Već godinu dana pokušavam napisati knjigu o Ćiri Blaževiću. I što se više “razvijam”, sve dalje sam od istine, tako da sam u jednom času pomislio da će u toj knjizi jedina istina biti - točke i zarezi. Stoga sam krenuo u nešto dublje istraživanje, a Dragan Džajić jedan je od onih koji znaju puno toga o karizmatičnom hrvatskom treneru. N kako sam na stadion C. zvezde došao nešto ranije od dogovorenog termina, odlučio sam vrijeme “ubiti” u nekom kafiću i uletio sam u Terra Rossu. Tek kada sam se smjestio, shvatio sam da kafić pripada Delijama, kao i mnogo toga na ovom stadionu. Zastavica Olympiacosa i slika Draže Mihailovića, to je elementarni dekor.
- Što ćete da pijete? - pita me pristojno nabildani mladić.
Nisam rekao “donesite mi kafu”, jer bi u vlastitim očima ispao kukavica, nisam rekao ni “prosil bi kavicu”, jer bi to bila provokacija, a “kahvu” nisam naručio ni kada sam nedavno bio u Mostaru.
- Dajte mi ‘đus’, podvukavši ono tvrdo ‘đ’.
- Hteli ste reći sok - pita me konobar...
Žuti jedan od najvećih
Nakon što sam se okrijepio, pola sata kasnije sjedio sam u Džajićevoj kancelariji. Ispred mene je ikona jugoslavenskog i srpskog nogometa. Povijest. Nogometaš kojega su 1974. godine ispratili na svjetsko prvenstvo u Njemačku poskočicom: ‘Nek’ poskupe hleb i jaja, glavno da nam igra Džaja...’
Puno je dodirnih točaka između Zvezde i Dinama, osamdesetih je maksimirski klub bio, htjeli mi to priznati ili ne, Zvezdina filijala. Rajko Janjanin, Tomo Ivković, Milivoj Bračun, Boro Cvetković i Robert Prosinečki su nakon Dinama pronosili i slavu C. zvezde?
- Birali smo najbolje i svi su ovdje ostavili dobar dojam. Iz Zvezde je u Dinamo jedino otišao Goran Jurić...
Ali zaobilaznim putem...?
- Da! Ali ne mogu reći da je Dinamo bio naša filijala, oni su bili mnogo velik klub, i to je već stvar novinarske terminologije. Ali činjenica je da su Dinamovi igrači rado dolazili u Zvezdu.
Jedino trenera nikad niste uzeli iz Dinama, iako se puno govorilo i pisalo o Blaževićevom dolasku u Zvezdu?
- Ćiro je trenerska legenda jugoslavenskog nogometa. Ne govorim to iz kurtoazije ili zato što ga smatram za prijatelja, bio je veliki trener, čijoj sam se energiji iskreno divio. Hrvatski nogomet mu mora biti vječito zahvalan, jer, samo je on od svih jugoslavenskih trenera bio treći na svijetu. Samo ga je nesreća odvojila od finala, a što bi bilo u finalu, sam Bog zna. Kako su Hrvati igrali to svjetsko prvenstvo, zaslužili su finale, a to je opet i Ćirina zasluga.
Srpski političari, naročito pokojni Ivan Stamoblić, inzistirali su na Ćiri na Zvezdinoj klupi?
- Jesu, uvjeren sam da jesu! Ne znam zbog čega se to nije ostvarilo, ali je Ivan Stamoblić poslao neke važne ljude da razgovaraju sa Ćirom. I nismo ga ‘zaustavili’ zato što je Hrvat, nema to veze, ali negdje je zapelo. Kažu da nam je, kao avans, poslao Prosinečkog? Sve su to naklapanja iako, Prosinečki je jedan od najzaslužnijih što je Zvezda postala europski prvak. Prosinečki je po papirima, koje je donio, bio slobodan igrač, uzeli smo ga, igrao je fenomenalno, na njegovom transferu zaradili smo 15.000.000 dolara.
Ćiro je rekao da ga niste doveli jer je bio Hrvat. Je li ikada Hrvat bio Zvezdin trener?
- Sad ne znam...
Možda Miljenko Mihić?
- Jeste, u pravu ste! Bilo je to sedamdesetpete, ali ne znam je li još netko...
Je li Robert Prosinečki jedan od najvećih Zvezdinih igrača?
- Jeste!
Kada ste ga vidjeli, rekli ste - zatvorite kapije, ne smije izaći dok ne potpiše?
