TABU TEMA

Ima li vrhunski nogomet problem sa seksualnim predatorstvom?

Profimedia

Jedan od najvećih projekata Fife u posljednjem desetljeću bio je u vezi rasizma. On još traje, u njega je uložen golem novac, a iako i danas postoje izolirani slučajevi, nema sumnje da je iskorak napravljen. Sada je, međutim, red na drugim opačinama. Vrijeme je da se nogometna zajednica nedvosmisleno odredi o neprihvatljivosti spolnog zlostavljanja

Obično bi ih napijao, došao bi u sobu, donio bi pića, zezao se s njima. Pa im se onda uvlačio u krevet. Ili ih vozio kući. Onu koju je mislio da će moći ‘obraditi’ ostavljao bi zadnju. Novim curama je bio simpatičan, donosio bi kulene i šunke pa im je bio baš super, a tek bi kasnije shvatile da nije. Znam da je mnoge pipkao i pokušavao svašta, a s jednom je curom otišao do kraja. Cure koje igraju u njegovu klubu znao je i ucjenjivati, a plaćao im je za šutnju...”

Tako je prije točno deset godina otvorena Pandorina kutija hrvatskog ženskog nogometa. Ovim riječima, jednim od mnogih, skrivenog identiteta zbog straha, naše su nogometašice otkrivale mučnu stranu Šime Zirduma, čovjeka iz HNS-ove nogometne vlade, koji je godinama vedrio i oblačio, a zapravo - skidao ženskim nogometom.

- Nisam kriv, nisam ništa napravio - ponavljao je na ročištima gdje je na koncu proglašen krivim zbog bludnih radnji nad maloljetnom nogometašicom (16) s područja Virovitice koju je pipao u svlačionici te pokušao napastovati. Osuđen je na godinu dana zatvora i doživotno je isključen iz nogometa.

Štetu je, međutim, dotad napravio. Strašnu štetu. Ali, ako ništa, ta je hrabra djevojka pokrenula stvari, zaštitila ostale i barem djelomično promijenila stvari. Jer, barem se nadamo, “zirduma” unazad deset godina više nije bilo...

 

Proslava uz prostitutke

Kao bumerang se ovih dana ovaj slučaj vratio u glavu, nakon iščitavanja sve duljih optužaba za silovanje i seksualno napastovanje, u kojima su glavne uloge, među inima, pronašli i Cristiano Ronaldo te Neymar, dvojica nogometnih poster-boyeva, ali i, recimo, apela afganistanskih nogometašica, koje su Fifi uputile pismo u kojem tvrde da ih se seksualno uznemiravalo. Fifa je automatski suspendirala predsjednika Saveza kao nositelja optužbi, a postupak je u tijeku.

Konačno, prije koji dan, kadetska ekipa turskog Beşiktaşa, dakle igrači rođeni 2003. godine, proslavila je svoj uspjeh naručujući lokalne prostitutke. Da stvar bude gora, nisu to čak ni pokušali sakriti pa su ih, umjesto da ih tijekom noći potajno iskradu iz hotela, doveli na doručak. Kada su treneri vidjeli da su na doručak došle i prostitutke, igrače su odmah pozvali na razgovor, a oni su sve priznali trenerima bez imalo srama.

Htjeli mi to, dakle, priznati ili ne, nogomet ima problem. Veliki problem. Navedeni primjeri samo su nukleus posljednjih nekoliko tjedana, a tendencija rasta sličnih primjera poziva na veliko upozorenje. Kada bismo ih krenuli nabrajati unazad nekoliko godina, brojke bi doista bile frapantne. Ovakvo stanje sumira: nešto se, i to pod hitno, mora promijeniti.

Ne osuđujemo unaprijed ni CR-a, niti Neymara, baš kao što je i “slučaj Atiemwen”, izgleda, pokazao da postoje dvije strane medalje. No upravo, zapravo, i ti slučajevi govore u prilog nečemu o čemu se šuti: nogometašima je više nego ikad potrebna edukacija.

- Baš sam neki dan sudjelovao na jednom kongresu u Amsterdamu, gdje se upravo govorilo o ovoj temi - priča tajnik Hrvatske udruge nogometni sindikat, Mario Jurić.

