OČEVI I SINOVI

Još nitko nije postao bolji igrač od tate

    AUTOR:
    • Alen Orlić

  • OBJAVLJENO:
  • 18.10.2010. u 10:00

Damir Krajač / Cropix

Iako se često govori da je Hajdukova omladinska škola pretrpana djecom slavnih očeva nogometaša, rijetki su ih uspjeli nadmašiti. Uostalom, u aktualnom Poklepovićevu kadru samo su dvojica s poznatim prezimenom: 20-godišnji Duje Čop i godinu dana mlađi Franko Andrijašević

SPLIT - Miri Varvodiću nije pomoglo to što mu je otac Zoran bio proslavljeni vratar Hajduka, a neko vrijeme čak i trener u stožeru prve momčadi.

Mladi Varvodić, 21-godišnjak, upravo je branio prvu utakmicu za njemačkog prvoligaša Köln (Borussia D. porazila ga je 1-2). U Kölnu je proveo dvije sezone na posudbi, a ljetos je potpisao profesionalni ugovor. Hajduk ga je olako pustio da ode.

- U Hajduku sam uvijek imao veliki uteg oca i sina. Kada bih dobro branio, onda je to bilo u redu, a čim bih nešto pogriješio, onda bi krenule priče kako me otac forsira - priznao je Varvodić koji je u Hajduku vrlo kratko figurirao kao prvi izbor.

Slična je sudbina zamalo zadesila Duju Čopa, 20-godišnjeg centarfora koji je sin Davora, poznatog napadača Hajduka iz osamdesetih.

Čop je zabio svoj prvi gol u prvoligaškom društvu s tek navršenih 17 godina, ali je ubrzo odlučio karijeru nastaviti u portugalskom Nacionalu. Nije pristao potpisati ugovor s Hajdukom i igrati za “sitniš”. No, u Madeiri se zadržao samo godinu dana, da bi se vratio u Hajduk na mala vrata.

U njegovu povratku jači je argument bila činjenica da mu je menadžer Siniša Šoša, nego to što mu je otac Davor Čop.

Drago Gabrić, koji je iz Hajduka otišao u Tursku te dogurao do statusa reprezentativca, također zna reći da mu se vrata nisu otvarala na račun njegova prezimena.

Njegov otac Tonći Hajdukova je legenda, a danas je trener vratara prve momčadi. Drago, pak, o svojim počecima na Poljudu ističe: - To što mi je otac Tonći Gabrić, učinilo mi je više štete, nego koristi u karijeri. Da je otac mogao utjecati na moju karijeru u Hajduku, ne bih valjda išao okolo po posudbama u Novalju, Solin, Omiš...

Slično je i danas. Istina da u omladinskoj školi Hajduka treniraju i djeca poznatih bivših nogometaša, ali čini se da nisu previše profitirali na račun svojih očeva.

Sin bivšeg Hajdukova reprezentativca Stipe Andrijaševića, Franko, ima 19 godina. Visok je i snažan veznjak, vjerojatno ste ga zapazili prošlo ljeto kad je sa selekcijom U-19, pod vodstvom izbornika Ivice Grnje, osvojio broncu na Europskom prvenstvu u Francuskoj. Andrijašević se istaknuo dobrom igrom i golovima, od kojih je onaj koji je zabio Španjolcima s tridesetak metara bio zaista spektakularan.

Nedavno se pridružio seniorskom sastavu i upisao prve minute kod trenera Stanka Poklepovića, ali još je daleko od ozbiljnijeg statusa.

Kad se povede priča o Hajduku, često se spominje nepotizam, ali kako onda objasniti da, primjerice, Roku Španjiću nije pomogla činjenica što mu je otac Joško i bivši igrač Hajduka i prvi Poklepovićev asistent. Talentirani 20-godišnji obrambeni igrač dobiva priliku igrati samo “seoske utakmice”.

Antonio Asanović očito nije oduševio nogometne stručnjake na Poljudu, bez obzira na to što mu se otac zove Aljoša.

U podmlatku “bijelih” ima još slavnih prezimena - Bilić, Rapaić, Štimac, Džoni, Miše... - ali to nije nikakvo jamstvo da će jednoga dana postati veliki nogometaši poput njihovih očeva ili stričeva.

U određenoj fazi mladim nogometašima može pomoći činjenica da su im očevi bili poznati igrači, pa čak i da nisu toliko talentirani, mogu se “šlepati” na račun prezimena, ali kad stignu do seniorskog uzrasta, selekcija je nemilosrdna. Kad se nađeš na terenu s profesionalcima, više nema skrivanja. Tamo nije važno tko ti je otac, nego znaš li ili ne znaš, možeš li ili ne možeš.



Ivan Gudelj: Očevi su im dali nogometne gene, ali ne mogu umjesto njih zabijati golove

Ivan Gudelj ima bogato iskustvo s “tatinim sinovima”. Izbornik selekcije U-17 trenirao je sinove brojnih poznatih igrača, od Nike Kranjčara do današnih nadarenih mladih nogometaša Jakova Džonija i Dina Špehara.