- Nije bilo baš tako dramatično. Dečko je došao na probu, vidjelo se odmah da je talentiran, čist ugovor, bez odštete, nemoguće je bilo ne vidjeti njegovu nadarenost. Ne vjerujem da Ćiro to nije vidio, možda je to bila neka ‘vaspitna mera’...
Ne, nego je Ćiro birao između Bobana i Prosinečkog?
- Dobro, Zvezda iz istih razloga nije uzela Predraga Mijatovića. Imali smo ga na dlanu, ali, imali smo Stojkovića, Prosinečkog i Savićevića. Prosinečki se odmah nametnuo i nije bilo sporno da mora igrati. Ali javljeno nam je da Mijatović želi doći u Zvezdu...
Robert Prosinečki, ipak, nije postao Zvezdina zvijezda. Nakon Rajka Mitića, Dragana Šekularca, vas, Vladimira Petrovića i Dragana Stojkovića?
- Bio je u Zvezdi samo tri godine, dok smo mi ovdje ostali po deset godina. Samo je to razlog.
I Cico je bio na dogovoru
Jednom ste izjavili da ste željeli dovesti i Cicu Kranjčara u Zvezdu?
- Istina je, Cico je došao u Beograd i razgovarali smo o njegovom prelasku u Zvezdu. Ne znam zašto se to nije ostvarilo, možda je Cico samo ‘pumpao’ vlastiti ugovor s Dinamom...
I Zvonimir Boban je trenirao sa Zvezdom dok je služio vojni rok u Beogradu. Jeste li i njega pokušali ‘privesti’?
- Ćiro mi je tih dana rekao: ‘Oteli ste mi Prosinečkog, eto vam i Bobana!’ Bio je odličan nogometaš, ali nismo pokušavali, jer smo već imali formiranu momčad. A mogli smo tada dovesti koga smo htjeli. Ali i Dinamo i Hajduk i Partizan su tada imali jake uprave. Da nije bilo rata, ne bi oni dopustili da se Zvezda šepuri po Europi. Rat je i nas prekinuo u mogućnosti da dva ili tri puta ne budemo europski prvaci.
I Pančeva ste oteli Dinamu, bio je skriven na Borongaju, ali je Ćiro oklijevao?
- I Partizan ga je imao na dlanu, supruga Ana je već bila otputovala u London po pare. Onda je sjeo sa mnom u kancelariju i nazvao ženu: ‘Ne diraj te pare u Londonu, idem u Zvezdu!’ Bila su takva vremena...
Problemi s navijačima
Koga od trenera iz bivše države najviše cijenite?
- Mene je trenirao samo Miljanić. Imam visoko mišljenje o Ćiri i Iviću, a posebno o Osimu, njegovoj trenerskoj filozofiji, nogometnom autoritetu, znanju, izrastao je u jednog od najboljih europskih stručnjaka. Nekada je bilo puno boljih trenera nego danas, kuburimo sa stručnjacima. Eto i vi ste za izbornika izabrali anonimnog stručnjaka. Ne znam čovjeka, ali, ako napravi rezultat, pričat ćemo dobre stvari o njemu. No, na žalost, nema više trenera poput Biće Mladinića i Ivića...
Koji su vas nogometaši iz bivše Jugoslavije impresionirali?
- Bilo je boljih igrača nego danas. Makar danas igraju u većim i boljim klubovima. Od 1963. sam u nogometu, znate li koga se sve sjećam. Zambate, Lamze, Belina, Rore, Zajeca, Bobana, Prosinečkog, Šurjaka, Jerkovića, Holcera, Buljana, Pančeva, Spasovskog, Šulinčevskog, Musemića, Osima, Smajlovića, Đeke...
Zašto su klubovi bivše velike četvorke u problemima s navijačima?
- Svi imamo tih problema. Bez obzira na priče, Delije su poslije političke partije SNS, najjača partija u Srbiji, i bez obzira što ih sve često stavljamo pod zajednički nazivnik huligani, ima tu pametnih momaka. Ima i ekstrema, a ako sve to gledamo, mislim da su BBB ekstremniji, rigorozniji od svih. Znale su nas Delije i koštati, ali uvijek su dolazili. No, bio sam nedavno s nekim ljudima iz Splita, kažu da je Torcida potpuno preuzela vlast u Hajduku. Ne može im nitko ništa... Ali, tako je, što da radimo? To je problem, ne vole ovdje vidjeti Hrvate, u Hrvatskoj ne vole vidjeti srpske navijače, od toga ne možemo pobjeći...
A na drugoj strani sanja se o regionalnoj ligi?
- Teško, vrlo teško, džabe pričamo po simpozijima, niti jedan predsjednik kluba ne smije povući takav potez. I ne znam hoće li to vječno trajati...?