandra Perković napokon nadvisi Gabrielu Reinsch.

Izdvajamo