BARCELONA - Pronaći Jimmyja Jumpa nije bila lagana misija. Nakon desetak poziva i “povuci-potegni” situacija naručio nas je u predgrađu Barcelone. Zadnja stanica metroa, nedjelja u 14 sati... Sunce prži, a okruženje izaziva isključivo nelagodu. Nakon pola sata skočio je ispred nas. Baš kao što iznenada upada na travnjake nogometnih spektakla.
Navučen na vuvuzele
- Bok, ja sam Jimmy. Trebali ste me - izgovorio je na lošem engleskom. Preplanuo od afričkog sunca i s omraženom vuvuzelom oko vrata.
- A tako to izgleda - prostrijeli smo pogledom predmet koji nam je popio svu količinu živaca tijekom SP-a.
- Hoćeš zatrubiti? - pitao me Jimmy.
- Ne bih, hvala. Siesta je, pa ne želim da me netko gađa s balkona - pokušali smo lošim humorom probiti led. Nije pomoglo, ali zato smo imali aduta u rukavu. Dinamova majica kao poklon imala je savršen učinak. Ograde su pale.
- Iskreno, počeo sam skakati iz sebičnih razloga. Htio sam se vidjeti na televiziji - započeo je svoju ispovijed Španjolac Jaume, diljem svijeta poznatiji kao Jimmy Jump, čija je uža specijalnost preskakanje ograda na svim većim sportskim natjecanjima na svijetu. Zadnju recku u svom CV-ju je upisao u finalu SP-a gdje je dotrčao do pokala i pokušao mu staviti barretinu (katalonsku tradicionalnu kapu). Čuvari su ipak bili brži.
Platio kaznu za upad u finalu
- A tako je malo nedostajalo - sa sjetom u glasu nam priča Jimmy, nezaposleni prodavač knjiga koji je, kako kaže, na prisilnom odmoru.
- Trenutno nema neko veliko natjecanje pa da ‘uletim’ - smije se 35-godišnjak kojeg smo prisilili da pod vrelinom sunca podvuče crtu ispod karijere koja je počela 2002. na Nou Campu.
- Barca je igrala protiv Alavesa. Zašto sam počeo upadati na stadione? Zbog jednog producenta koji mi je nakon još jedne neuspješne audicije rekao da si nikada neću ispuniti želju i biti na TV-u - objašnjava Jimmy i zaključuje:
- Da mi ga je barem sada sresti i reći mu: ‘Čovječe, mene je u nedjelju gledalo milijardu ljudi na televiziji.’
S travnjaka su ga iznijeli na rukama. Što je bilo kasnije, pitamo ga.
- Zatvorili su me na stadionu i nisu znali što da naprave. Jedan mi je rekao kako bi me najradije pustio zbog natpisa na majici (nap. a. “Jimmy Jump against racism”), ali ljudi iz Fife su inzistirali da me kazne. Na kraju sam platio 210 eura.
Dok priča o Južnoj Africi, često spomene Mandelu.
- On je bio u zatvoru 27 godina, a ja 27 sati.
Fifa je pohlepna organizacija
Nije neka usporedba, ali neka... S Fifom je već dugo na ratnoj nozi. Kaže da nemaju razumijevanja za njegov rad, koji on shvaća kao životnu filozofiju.
- Znam da ih boli svaka moja sekunda na travnjaku jer oni u njoj ne gledaju spektakl, već milijune dolara. Oni su postali pohlepna organizacija koja na našoj zaljubljenosti u nogomet uzima velike pare.
Problema je imao već pri samom dolasku u Južnu Afriku.
- Upozorili su vlasti da me uhapse odmah nakon slijetanja. I uspjeli bi da nisam stavio odoru svećenika na sebe pa nisu bili sigurni jesam li to uistinu ja - smije se Jimmy vlastitoj domišljatosti, a u obnovi sjećanja mu pomaže menadžer Alex.
- Ma on mi je prijatelj. Funkciju menadžera sam mu dao onako iz zezancije. Uostalom, kakav je to menadžer koji ti ne donosi lovu.
Da i Alex priskrbi nešto eura, Jimmy bi se zahvalio i poslao “odbijenicu”.
- Ne radim ovo zbog love. Jedna internet kladionica mi je nudila 30 tisuća eura da stavim njihov natpis na leđa. Da sam prihvatio, cijela filozofija skakanja bi pala u vodu.
Iako za sebe tvrdi da nije fanatik, obožava Barcelonu i Kataloniju. No, u startu će prekinuti svako pitanje s prizvukom politike.
- Neki mi kažu: ‘Jimmy, Katalonija se ponosi tobom’. Zašto, pitam ih? Moji upadi nemaju veze s politikom. To što sam Federeru htio staviti kapu Katalonije, to je zato što živim ondje. Ja sam kozmopolit i za mene nema granica.
Kralj nije dobio majicu
Iako nogomet ima prioritet, Jimmy se često nađe i u drugim vodama. Javnost koja nije sklona sportu upoznala ga je u Oslu na Eurosongu kada je usred izvedbe španjolskog predstavnika zaplesao u taktovima pjesme. U jednom trenutku našao se oči u oči s kraljem Norveške.
- Htio sam mu dati majicu, ali tjelohranitelji su bili brži. Drugi put ću morati biti brži - zaključio je Jimmy, naglo ustao od stola i uz nepodnošljiv zvuk vuvuzela pozdravio fanove u Hrvatskoj.
- Vidimo se na finalu Eura u Poljskoj.
Ne sumnjamo kako ćemo njega sigurni tamo vidjeti, a za nas, živi bili pa vidjeli...
Ovaj vaš Modrić mi sliči na Cruyffa
Jimmy nas je iznenadio poznavanjem hrvatskog nogometa. Zna za Prosinečkog koji je nosio dres Barcelone, a najviše nas je zapanjio poznavanjem povijesti Dinama.
- Osvojili ste jedan europski trofej, zar ne? Da, bilo je to dosta davno. Kažem ti, sada je sve to manje nogomet, a sve više tvornica novca.
Od igrača dojmio ga se Luka Modrić.
- Taj dečko me podsjeća na našeg Cruyffa. I fizički, i po načinu igre. Jel’ i on bio u Dinamu? Pa od kuda ih vadite...
Na Euru 2012. ću istrčati s majicom Ivana Pavla II.
Do Eura u Ukrajini i Poljskoj još su pune dvije godine, ali Jimmy Jump već zna što će imati na sebi kada istrči na neki od travnjaka.
- Imam majicu u kojoj sam htio skočiti tijekom finala Lige prvaka između Manchestera i Barcelone u Rimu, ali nisam uspio. Na leđima je poruka u slavu pokojnog Pape Ivana Pavla II. Znate, jako sam religiozan i mislim da je Bog htio da se bavim ovime. Zato ta majica s tim natpisom u Poljskoj. Evo vam ekskluziva.