Ponedjeljak je, rano poslijepodne. Rivom se još slijeva razočaranje s Poljuda, gdje je Dinamo dan prije otjerao miris titule. Petorica igrača Hajduka šeću obalom i skreću u Cankarevu, prema domu Kluba navijača Torcida. Negdje ispred nalijeću na skupinu okorjelih hajdukovaca koji počnu vrijeđati Saida. Nakon nekoliko teških izmjena još težih glagola, Marko Futacs kreće u obranu suigrača, što je jednog od izazivača toliko izbacilo iz takta da se zaletio i tenisicom pogodio Mađara ispod oka. Dok je krv briznula niz obraz, ostatak društva okomio se na svoga prijatelja.
- Pa što ti je glupane?! ‘Ajde, idemo, brzo - održalo je bukvicu svome prijatelju i brzo zamaklo za ugao.
Opća halabuka
Uskoro je stigla policija, a iz cijele priče nastala je opća halabuka. Svjestan čina, kao i činjenice da ga grupa definitivno neće opravdati, već kazniti, napadač se danima skrivao po kalama, bojeći se više Torcidina nego hrvatskog prijekog suda. U ovome trenutku još je nepoznato je li jedan od dvojice uhićenih u petak doista bio onaj koji je udario Futacsa...
Posljednji je to čin Hajdukove priče koja je, uz dim skepse i euforije, počela prije dvije godine, a sada proživljava svoj krešendo. U listopadu 2016., naime, Udruga Naš Hajduk na splitskoj Pjaci, tamo gdje je 1950. osnovana Torcida, potpisala je ugovor kojim od tvrtke Split Tommy preuzima četvrtinu voljenog kluba, odnosno točno 24,53 posto dionica Hajduka vrijednih oko 35 milijuna kuna. Taj je potez u tome trenutku posve polarizirao javnost; dok su se neki naslađivali kako će projekt koji “vodi ulica” brzo raspasti, oni drugi zaklinjali su se u svetu stvar spašavanja kluba koji je u tome trenutku doista poput sidra nemilice zaorao dnom, uz prijeteću opasnost konačnog nasukavanja.
Vrijeme će, međutim, pokazati da je za oronulog i pokradenog starca to zaista bio dobrodošli remorker, koji ga je izvukao iz blata, skinuo ruzinu i na nekom novom, ali entuzijastičnom škveru počeo vraćati patinu veličine. U te dvije nepune godine Hajduk se počeo dizati, uz crowdfunding kampanju pokrenuta je cijela regija, a brojka članova postajala je sve impresivnija (danas broji više od 31.000 članova). Pod egidom “Ili jesmo, ili nismo” novi Nadzorni odbor, a izabrao ga je Naš Hajduk, na čelo kluba postavio je umjesto Marina Brbića, između interregnuma Marijane Bošnjak, Ivana Kosa, koji je pobijedio Aljošu Bašića, Nikšu Petrušića i Tonija Štambuka, a dotad nepoznati Osječanin izazvao je novi val skepse.
- Nisam mogao dati svoj glas nekom tko nije iz hajdučke obitelji - rekao je tada jedan od članova NO-a Denis Kosor koji je, navodno, zatražio i poništenje natječaja.
Član Tommyja Zoran Mamić također nije bio oduševljen...
- Nisam sudjelovao u glasovanju jer smo već prije najavili da se povlačimo iz operativnog djelovanja NO-a, samo sam htio vidjeti tko će u budućnosti voditi klub.
- A što inače mislim o odluci, to sami možete zaključiti - rekao je Mamić.
Prokleta viski-kola
Kos je, ipak, poletio. Dvije godine potom je, pak, i odletio. Zašto baš sada, jedno je od ključnih pitanja ovih dana na Pjaci jer, iako će se mnogi primiti za srce, tražeći ideale i onaj famozni Hajdukov kodeks, ostaje pitanje tajminga, ali i stvarnog razloga.
- Znate što se zaista dogodilo? Ovako... Ivan Kos vrlo je dobro shvaćao bitku i borbu, pa je u ime Hajduka odredio klupskog djelatnika Roka Pezelja, realno vrlo niskog u klupskoj hijerarhiji, da se bavi sucima. Da pokaže kako se Hajduka ne tiču suci. On je, dakle, bio zadužen da suce, što je običaj svugdje, pa i u Uefi, odvede na ručak ili večeru. Taj put sve je bilo kao i inače, Pezelj je odveo suce na večeru te ih vratio u hotel. No kako su suci spavali u Splitu, zvali su Pezelja koji je organizirao taj osnovni ‘hospitality’, da pitaju gdje se može izaći. Pezelj je odgovorio da ide s prijateljima i kumom u Vanillu na Sašu Matića te da mogu ići s njima ako žele. Oni su pristali. Došli su tamo, u rundi su dobili tu prokletu viski-kolu i eto priče - otkriva izvrsno upućeni čovjek, blizak klubu.