- Često su ljudi nepravedni prema toj djeci jer ih se gleda najviše kroz prizmu njihovih očeva. Naravno da je to pitanje individualno, ali ja sam s takvom djecom imao pozitivna iskustva. Upoznao sam ih kao jake karaktere. Takav je bio Niko, a takvi su danas Dino i Jakov. Oni imaju nogometne gene i zbog toga su u prednosti. No, često su odlučniji i uporniji od drugih da dokažu da nisu tu samo zbog očeva. Uvijek kažem da su im očevi dali nogometne gene, ali ne mogu umjesto njih zabijati golove - objasnio je Gudelj.

On ističe da su mladi Osječanin Špehar i hajdukovac Džoni briljantni talenti, a hoće li uspjeti, ovisi o puno faktora: njihovu razvoju, radu, ali i podršci klubova.

- Odličan je potez to što je Osijek potpisao ugovor s Dinom jer je on izniman talent. Znam da će netko reći da Robert s pozicije predsjednika Osijeka forsira svog sina, ali Dinu je na veliku scenu izbacila reprezentacija za koju je odigrao odlične utakmice i zbog toga su se za njega zainteresirali strani klubovi. Napravio bih istu stvar i odmah stavio Dinu u vatru, da igra. Konačno se moramo osloboditi nekakvih glupih robovanja. Ako je mladić talentiran, treba ga staviti da igra odmah sa 16, 17 godina. Treba mu osigurati uvjete i podršku jer se samo tako može razviti u pravog igrača. Pogledajte kako je to u inozemstvu, djeca od 17 godina počinju u Barceloni, Manchester Unitedu - naglašava Gudelj.

Priznaje također da je lakše afirmirati mlade igrače u manjim klubovima, nego u Hajduku ili Dinamu.

- Treneru je lakše kad mu nad glavom ne visi mač imperativa, ali to nije opravdanje. Ne treba se bojati forsiranja mladih igrača, to mora biti politika naših klubova - zaključuje Gudelj.

Obitelj Vulić ima najdulji staž u Hajduku

Ni u prošlosti nije bilo previše primjera da su djeca slavnih hajdukovaca ostvarila zapažene nogometne karijere. O takvim se slučajevima prije može govoriti kao o izuzetku, a ne pravilu. Bivši reprezentativac i trofejni trener Zoran Vulić je jedan od onih koji je nadmašio svojeg oca Antu koji je bio vratar Hajduka.

Iz slavnih prošlih generacija očevima stopama krenuli su Ivo Cuzzi, sin Vinka, te Ante Rožić, sin Vedrana, ali nisu ostvarili ni približne karijere.

Bivši prvotimci

Miro Varvodić, otac Zoran Varvodić, bivši vratar i trener vratara u omladinskoj školi

Drago Gabrić, otac Tonći, bivši vratar i trener vratara u prvoj momčadi

Aktualni

Duje Čop, otac Davor Čop, centarfor Hajduka iz osamdesetih godina

Franko Andrijašević, otac Stipe, bivši igrač, trener bez angažmana

Roko Španjić, otac Joško, bivši igrač, član stožera prve momčadi

Jakov Džoni, otac Vilson, bivši igrač, skaut u klubu

Antonio Asanović, otac Aljoša Asanović, bivši igrač, član stručnog stožera reprezentacije

Boris Rapaić, otac Milan, bivši igrač, nogometni menadžer i poduzetnik

Leo Bilić, otac Slaven, bivši igrač i trener, izbornik reprezentacije

Toni Glavaš, otac Saša, bivši igrač, trener juniora

Luka Miše, otac Ante, bivši igrač i trener

Josip Čutuk, otac Josip, bivši igrač i trener

Cijela momčad sastavljena od sinova

Miro Varvodić - Roko Španjić, Leo Bilić, Toni Glavaš - Franko Andrijašević, Antonio Asanović, Drago Gabrić, Luka Miše - Duje Čop, Jakov Džoni, Boris Rapaić.

U Dinamu rastu mali Mamić, Vlak, Soldo, Jurčević, Jeličić, Kosić, Adžić...

Sinovi poznatih nogometaša nisu prisutni samo u Hajduku. Možda je na Poljudu sve to samo puno vidljivije.

U Maksimiru stanuje dvadesetak mladih nogometaša čiji su očevi ostvarili zapaženu karijeru u Dinamu i inozemstvu. Navodimo samo nekoliko imena koja smo probrali iz brojnih selekcija Dinama: Bruno Mamić, sin sportskog direktora Zorana, Domagoj Vlak, sin bivšeg vratara i trenera Marjana, Nikola Jurčević, sin bivšeg trenera Nikole, Matej Adžić, sin bivšeg igrača Željka, Alen Halilović, sin bivšeg igrača i trenera u školi Sejada, Nikola Soldo, sin bivšeg igrača i trenera Kölna Zvonimira, Filip Kosić, sin bivšeg igrača Domagoja... Kao kuriozitet spomenimo da su među njima i dva “bivša hajdukovca”, Joško Jeličić junior i Toni Aliaj čiji je otac Adrian Aliaj, bivši reprezentativac Albanije, igrao u Hajduku.

Izdvajamo