- Intencija je da se što prije krene u implementaciju, no sve je još uvijek u svojevrsnoj fazi razgovora, u cilju da se apsolutno krene naprijed. Ono što bismo voljeli jest u neku ruku prekopirati model iz NBA lige, gdje klubovi svakom igraču uoči potpisivanja profesionalnog ugovora plaćaju tzv. ‘rookie camp’, gdje mladi igrači sudjeluju u sedmodnevnom programu, u kojem ih bivši igrači koji su imali problema upoznaju s problemima seksualnih ovisnosti, kao i drogom, alkoholom, kockom te, također, i brigom oko novca, jer istraživanja, naime, pokazuju da čak 60% NBA košarkaša nakon kraja karijere bankrotira u roku od pet godina, što je zastrašujuće. S obzirom na to da stanje u nogometu nije bitno drugačije, apsolutno se krovni ligaški sindikati zalažu da se slična praksa uvede u nogomet, jer to je postalo nužno. I drago mi je što o tome govorimo - priča Jurić.

Problem s nogometom je, međutim, dublje prirode; odvajkada su, naime, idolizirani ljudi s karakternim slabostima, pa su, eto, na prvu, u status pop ikona dospjeli oni koji su žene, realno, smatrali objektima (George Best), oni koji su opasno zagrezli u alkohol (Paul Gascoigne), ili oni koji su, blago rečeno, koketirali s opijatima (Diego Maradona). U svijetu u kojem, konačno, još uvijek nogometaši ne mogu slobodno izraziti svoje seksualne preferencije i “outati” se kao homoseksualci, shvatimo da se radi o još uvijek djelomice diskriminatornom i pomalo ksenofobnom miljeu, kojem je debelo u 21. stoljeću potreban krucijalni zaokret.

Seksualno nasilje u tom kontekstu spada pod ključne točke. Konačno, jedan od najvećih projekata Fife u zadnjem desetljeću bio je u svezi rasizma. On traje i danas, u njega je (s pravom) potrošen ogroman novac, a iako i danas postoje jasni izolirani slučajevi, nema sumnje da je Fifa napravila iskorak i izvela rasizam iz ormara. Sada je, međutim, red na drugim opačinama.

- Počeli smo intenzivno raditi s mladim nogometašima koje upućujemo na nužnost obrazovanja, jer rijetki u nogometu uspiju, a oni drugi postanu neprilagođeni normalnom vođenju života. I tu se unazad nekoliko godina napravilo dosta, ne samo u Europi i svijetu, već i kod nas. Radi se o bazičnim stvarima. I jasno je da su potrebne i druge edukacije, jer imate niz primjera koji pokazuju da su mladost u kombinaciji s velikom količinom novca i instant slavom opasni koktel - dodaje Jurić.

Ako tome dodate život u “real timeu” na društvenim mrežama te hiperinflaciju video i foto sadržaja, postaje jasno da ovakve stvari zahtijevaju promptnu sociološku akciju, jer mladi nogometaši, bez osnovnog obrazovanja ulaze u opasne probleme, jer, usto, klubovi često žmire na opačine, gledajući isključivo vlastiti profit. U tom začaranom krugu, pokazuju i primjeri iz NFL-a, odnosno AFL-a, lakše je mesti incidente ispod tepiha i držati najbolje i marketinški najisplativije igrače na terenu, bez obzira na njihove dosjee. Konačno, i za PR je mnogo benevolentnije zaštititi igrače i minimizirati konkretne slučajeve, nadajući se da će žrtve sukladno bajoslovnim nagodbama odustati od tužbi.

- Kada sam pozvala policiju, nisu mi vjerovali. Jer, hej, pa on je zvijezda, ma ‘di bi on. I tako ukrug, jer nije bio samo jedan poziv. A kada su stvari postale učestale, i opasnije, na pragu mi se pojavio i konzilij 49-ersa, očito PR tim koji je policiji govorio da pričam gluposti, da to stalno radim - objasnila je, recimo, bivša partnerica zvijezde američkog nogometa Reubena Fostera Elissa Ennis.