No “priča” o Kosu, zapravo, počela je od trenutka kada je došao u Hajduk, jer ga nisu svi najbolje primili, a prvi se napad dogodio još krajem prošle godine, kada je na “Sjeveru” izvješena “krpa” s Kosom na raketi. U kuloarima, nikad potvrđenima odnosno dokazanima, pričalo se, a govorka se i danas, da je crvena krpa Torcidi značila navodno uzimanje provizije od menadžera Vukmila Vukmirice, koji je usko surađivao s Hajdukom. S obzirom na to da se ništa nije moglo dokazati, a i da je Hajduk nakon tog poraza od Rudeša pod Kopićem zaredao s rezultatima, ideali su stavljeni sa strane zbog, tvrde oni iznutra, mira u kući, zbog činjenice da je Hajduk svejedno dobro stajao u prvenstvu i da je plovio prema finalu Kupa, označenim prioritetnim ove sezone. No, svejedno, Kosu se tražilo nešto, bilo što, samo da ga se sruši iz gnijezda. Tako ide štorija.
Osječanin je, u međuvremenu, zajedno s ostatkom Uprave, stvorio naslijeđe: Hajduk je u sezoni 2015./2016. osvojio 61 bod i završio je treći, a sada, pet kola prije kraja, drži drugu poziciju, s istim brojem bodova. Dakle, osvojit će više i igra minimalno finale Kupa. Nadalje, naslijedio je momčad koja je vrijedila 21 milijun eura, a danas, i nakon prodaje Vlašića i Ercega, i s činjenicom da Letica, primjerice, po Transfermarktu vrijedi nelogičnih 500 tisuća eura, vrijedi 29 milijuna eura. Potom, sagrađen je prvi pravi teren za omladinski pogon od Mediteranskih igara, usavršena je škola koja je počela davati rezultate, napravljena je svlačionica i sanitarni čvorovi na stadionu. Konačno, druga momčad Hajduka bila je na dnu Treće lige, a juniori nisu bili ni blizu ičega, dok je danas Hajduk II. stabilan u drugoj ligi, uz obvezu odgajanja igrača, a juniori su nadomak osvajanja prvenstva i plasiranja u juniorsku Ligu prvaka. Da se zaokruži Kosov opus, ostaje čistih 60 milijuna kuna plusa u blagajni, što je značajni doseg u odnosu na razdoblje kada se ulazilo u blokirani klub nagomilanih dugova.
Jasni fakti
To su jasni fakti koji, međutim, Kosu nisu bili dovoljan argument. Jest, griješio je Kos i sa smjenom Burića, odnosno postavljanjem Pušnika, bilo je i loših logističkih poteza, krivih kupovina, no kodeks je, ipak, ispred svega. Jasan kontraargument, koji je, konačno, i stvorio ovaj, novi Hajduk. Kodeks koji je Kosu i presudio.
- Postoji sustav koji funkcionira. Čitava ova priča se rasplela tako da smo mi dobili informaciju od jednog našeg člana koji je zamolio za razgovor s nama jer je imao informacije i dokaze koji su bitne za rad kluba. Nakon razgovora proslijedili smo informacije Nadzornom odboru koji ih je analizirao i donio konačnu odluku - kaže Ivan Rilov, tajnik Našeg Hajduka.
- Ne vidim u čemu je problem kada član kluba daje informacije, a tijelo kluba koje nadzire poslovanje donosi odluku. To je sustav za koji se bore udruga Naš Hajduk i Torcida i ovo je dokaz da on funkcionira, i to je fantastična vijest. Lako je braniti sustav kada je dobro... Mislim da će ove turbulencije pokazati kolika je emocija prema Hajduku. Ovo samo govori koliko je Hajduka bitan i koliko ljudi drže do kluba. To može samo poboljšati krvnu sliku Hajduka. Hajduk kao takav je neuništiv i ovo što se događa može samo povećati povjerenje u klub - zaključio je Rilov.
