Kerum: “Za tri milijuna eura moga san kupit ciloga Šibenika s igračinom Zecom i trenerčinom Karačićem! A vi mi uvalili Reju i Sharbinije. I njihove teamove. Hranim Talijane, Palestince, jeste li vi normalni?! Meni je bilo dosta hranit Hrvate po samoposlugama, moga bi na stadion Hajduka otvorit New Jokera i postat prvi gradonačelnik svita i okolice!”
Znam takvog Keruma s početka ovog tisućljeća kad su ga zvali za sponzora. Pojavio se na prvom sastanku i više nikad. E, ali došla maca na vratanca. Strpljivo su ga čekali i sad više ne može natrag, nego će još morat branit pred medijima i Torcidom kompletnu svitu dobro plaćenih nesilica koje nose jedva jedno jaje tjedno (ako su od volje).
“Stezanje kaiša” mora bit da je već počelo jer u Poljudu jučer “mjesečev pejsaž”, trenira se samo popodne, najbrži put za prepolovit troškove. A pamtim Tomislava Ivića i zlatnu generaciju na Starome placu. Nakon presice u obližnjem Kazalištu lutaka gledali smo Šurjaka, Jerkovića, Žungula i ekipu u dvorani u milijardu verzija, igara u kolo, na male golove, pa trening u dvoru ispod murve i za kraj dana na terenu pravi balun. Gušta si ih gledat kako - guštaju! Isto kao slušat muzičare kad svi odu.
Ima to Hajduk i danas. Pa šta onda fali? Gušt! Atmosfera i cilj! Kerum to nema jer muzičari ne guštaju svirat dok okolo svi žderu, ali moraju svirat - radi love. Kerumov Nadzorni odbor ne zna učinit tri na nogu, a od Štefa Lamze do Jurice Jerkovića nitko s njima ne bi ni za šank, a kamoli pričat o balunu. Lako se Sharbinijima ispromašivat dok ih u Loži gledaju pretežno “cipanduri” i “lajbeki”.
Šurjak je sad Kerumu odgovoran i kao prijatelj. A Kerum pita: “Je li nam se nudija Zec iz Šibenika? Je li nam se nudija i trener Karačić? Mogli smo ih kupit na odgodu, na čekove, a za tri milijuna eura kupit i Mamića ako treba pa uzet titulu, bogati!”
Kad je ubačen siroti Paraiba, palo mi je na pamet nekadašnje Ivićevo Kazalište lutaka. A šteta jer evo po pozicijama: Subašić - Mešković, Maloča - Peruzović, Vejić - Buljan, Strinić - Rožić, Oremuš - Džoni, Skoko - Mužinić, Šerić - Šurjak, Cernat - Jerković, Ibričić - Oblak, Ahmad - Žungul, Anas - Jovanić. Znam da bi se ovi stari uvrijedili, ali proporcionalno bi se danas moglo i od ovih stvorit ekipu. A Paraiba ni u Brazilu ne bi mogao nosit vodu uz aut-liniju. Tko ga je kupio? Neka ga taj i proda!
Reji bih zabranio i treninge popodne! Možda bi mu igrači imali snage barem za utakmicu. Svjestan je on toga. Vidjelo se na debiju protiv Rijeke kad ga je skoro infarktalo, isto kao i Ivicu Kalinića. Jer nitko ne može vjerovat da je to Hajduk. A ipak, moralo se proć jeftinije: Karačić i Zec sigurno bi dobili Šibenika. Međutim, Karačić je Reju stavio u džep i po pitanju taktike. Bolje od njega pozna sve njegove igrače. Još mi je Tomislav Ivić Rejin debi komentirao kao promašaj. Ne može se talijanski sustav uvalit u hrvatski. Ni nogometni, ni bilo koji drugi.
Karačić je Reji bio Bilićev Capello, a Marković je zadržavanjem domaćeg Bilića bio pametniji od Kerumova Šurjaka, koji je u pravu kad kažnjava Anasa. Ali je zaboravio kaznit i Bilića koji pusti tuđe igrače lokat, a zna se da kamate stižu klubovima, ne samo u idućoj utakmici. Toga se novinari nisu sjetili jer se dodvoravaju plašeći se tehnološkog viška. Bolje i to nego štrajkat. Ali na kraju će s pravom jedini pravi štrajkač biti Kerum. I to kad budu čekali plaće.