- I to je jedan od razloga zašto moramo takvim stvarima stati na kraj: iako, naime, klubovi nemaju nikakve financijske sankcije, a navijači u vezi ovakvih slučajeva imaju prilično kratkoročnu pamet, u budućnosti ćemo morati doslovce bojkotirati klubove koji štite nasilnike bilo kakve vrste. I time poslati poruku da zvijezde nisu iznad nas i nemaju božanski status koji im kao u kakvom historijskom dobu omogućuje da se prema drugim ljudima ponašaju kao bogovi, bez sankcija bilo kakve vrste - poručila je Deborah Epstein, jedna od voditeljica pravnog centra Georgetown Universityja, zaduženog za nasilje u obitelji.

 

Problem društvenih medija

Američki NFL je, doduše, ekstrem, no ujedno je i putokaz gdje bi stvari mogle poći, ako se prema njima ne ponašamo institucionalno i edukativno.

Dugo sam neki dan razgovarao s jednim izvorom iz Fife, koji je tvrdio da se radi o višeslojnom problemu oko kojeg, bez ikakve dvojbe, ne smijemo zatvarati oči.

- Problem društvenih medija i lako dostupnih foto-video uređaja je nemjerljiv. I dugoročno će pridonijeti dobrobiti sustava. Takvih je slučajeva, naime, bilo i prije, no tada nije bilo medijskih i inih platformi gdje bi takvi slučajevi isplivali van. Ovdje, međutim, i slučajevi Ronalda ili Neymara govore o tome da se igrači moraju naučiti osnovama: kao prvo, da su javne ličnosti i da je njihov značaj, kao i ugled enorman, te da oni postaju idoli hrpi djece pa se i zbog toga moraju ponašati na adekvatan način, a kao drugo, uvijek će postojati ljudi koji bi na lagani način iskoristili određene trenutke da to naplate i preko noći si promijene životne statuse.

Govorimo o ekspanziji problema zbog globalizacije i tehnike, no to su stvari koje će, sigurno, postati imperativne u funkcioniranju današnjeg nogometa. Jer, konačno, svi želimo da nogomet gura poštenu i ispravnu sliku, svi želimo da nogomet bude i ostane simbol lijepih uspomena, a ne slika nepodopština i problematičnih ponašanja koje, konsekventno, “gutaju” mnogo više medijskog prostora, što je i jasno - stigla je poruka bliska Fifi.

U prijevodu, jasnog akcijskog plana još nema, no ne znači da se uskoro neće pokrenuti. Što i mora, jer problem poprima velik i zabrinjavajući kontekst. S time da bi sve, baš kao na primjeru NFL-a u negativnom, odnosno NBA-a u pozitivnom primjeru, trebalo krenuti od klubova. Umjesto zaštite svojih marketinških lica (i) čiste zarade, klubovi bi, u suradnji, jasno, sa savezima, a potom i konfederacijskim kućama (Uefa, Conmebol, Concacaf, CAF, OFC, AFC) morali pokrenuti radionice i školice u kojima bi se radilo s klincima kadetske i juniorske dobi, jer recentni slučajevi upozoravaju da bi tendencija sličnih samo mogla bujati.

“Istraživanja pokazuju da ljudi s velikom razinom kompetitivnosti, poput sportaša, mogu češće biti involvirana u razne vrste seksualne agresije. Na studiji u koju su bila uključena 104 sportaša, ustanovljena je veća razina sklonosti agresiji. Time, pritom, nije ključna participacija u sportskim natjecanjima, već psihološke karakteristike samih individua”, još je 1997. u jednom istraživanju na Sveučilištu u Maineu ustvrdila skupina autora, Sandra L. Caron, William A. Halteman i Cheri Stacy.

Unazad 20 godina, stvari su se modificirale, jer i sportaši su postali mete raznih osoba koje u njima vide vrstu lakog života ili zarade. Međutim, upravo i zbog toga, a temeljem raznih i sve učestalijih izvještaja o seksualnim predatorstvima raznih vrsta, dolazimo do zaključka da je današnji sport, a među njima svakako i nogomet, podložan seksualnim napadima, u kojima su žrtve i žene, i muškarci, i sportaši, ali i nesportaši. Upravo stoga, nogomet mora početi razmišljati kako spriječiti daljnju eskalaciju, a kao jasni temelj svega mora biti edukacija mladih, kako bi postali svjesni svih opasnosti koje nosi život profesionalnih nogometaša. Nadajmo se da ćemo prve korake, o kojima je govorio i Jurić, ugledati vrlo brzo.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo