Hajduk je škartirao Lakića kao i Bobana i Modrića

ČATEŽ - Srđan Lakić (27) zoran je primjer kako u nogometu ne možeš proći selekciju ako u danom trenutku tjelesno ne zadovoljavaš. Unatoč talentu koji je iskazivao, u mlađim kategorijama (Hajduk) bio je zapostavljan zbog tjelesne inferiornosti, a prva reprezentativna kategorija bila mu je tek U-21 reprezentacija za koju je u jesen 2005. skupio tri nastupa, i to posljednji prije točno pet godina protiv tadašnje Srbije i Crne Gore.

Dubrovački napadač, koji danas trese mreže za Kaiserslautern, otišao je iz HNL-a ranije nego što je želio i prošao težak put pun oscilacija, da bi mu ove sezone karijera napokon krenula uzlazno. Slaven Bilić i Aljoša Asanović, pod čijim je vodstvom triput nastupio za našu mladu vrstu, imali su ga, kako vole reći, “na radaru” pa su ga pozvali čim se zbog Olićeve ozljede otvorilo mjesto. Dakako da je pripomoglo i deset pogodaka u 14 nastupa za povratnika u 1. Bundesligu, čime je Lakić najučinkovitiji hrvatski napadač ove sezone.

- Nisam proteklih godina razbijao glavu time, ali vjerovao sam da će doći moje vrijeme. U inozemstvo sam otišao iz malog kluba i nedostajalo mi je nekoliko koraka da bih mogao konkurirati za A-vrstu. Sad sam u najboljim godinama, no treba vidjeti kako će mi se stvari poklopiti - rekao je Lakić, miran, samouvjeren i zadovoljan što se vratio u društvo Modrića, Ćorluke, Vukojevića, Kranjčara i Bartulovića s kojima se nije vidio još od mlade reprezentacije.

Lakić upotpunjuje niz igrača koje je Hajduk otpisao zbog neke tjelesne mane, poput Bobana, Prše i Modrića. U Dalmaciji djeca brže rastu i ojačaju, pa se zalome previdi među onima koji su mršaviji, niži ili imaju pokoju tjelesnu “manu”.

- U Hajduku nikad nisam bio u skupini igrača na koje se ozbiljno računalo, bio sam podcijenjen. Moram priznati da nisam niti odskakao, ali nisu ni ostali, pa su dobivali više prilika. U te dvije godine uspio sam za juniore, pod vodstvom Ivice Kalinića, odigrati pet-šest utakmica i zabiti četiri gola. Nitko iz mojega godišta nije napravio karijeru, stoper Stipe Lapić je probao u Dinamu, a neki su danas u Drugoj ligi. Srna i Carević bili su godište više.

Lakić se tako vratio kući i kao izlazni junior upoznao seniorski nogomet u 2. HNL.

- Tek sa 20 godina sam fizički ojačao, došao na razinu gdje su drugi bili sa 17-18. U polusezoni sam zabio 14 golova za GOŠK koji se spasio ispadanja u 3. ligu.

Pokojni Stjepan Spajić i Ivica Perković doveli su ga u Hrvatski dragovoljac.

- Bila je to predivna sezona. Trenirao nas je Rajko Magić, igrali smo najbolji nogomet i čudnim raspletom na kraju bili iza Novalje s istim brojem bodova.

Lakić je ipak ušao u 1. HNL te 2005. prelaskom u Kamen Ingrad.

- Trener nam je bio Ivica Matković, u polusezoni smo bili treći, a na kraju nam je Europa pobjegla za jedno mjesto. Zabio sam 13 golova i još dva u Kupu, htjeli su me već u polusezoni Club Brugge i Duisburg, no Vlado Zec je želio čekati bolju ponudu. Ako ne izvana, od Hajduka.

I doista, na proljeće je već bio sve dogovorio s Tomom Ercegom, ali došla je ponuda Herthe.