No Kosova depeša, ipak, nije kod svih prouzročila ekstatičnost “idealnim sustavom”. Mnogi su ostali rezignirani, neki su javno počeli “drapati” članske iskaznice, prvi put od početka novog puta krenula je distinkcija i distanciranje od unisone ceste kojom su svi hrabro koračali. Taj potez, u finale zaista prosperitetne Hajdukove sezone koja je dokazala progres, mnogima nije dobro sjela. Koliko, naime, doznajemo, uz otpor određenog dijela navijača, i unutar Nadzornog odbora nastao je prijepor. U sastavu koji čine Slaven Marasović, Marko Erceg, Denis Kosor, Antonio Kuzmanić, Anthony Marinov, Ante Šalinović i Nikica Krnić, neki su, uostalom, bili protiv, a doznajemo da se i unutar te krovne organizacije “bilih” tražilo istovremeno i raspuštanje NO-a, kako bi klub na kraju sezone imao čisti start, odnosno nove ljude unutar Nadzornog odbora koji bi, pak, načisto, kroz “clean start”, birali novog predsjednika.
- Postoje signali da bi se ovoga ljeta nakon Kosa moglo postaviti i pitanje Nadzornog odbora jer unutar klupskog statuta postoji caka koja bi se mogla iskoristiti - otkrivaju navijači, no ljudi iznutra odmah su nam bacili kontru.
- Mislim da se to neće dogoditi, štoviše, nakon ovoga je NO sebi kupio mir do kraja mandata, dakle sljedeće godine - kaže čovjek upoznat sa svime iznutra.
Iz čega, ujedno, kulja nešto bitnije, ali i znakovitije: mnogi od članova glasovali su zbog bojazni što bi se moglo dogoditi da odluka o Kosovoj smjeni, odnosno sporazumnom raskidu ugovora, nije donesena. Dakako, iz redova navijača na takvu se konstataciju samo brci smiju.
Konstrukcije protivnika ili...
- To su spinovi onih koji su zlonamjerni. Poanta Našeg Hajduka, odnosno Torcide upravo jest da bude korektiv društva za koji želimo da ponajprije bude čestit, a onda i trijumfalan. Sve druge konstrukcije dolaze kako bi se napakostilo. Nitko, pa ni Naš Hajduk i Torcida, ne utječe na rad Nadzornog odbora. Oni su, uostalom, i postavljeni da rade razliku između prijašnjih, pljačkaških uprava - odgovaraju neslužbeno neki od članova Torcide koje smo uspjeli probiti.
No, ipak, koliko se god većina nogometnih fanatika i simpatizera svrstala uz Hajdukov novi model, ta 72 sata nereda bacila su veliku mrlju. Razdvajanje mase počelo je Kosovim odlaskom, a na to se nadovezao i taj, potenciraju splitski navijači, predimenzionirani napad. No ta dimenzija je jasna ako objektivnom promatraču počnete nabrajati cijelu nisku napada na Hajdukove igrače, koji su u posljednje vrijeme sve učestaliji.
- Split zaista danas jest podijeljen grad. I zbog tog tajminga Kosova odlaska, a pogotovo zbog tog napada, koji se dogodio samo nekoliko mjeseci nakon onoga s Ohandzom. Priča o kodeksu, naime, drži priču, ali priče kako su svi zli, pa malo možemo biti i ‘mi’, definitivno ne. Grad djeluje rezignirano, a i ja se kao kroničar pitam što u ovome času uopće pisati jer mogu pisati o idealima, ali danas situacija nije idealna. Premda će već uoči Vinkovaca i finala Kupa situacija, splitski uobičajeno, poprimiti obrise euforije, baš kao najesen, uoči europskih dvoboja, činjenica je da je u ovome trenutku cijela stvar oko Hajduka nedefinirana - iz novinarskog je kuta podvukao splitski kroničar i kolumnist Bernard Jurišić.
Splitski akvarel
Upravo zbog toga, dojam čovjeka koji nije umočen u splitski akvarel postaje jasan: Hajduk kao energetska pločica grada i regije, pokretač i svojevrsni emocionalni HEP cijelog društva, danas se nalazi na raskršću. Navijači će reći da uopće nije bitno tko će novi povesti klub jer se sustav zna, pa je svejedno tko će ga nastaviti graditi. Naš Hajduk će nastaviti proces koji se u mnogočemu pokazao dobrim, (objektivni) novinari će ostati poslovično i razumno distancirani uz niz realnih potpitanja, a ljudi iz Nadzornog odbora traže novog čovjeka koji će biti najbolji kandidat, ali koji, međutim, neće biti svojevrsni Trojanski konj koji će uz svoje reference sa sobom donijeti razdor.
U tome kolopletu svega trenutačno se nalazi Hajduk koji mora završiti sezonu, pokušati doći do trofeja, a potom i riješiti, zapravo, goruće pitanje koje sve više probija zidove Poljuda: tko će zamijeniti Kosa, tko će, također, odmijeniti Marija Branca, sportskog direktora, kojemu istječe ugovor i definitivno odlazi, a koji iza sebe ima mnogo više uspjeha nego neuspjeha, čime je letvicu podigao na doista visoku razinu, te - ključno - kako se riješiti stigme da umjesto Nadzornog odbora i Našeg Hajduka ovim klubom trenutačno zaista vlada - Torcida.
