Negdje na tragu hrvatske nacionalne momčadi, koja je prošle godine za šefa dobila “Nijemca” trenerski školovanog u inozemstvu, reprezentacija BiH Sušićevog je nasljednika pronašla u “Francuzu”, Mehmedu Baždareviću. 54-godišnjak bogate igračke biografije iskočio je prošlog tjedna u konkurenciji Hadžibegića, Osima juniora, Sliškovića, Štimca i Rajevca, a ovog se ponedjeljka bacio na posao...
- Trenersko ime gradio sam u Francuskoj. Počeo sam u Sochauxu gdje sam tri godine vodio mladu momčad, a onda sam dvije godine u profesionalnom pogonu asistirao Lacombeu i Fernandezu. Nakon toga sam preuzeo mali Istres i uveo ga u 1. ligu, ali taj se uspjeh nažalost pokazao kao senzacija koja će trajati jedno ljeto. Klub nije imao ambicija za iskorak, razišli smo se već do prosinca - vrti Baždarević film karijere.
Uspjehom s Istresom 2003. godine otvorio je vrata frankofonog svijeta, sljedeći angažman pronašao je u tuniskom Etoile du Sahelu s kojim je igrao finale afričke Lige prvaka. Produžio je prema Kataru i, kaže, plasmanom na peto mjesto s Al-Wakrahom napravio lijep uspjeh.
- Lijep s obzirom da je riječ o malom klubu, a mali su mi klubovi očito bili suđeni. Nakon toga sam stigao u Grenoble, također mali klub, i uveo ga iz druge u prvu ligu. Grenoble nikada prije nije igrao u Le championnatu, ubrzo potom stigli smo i do polufinala francuskog kupa. Tada sam proglašen najboljim trenerom druge francuske lige. 2008. godine u izboru kolega trenera i sportaša proglašen sam najboljim trenerom u Bosni i Hercegovini. Nakon Grenoblea sam se vratio u Sochaux i ostao osam mjeseci. Uvodno je razdoblje bilo uspješno, ali kada su stigli neuspjesi i s njima loša atmosfera u klubu, ja sam predložio rastanak. Kada podvučem crtu, iza sebe imam 150 utakmica u prvoj i 150 utakmica u drugoj francuskoj ligi.
Danas na jednom kraju globalne trenerske klackalice sjedi Jose Mourinho, a na suprotnoj strani je Pep Guardiola. Čijoj metodi ste bliže?
- Pokušavam biti negdje između, možda malo bliže Guardioli jer sam ipak bio igrač. Znam što igrač osjeća i kako se ponaša na terenu, pa kao trener nastojim miksati stvari. Želim kontrolu nad svlačionicom i disciplinu, ali istovremeno znam da s igračima moram biti najbolji prijatelj ako želim da za mene izgaraju. Ipak, ne bih volio da se sve u ovom razgovoru vrti oko najpoznatijih trenera današnjice. Puno više sam kroz karijeru učio i upijao od velikih trenera koji su me vodili kroz igračku karijeru. Najveći respekt imam za Biću Mladinića, Ivića, Boškova, Ćiru Blaževića i posebno Ivicu Osima, koji je imao najveći utjecaj na mene.
Ćiro je vašu inauguraciju ispratio salvom kritika?
- Nema veze, za gospodina Blaževića imam samo poštovanje. Ako nam je u prošlosti izletjela neka pogrešna riječ, ne trebamo od toga praviti drame. Pozdravite vi meni Ćiru, ali i mojeg “druga” Tomu Ivkovića s kojima sam dijelio svlačionicu bivše reprezentacije još od juniorskih, a možda i pionirskih dana. Napišite da sam bolji trener od njega, ha-ha...
Kakvu atmosferu zatječete u svlačionici reprezentacije?
- Ima problema. Da ih nema, ne bi se čelnici Saveza odlučili za promjenu na klupi, ali s druge strane, nema govora o rasulu i kaosu. Sve su to stvari koje se mogu riješiti ako će biti sloge i zajedništva. Prvo nas nogometnih ljudi, a onda i navijača, medija itd. Reprezentacija je vrlo kvalitetna, ail se nakon Svjetskog prvenstva očito malo ispuhala i izgubila motive. Rejting nam se srušio na startu ovih kvalifikacija za Euro, ali stignemo ga popraviti.
Jeste li sigurni? BiH je iz prve četiri utakmice skupila samo dva boda. Koliko bodova morate skupiti u preostalih šest dvoboja?
- Hm, barem petnaestak. Što drugim riječima znači da u šest utakmica igramo šest finala. Na prvi pogled nemoguća misija, ali možemo stići do trećeg mjesta u skupini. Mobilizirat ćemo sve snage, maksimalno se pripremiti za svaki meč, a onda kako bude. Što bi ovdje rekli, inašalah...