- Uopće mi se nije išlo iz HNL-a. Bio sam željan domaće velike scene, velikog kluba, Dinama ili Hajduka svejedno, ali kad su se javili Berlinčani, Zecu je valjda odgovaralo zbog imidža kluba da me baš njima proda. I to za relativno mali novac, 500.000 eura. Bio sam čak i na probi, iako to tada nisam niti znao, no zabio sam gol u toj utakmici, bio dobar na treninzima i za sedam dana su mi ponudili ugovor.

Lakić je sezonu počeo u napadačkom tandemu s Markom Pantelićem.

- Dobro sam startao, igrao i cijele utakmice, ali nakon mjesec-dva upao sam u rupu. Moji tjelesni nedostaci došli su do izražaja, nisam mogao držati ritam, pucao sam po šavovima. Ipak sam u samo dvije godine prošao put od GOŠK-a u našoj drugoj do Herthe u njemačkoj prvoj ligi, a zaredale su i sitne ozljede.

Drugu priliku u Herthi nije dobio, promijenio se i trener, pa je Srđan prihvatio posudbu u nizozemski Heracles koji se borio za ostanak.

- Pogoci u drugom dijelu sezone vratili su me u nogometni život. Mogao sam birati bolje klubove u Nizozemskoj i Njemačkoj, ali Karlovčanin Milan Šašić bio je trener u tadašnjem drugoligašu Kaiserslauternu i uvjerio me da je to dobra sredina za mene, da će se klub samo dizati, da je prebrodio teško razdoblje. To mi je bila prilika za povratak na veću scenu i Hertha me prodala za 400.000 eura.

Srđan je dobro počeo, je čak i igrao pod injekcijama, pogoršao ozljedu prepona i petne kosti. To ga je stajalo sedmomjesečne stanke zbog koje se tek u veljači ove godine vratio te u završnici sezone postao standardni napadač.

- Ovo ljeto sam prvi put u životu prošao ozbiljne pripreme, znao sam da bi to mogla biti moja sezona! Znam da mogu zabijati golove, a najbitnije je biti zdrav i spreman, dočekati razdoblje kad ulazi sve što poželiš.

I zabijao je zajedno s Iličevićem Bayernu, nastavio i ostalima. Iako je svjestan Bilićeve hijerarhije, Lakić se nada debiju u srijedu:

- Naravno da se nadam, ali treba biti pošten i reći da ima momaka koji su ovdje dulje od mene. Moje vrijeme tek dolazi, ja mogu biti samo bolji i ova Malta nije moj zenit. Znao sam da ću, ako dođem na razinu kvalitete koju želim i ako budem zabijao u kontinuitetu, kad-tad dobiti priliku. Nisam se opterećivao hoće li to biti za mjesec-dva ili za pola godine.

Tko zna bi li svojedobno Dado Pršo u 29. govini dobio priliku da Hrvatska u jesen 2002. nije loše startala u kvalifikacije, pa su se oprostili Bokšić, Vugrinec... Što je, naime, naša vrsta uspješnija, u nju se teže ulazi, relativno je uzak reprezentativni krug.

- Drago mi je što nismo neuspješni. Rezultati reprezentacije svima nam dižu ugled, ne samo kad pobijedimo Njemačku. Čak i kad jednom ne odemo na veliko natjecanje, kao lani, ne treba to gledati dramatično. Imamo fantastičnih igrača.

Lijepo je slušati Lakića, za razliku od nekih njegovih prethodnika koji su nakon dolaska u reprezentaciju izjavljivali da je samo prosječna.

- Zaboravlja se da nas je samo pet milijuna, a koliko nogometnog talenta imamo. Premalo se cijeni koliki je uspjeh biti među prvih deset i stalno, uz poneki izostanak, na velikim natjecanjima.

Lakića je život naučio da mu nitko ništa neće darovati.

- Trebam zadržati kontinuitet u klubu, pa ako se poklope okolnosti, otvorit će se i meni prilika u reprezentaciji. Igrači koji su tu, zaslužili su to svojim igrama, a ja svoje buduće pozive također trebam i želim zaslužiti - poručio je Lakić.