SAMMIR OTVORIO DUŠU

'Bilić me ne zove zato što sam Brazilac'

'U Dinamo sam došao mlad, imao sam 19 godina. Sve sam prošao u Dinamu, naučio jezik, hrvatske običaje, imam prijatelje, uzeo sam državljanstvo. Zagreb i Hrvatska su moj dom'
 Davor Pongračić / Cropix

Sammir je od onih ljudi koje zovemo “cool tipovi”. Steknete dojam da ga baš ništa ne može izbaciti iz takta, da “brije svoju priču” bez obzira na sve što se zbiva oko njega. Dok smo razgovarali, Sammir je na internetu malo “škicnuo” golove koje su njegovi zemljaci zabijali Ekvadoru. Gledao ih je hladnokrvno, bez ikakvih emocija. Dok se neki brazilski reporter gušio od sreće kad su Brazilci loptu gurali u mrežu, Sammir je hladno ugasio kompjutor.

- Zapravo, ne gledam Copa America...

Zašto ne gledate?

- Baš me nešto i ne zanima!

Prijeđimo onda na domaće, hrvatske teme. Jeste li mogli pretpostaviti da će stadion protiv Neftčija biti pun?

- Čudo je to, veliko čudo. Čudesno sam se osjećao kad sam istrčao na pun Maksimir. Kad bi stadion stalno bio ovako pun, Dinamo bi na svakoj utakmici igrao bolje, to je logično.

Nakon prošlog ljeta i jeseni više nikad niste uhvatili onako dobru formu, više nismo gledali tako dobra izdanja u vašoj izvedbi? Zašto?

- Prvo, nemojte se brinuti za moju formu. Potpuno sam miran što se toga tiče. Siguran sam da ću opet igrati kao u prvom dijelu prošle sezone, da ću biti na onoj razini. Malo pričekajte i vidjet ćete.

Na čemu temeljite tu prognozu?

- Čekam pravi ritam utakmica, onaj srijeda-nedjelja. Ne odgovora mi ono kad Dinamo igra samo u prvenstvu, svakih sedam dana. To me “ubija”. Konačno, znate i sami da me boljela ta Ahilova tetiva, da nisam mogao biti u najboljem izdanju.

Mi smo čuli još jednu priču. Da se tu radilo o “Bilićevoj tetivi”. Da vas je slomilo to što vas izbornik nije pozvao u reprezentaciju?

- Nisam siguran da je nepozivanje u reprezentaciju Hrvatske imalo utjecaja na moje izvedbe. Ipak, psihološki me zakočilo. Želio sam i dobio hrvatsko državljanstvo, dugo igram u Dinamu, dobro igram, zabijam golove, asistiram, hoću igrati za Hrvatsku, a onda ne dobijem pozivnicu. U to vrijeme nije mi bilo jasno zašto me izbornik ne zove, pa me to zaista “ubijalo”.

Sad vam je jasno?

- Sad su stvari mnogo jasnije, iz izjava koje su na tu temu izašle u javnost shvatio sam priču.

Što ste shvatili?

- Pa to da me ne zove zato što sam Brazilac!

Dakle, da niste Brazilac, sigurno biste dobili pozivnicu?

- Sto posto. Da sam Hrvat, već bih dobio poziv. Da nisam Brazilac, sigurno bih bio pozvan, možda ne bih igrao, ali bih bio pozvan. Očigledno tu postoje neke stvari koji nisu vezane samo uz nogomet.

Često se vuče poveznica između vas i Eduarda. Međutim, jeste li svjesni da između vas dvojice postoji značajna razlika. On je došao kao dijete, oženio našu curu, kaže da će nakon karijere živjeti u Zagrebu, a vi ste ipak klasični Brazilac?

- Jest, drukčija smo priča. Međutim, ja sam također u Dinamo došao jako mlad, imao sam 19 godina. Sve sam prošao u Dinamu, naučio sjajno hrvatski, mnoge hrvatske običaje, imam hrvatske prijatelje, uzeo sam državljanstvo. Zagreb i Hrvatska su moj dom, kao i moj Brazil. Ja sam klasični hrvatski Brazilac!

Vaš menadžer Božo Slišković kazao nam je da ostajete u Dinamu do zime ako se plasira u Ligu prvaka? Je li to točno, jeste li se tako dogovorili?

- Ostajem! Točnije, želim ostati. Najiskrenije vam to govorim, bez fige u džepu.

Nego, kako se osjeća nogometaš koji zbog pijanstva noć provodi u zatvoru?

- Nisam se “osjećao”. Samo sam spavao. Kad sam se probudio, otišao sam na sud. To je moje jedino zatvorsko iskustvo.

KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U SPORTSKIM NOVOSTIMA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. studeni 2021 10:55