Što se novog čovjeka tiče, prema Zakonu o trgovačkim društvima i Statutu Hajduka, uvjeta u natječaju za predsjednika kad je Kos dolazio u Hajduk bilo je 11, što će biti i ovoga puta, što znači da Stipe Pletikosa definitivno nije među njima. Naime, Kosov nasljednik, zapravo četvrti u sazivu Našeg Hajduka, mora zadovoljiti sljedeće odredbe: mora imati završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski, diplomski i dodiplomski sveučilišni studij, ili mora imati viši akademski stupanj (najmanje 300 ECTS bodova ili VSS). Mora imati najmanje pet godina radnog iskustva na upravljačkim poslovima, treba poznavati engleski jezik u govoru i pismu, posjedovati izražene organizacijske, analitičke, pregovaračke i komunikacijske vještine. Zatim da kao član trgovačkog društva, izvršni direktor, član Uprave ili član Nadzornog odbora, odnosno Upravnog odbora nije pravomoćno osuđen na naknadu štete društvu ili njegovim vjerovnicima, da se kao fizička osoba ili kao član trgovačkog društva, izvršni direktor, član uprave ili član nadzornog, odnosno upravnog odbora pravne osobe ne bavi poslovima vezanim uz posredovanje u transferima igrača ili trenera. Uz to, treba dokazati da članstvom u Upravi Hajduka ne bi došao u sukob interesa, da nema ograničenja utvrđenih člankom 13. i 38. Zakona o sportu (Narodne novine, br: 76/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15), da nije pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci za neko od kaznenih djela počinjenog s namjerom, a nije primijenjena uvjetna osuda. Nadalje, treba dokazati da protiv njega nije pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela na štetu djeteta, odnosno maloljetnika, da nije u posljednje tri godine pravomoćno kažnjen za prekršaje u sportu i na sportskim natjecanjima prema odredbama Zakona o sportu i posebnih propisa kojima se propisuju prekršaji u sportu i na sportskim natjecanjima.
U prijevodu, premosnicu do novog predsjednika činit će Kos, a onda će u bubanj, kao dva glavna kandidata, ući Zvonimir Akrap, visokopozicionirani funkcioner OTP Splitske banke te Goran Krizmanić, jedan od ključnih ljudi Toyote, japanskog automobilskog giganta, koji je prije dvije godine slovio kao najveći favorit za preuzimanje Hajduka, ali tada se morao povući iz utrke jer nije mogao samo tako napustiti Toyotu. Pojavljuju se u medijima još neki, no u ovome trenutku djeluju, budimo realni, kao prolaznici.
Kukavičje jaje
Uz, dakle, opasku, da ne budu kukavičje jaje, Naš Hajduk i Nadzorni odbor moraju pokazati sljedeće: činjenicu da su samostalni te da Torcida de facto ne vlada klubom. U tome se trianglu, a ne recimo u Mariju Brancu ili Željku Kopiću, čuva ključ koji će vrata Hajduk otvoriti u sljedećem razdoblju. Hoće li potvrditi teze onih koji tvrde da Hajduk plovi prema putu beogradskog Partizana i Zvezde, koji su pod teškom šapom mafijaških navijačkih skupina, ili će se oduprijeti strasti, odnosno pritisku navijača i nastaviti proces koji u skoroj budućnosti za mnoge se čini trijumfalnim.
- Mi rastemo, dolaze novi klinci, imamo trenera, imamo momčad. Navijačka je, ali ona iskrena i prava, podrška ionako konstantna. Uz činjenicu da Rijeka kreše svoj budžet, da Dinamo ipak pada, a da će Osijeku trebati vremena, nama se ovo činio kao idealan trenutak da duga cesta postane autoput ne samo prema idealima, već i rezultatima. Nadam se da ovim potezom nismo zaustavili niz koji se činio tako logičnim... - zaključio je naš insajder.
Splitsko stanje uma, rekao bi TBF. Upravo bi se taj hit nadovezao kao sjajna kulisa na ono što se trenutačno događa pod Marjanom. Teška strast, brojne nedoumice i želja da Hajduk bude čist i velik. Više ne duga, već brza cesta ili ipak kružni tok? Na to pitanje odgovore nakon posljednjih prilično potresnih događaja moraju dati sve tri zainteresirane strane: Torcida, Naš Hajduk i klub sam.