GENERACIJA 1967.

Dinamov ‘svetac’ Lamza završio u bolnici Dubrava

    AUTOR:
    • Tomislav Židak

  • OBJAVLJENO:
  • 17.04.2010. u 19:01

Nenad Dugi / CROPIX

Grad Zagreb je imao tri nogometna velemajstora, tri Štefa: Štefa Bobeka, koji je proslavio Partizan, Štefa Lamzu, za kojega i danas većina Dinamovih navijača tvrdi da je bio najveći Dinamov igrač svih vremena, te Štefa Deverića, vječitog buntovnika, jednog od glavnih karika šampionskog Dinama iz 1982.

ZAGREB - Vijest da je Štef Lamza završio u bolnici u Dubravi zbog problema sa srcem duboko me stresla. Kao i Krasnodara Roru, koji mi je to u subotu ujutro rekao na Borongaju, utučen i žalostan, jer zlatna generacija se prorijedila, sve ih je manje. Ne sumnjam da će doktori u Dubravi učiniti sve da dovedu Lamzu u red, ležao sam i sam u toj bolnici i znam da tamo rade prvoklasni liječnici.

Lamza će se izvući, ali nogometaša koji su pisali najslavnije stranice Dinamove povijesti sve je manje. “Otišli” su Mladen Ramljak, “Gegi” Miljković, Ivica Kiš, Hrvoje Jukić, “Charlie” Braun, Josip Gucmirtl, a ni ostali se ne osjećaju najbolje.

Godine čine svoje i zlatni dečki Dinama, načeti neumitnom biologijom, “zdohajaju” se! Nema više Dražana Jerkovića, možda i najvećeg centarfora kojega je Dinamo ikada imao, nema Branka Zebeca, koji je stvarao onu generaciju koja je gazila Juventus, Eintracht i Leeds United.

Nitko ne zna gdje je Rudi Belin, jedan od najplemenitijih igrača koje je Zagreb dao svjetskom nogometu, nema Rudija Cveka, najmodernijeg braniča u tadašnjoj Europi, umro je i doktor Tugomir Krmpotić, sve ih je manje...

Štef Lamza nije živio isposnički kao tibetanski redovnik. U najboljim igračkim danima bio je “kralj Splendida”, kultnog kafića na Zrinjevcu, odakle se znao odvesti u “Zlatne lavove”, u Esplanadu, ali zahtijevajući od taksiste da vozi u - rikverc.

Današnje doba proveo je na Ferenščici, u čuvenoj “Banani”.

Dinamo mu je pomagao, bio je skaut, Dinamo se nije odrekao svoje legende.

A bivši predsjednik Stjepan Mesić, osjetljiv na generaciju svoje mladosti, obećao im je - penziju, potporu za normalan život. Jer, mnogi od njih financijski nisu stajali i ne stoje sjajno. Ne znam je li predsjednik održao riječ!

U mojoj obitelji Štef Lamza je bio svetac, njegova slika je stajala kraj slike svete obitelji. U mojim uspomenama ostao je to i danas, najveći od najvećih.

Bez obzira što ga je beogradska nogometna čaršija samo sedam puta zvala u reprezentaciju Jugoslavije, na njegovom oproštaju, 21. travnja 1970. godine, nakon što se oporavio od strašnog pada u Vili Rebar, gostovao je Eusebio, drugi najbolji igrač svijeta. Treba li reći da je režiser pobjede nad Benficom bio Štef Lamza (2-0), pogotkom koji se i danas pamti.

Štef Lamza je najveći igrač koji se ikada rodio u Sisku, najveći kojega je Dinamo imao i zato - drži se, Štef, Dinamovi navijači ti drže palce.

I oni koji su, zbog godina, jedva čuli za tebe i oni koji su se divili tvojim majstorijama. Nedavno mi je jedan stari gospon rekao da si driblao kao - Messi. A Zebec je bio “praotac” Mourinha!

Nisam imao srca otići u bolnicu i vidjeti te prikopčanog na aparate! Želim sačuvati uspomenu na tvoj driblinge, tvoje golove i sliku kada su svi europski menadžeri trčali u Zagreb zbog jednog čudesnog igrača. Štefa Lamze...

Izdvajamo